Кутак за труднице

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
..smisao porodiljskog je da budesh uz dete, onda kada si mu najpotrebniji..
..ne fizichki, to moze bilo ko da "opsluzi" vec u psiholoshkom i emotivnom smislu..
..znam da smo svi razlichiti, ali ja bih uzela neplaceno da bih ostala sa decom prvih godina,
jaslice su nuzno zlo..
.ja bih svim zenama omogucila da od detetovog prvog rodjendana pa do tri pune godine i polaska u vrtic
rade polovinu radnog vremena
..

:cmok2: ... da to bi bilo najbolje, u Madjarskoj sa svakim detetom porodiljsko je 3 godine ... mozhda su ga oni malo preterali, ali recimo za 2 godine sa detetom se ne bih zhalila .. i ne zato shto ne volim svoj posao, ili sam lenja, ali mislim da je vazhnije da budem tu svom malom kad se upoznaje sa vecinom stvari iz veeelikog sveta, a ne da prohodava u jaslicama, ili da ga tete uche da jede kashikom .. znam da je mnogim zhenama nuzhno zlo, ali ako mogu da ostanem kuci, sigurno necu reci: jedva sam chekala da odem da radim ... 'ebem ti zhivot, pa mogu da dirinchim do 70 godina, a dete mi je jednom malo ... bez uvrede to je samo moje mishljenje :bye:

super bokice, josh malo pa cesh da birash haljinice i tunikice za stomachic :klap:
 
ja sam radila do poslednjeg dana zakonskog roka kad se mora na porodiljsko. putujem na i sa posla 70km. ja sam suvise aktivna da bih sedela kuci 8 meseci. tacno bih svisnula, jer znam kako mi je tesko palo i kako sam se smorila poslednje 3 nedelje kod kuce. to mi se oduzilo ko svih 9 meseci ukupno. tako u obe trudnoce. bila sam super zdrava i nisam imala nikakvih problema, tako da sam mogla da budem aktivna

tako sa i ja u prvoj trudnoci bila 4 nedelje kod kuce pre porodjaja tacno nisam znala sta cu sa sobom, kad je dosla beba bar nisam bila sama:) i sada planiram tako kad udjem u 8 polako kuci do tada cu zezati narod ovdje u firmi :) naravno ni ja nemam nikakvih problema pa mogu da se zazam,
 
Fora je sto ne uzivaju svi u onome sto rade, vec rade jer moraju. I naravno da jedva cekaju da odmore od posla.
A i razliciti smo, nekome proja da je kuci, nekome da je na poslu. Kao sto se neko naspava za 5 sati a nekome je malo 8.

Meni kad je bilo dosadno ja sam radila od kuce, bas kad mi dune da mi se radi. Srecom (ili nesrecom) brzo me je prolazilo.

I ja sam za ovo kao novka, pola radnog vremena. A s obzirom na to koliko obaveza oko dece je na majci kod nas ja sam za to da zene uvek rade pola radnog vremena.
 
Zene mene uhvatila zelja za trecim... mislim nikad me nije prolazila. Strah me... velika razlika medju decom, meni 31, sebicnost pomalo, nekako cini mi se da smo mm i ja sad slobodni za izlazak, za sedeljke do kasno u noc, rad... Onda ove moje dve sledeceg sept krecu mladja u prvi starija u peti... a ja sa bebom i 33 na vratima, ponovno grcanje da se trudnoca odrzi, strahovi oko toga da sve na kraju bude kako treba, guzve i nestrucnost lekara... Porodjaj bilo CR ili prirodni
A sa druge strane... zelja za troje dece, onaj osecaj divljenja prvom osmehu, zubicu, koraku... Nisam sigurna sta mi ciniti... Bojim se pomalo i jedne i druge odluke... Ovi moji bi bebu u kuci sad pa sad... Muz pogotovo, nikad vise nije bio za to da imamo jos jedno. Bez malo svaki dan me sacekaju sa posla recima, ona bi batu, ja bi seku, tati svejedno...
 
