Laganje,nasušna odbrana nemoćnih

Lažem :

  • jer je to moja maska koja me dobro čuva od drugih

    glasova: 1 25,0%
  • Jer mi omogućuje da se nasladim zlobom

    glasova: 1 25,0%
  • da ne lažem

    glasova: 1 25,0%
  • jer mi laž omućava da (polu)Istinu kažem iz drugog ugla

    glasova: 1 25,0%
  • jer mi je Istina mrska

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    4

Ulični Hodač

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.997
Fenomen laganja je toliko rasporstranjen i psihološko-socijološki problem,da je postalo nezamislivo nekoristiti se njom kao sredstvom odbrane i manipulacije.A poseban fenomen se opaža kod inferiornih ljudi,koji se koriste lažju kao nekom vrste kompenzacije od mogućeg razotkrivanja iskomleksiranosti ličnosti.Laž korisimo uglavnom da bi se predstavili,kao neko ko nismo,iz straha od negativne ocene sagovornika ili okoline,ili pak kao masku koju često stavljamo na lice u kompeticijskom smislu impresioniranja drugih.

Lažemo,jer se stidimo sebe onakvih kakvi jesmo.Koristimo se poluistinama ili apsolutnim lažima da bi dobili dobru ocenu drugih.Živimo li onda za sebe,ili za tuđe oči i uši?Iz patološke potrebe da se dopadnemo drugim ljudima,da budemo prihvaćenu,ne budemo uhvaćeni u nekom grehu ,ili da nanesmo zlo onome koga ne volimo...itd
 
Slagao bih kad bih rekao da ne lazem, tako da moram makar biti iskren da lazem, ali s obzirom da priznajem da lazem, mozda u tom slucaju lazem da lazem, sto znaci da govorim istinu i ne lazem. We'll never know.

Bolje receno, sluzim se lazima. Motivi su razliciti: najcesce radi odrzavanja nekog balansa, zarad izbegavanja incidenta, odabira manjeg zla, a ponekad iz ciste zabave, jer je laz izmedju ostalog i odraz smisla za imaginaciju i kreativnost. Sto bi Ćarantino rekao, kad ga pitaju zbog cega toliko forsira nasilje, "because its fun". Eto zato.
 
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

Najcitiranija recenica u istoriji interneta, i to zahvaljujuci hrvatskom i bosnjackom narodu. Kad je neko u svemu jaci i bolji od tebe ti ga proglasis za lazova i mitomana i to ponavljas svuda i na svakom mestu.
 
Један поп у Русији ми је рекао: Лагање је дозвољено ако спашава живу главу. Али оно што не смета да урадите иако це те умрети ако не смеш лечи са тудјом женом, убити цовека и украсти
 
Ништа толико не шокира као истина и то ме забавља. Чему деранжирање лажима јер, признаћете, за лагање је потребан додатан труд.
Њу наиме треба смислити и интерпретирати. Треба је се држати.
 
Mnogo je zabavnije i lakše prosto ne lagati. Kada jednom naučiš da je to zapravo mnogo jeftinije i dugoročno isplativije, onda i laž nestaje ili biva svedena na apsolutni minimum.

Prvo, nemaš stresa - ne razmišljaš kad si kome šta rekao, koga si slagao, znaš da je istina jedna i da se nećeš zajebati i sam sebe pobiti... drugo, ljudi naviknu na tebe takvog kakav si i znaju šta da očekuju. Treće, okolina to oseti kod čoveka, i uvek više poštuje onoga za koga zna da je iskren nego neku mutljavinu i lažova.
 
Паде ми на памет случај особе коју знам - у младости се стидела приземне куће у којој живи и онда се са момком растајала преко пута - на улазу предратне вишеспратнице. До невоље је дошло врло брзо, но то је већ шира прича. :mrgreen:
 
Najvise lazu ljudi koji ne vole laz, mada i oni koji tvrde da ne lazu. :)
Recimo ja ne lazem. :) Tacnije, ne lazem zbog sebe, vec zbog drugih.

A dal se u laz racuna ako neko nenamerno slaze, tj u trenutku kad ju je izgovorio, on je verovao da je to istina, ali se posle ispostavi da je laz?
Naravno da je laz, jer onaj koji je izrekao laz ne bi je izrekao da nije imao potrebu. To sto nije znao je dovoljan razlog da ne izgovori ono sto je slagao, ali je imao potrebu da nesto prikaze takvim kakvim ga je prikazao.
Ovde je bitna jedna stvar, da li je laz nastala kao bela ili kao crna, gde bih u bele lazi ugradio dobronamernost.
 
Fenomen laganja je toliko rasporstranjen i psihološko-socijološki problem,da je postalo nezamislivo nekoristiti se njom kao sredstvom odbrane i manipulacije.A poseban fenomen se opaža kod inferiornih ljudi,koji se koriste lažju kao nekom vrste kompenzacije od mogućeg razotkrivanja iskomleksiranosti ličnosti.Laž korisimo uglavnom da bi se predstavili,kao neko ko nismo,iz straha od negativne ocene sagovornika ili okoline,ili pak kao masku koju često stavljamo na lice u kompeticijskom smislu impresioniranja drugih.

Lažemo,jer se stidimo sebe onakvih kakvi jesmo.Koristimo se poluistinama ili apsolutnim lažima da bi dobili dobru ocenu drugih.Živimo li onda za sebe,ili za tuđe oči i uši?Iz patološke potrebe da se dopadnemo drugim ljudima,da budemo prihvaćenu,ne budemo uhvaćeni u nekom grehu ,ili da nanesmo zlo onome koga ne volimo...itd
Svi ljudi lažu. To je fakt. Niko nije sto posto iskren. E sad, postoje tzv. bele laži a postoje i one druge. Ne bih laž kao laž stavljala u negativne konotacije jer, opet, svi ljudi lažu, to je normalno. Problem je kad lažemo debelo, ali to bi trebala bit neka drugačije nazvana tema, ne samo "Laž".
 

Back
Top