Zene hvala na podrsci za radjati... videcu, vagam i razmisljam... ipak to nije odluka kao kupiti carape ili ne...
Bojim se kajanja sutra sta god da uradim, dok ja izvagam prodje voz pa cu se kajati sto nisam.... ali ipak gora je varijanta kajati se sto si rodila...
Mada mi to deluje nemoguce cujem zene da kazu, nju/njega nisam trebala radjati, pa mi to tako ruzno.
 
Zene mene uhvatila zelja za trecim... mislim nikad me nije prolazila. Strah me... velika razlika medju decom, meni 31, sebicnost pomalo, nekako cini mi se da smo mm i ja sad slobodni za izlazak, za sedeljke do kasno u noc, rad... Onda ove moje dve sledeceg sept krecu mladja u prvi starija u peti... a ja sa bebom i 33 na vratima, ponovno grcanje da se trudnoca odrzi, strahovi oko toga da sve na kraju bude kako treba, guzve i nestrucnost lekara... Porodjaj bilo CR ili prirodni
A sa druge strane... zelja za troje dece, onaj osecaj divljenja prvom osmehu, zubicu, koraku... Nisam sigurna sta mi ciniti... Bojim se pomalo i jedne i druge odluke... Ovi moji bi bebu u kuci sad pa sad... Muz pogotovo, nikad vise nije bio za to da imamo jos jedno. Bez malo svaki dan me sacekaju sa posla recima, ona bi batu, ja bi seku, tati svejedno...

Jao Joiv, sa mnom ista priča! Meni 34, starija 5, mladja puni 3...one bi batu (a ja seku :), tata obećava da će da pomogne i više nego što realno može :) A ja se svakog dana prispitujem...znam da želim...pa se pitam zašto zaista želim...pa da li je to dobra ideja jer konačno imamo vremena za sve...a onda kažem : "ma imaćeš vremena i ovako...nisi se ni do sada odricala ni hobija, ni druženja..." ...a onda opet.. "...ali nije isto dvoje ili troje..." i tako u beskonačno!
Ja ih zamislim za stolom, troje, kako uglas pričaju i smeju se...pa mi dođe da večeras ostanem trudna :) A onda zamislim sebe kako svako jutro vozim 20 km do vrtića, škole, baletske škole...pa zastanem :)
Ma ima da je(ga) rodim, nek ide život!
 
Zene hvala na podrsci za radjati... videcu, vagam i razmisljam... ipak to nije odluka kao kupiti carape ili ne...
Bojim se kajanja sutra sta god da uradim, dok ja izvagam prodje voz pa cu se kajati sto nisam.... ali ipak gora je varijanta kajati se sto si rodila...
Mada mi to deluje nemoguce cujem zene da kazu, nju/njega nisam trebala radjati, pa mi to tako ruzno.

Uh, užas. Ja nisam čula tako nešto, na sreću. Čula sam samo komentare tipa "žao mi je što nisam rodila treće", čak i od moje mame. Kontam da se čovek lakše nosi sa trećim nego sa prvim detetom...msm...prvom sam otkuvavala igračke (znam, znam, sramota je, ali priznajem), drugom prala, a trećem ću samo da oduvam prašinu sa njih :))))
 
nesto razmisljam, u nasoj firmi sa skoro 200 zaposlenih od kojih su preko 90% zene, samo smo ja i jos jedna koleginica ostale posle petog mjeseca na poslu sve ostale dosta mladje od nas su imale "komplikacije i morale da odrzavaju trudnocu" ne ulazim u to da li je to istina ili im je prosto mrsko da rade ali me zanima da li ste primjetile taj trend da su nam posebno mladje djevojke oko 20-25 god poprilicno nezne i da im sve predstavlja problem, (nas posao nije fizicki tezak jeste sjedeci ali uvjek mozes ustati i prosetati),
zanima me da li koja od vas jos radi ili ste i vi cim ste ostale u drugom stanju otvorile bolovanje......

Ne znam za te mladje ali evo mog primera, 32 godine, vantelesna, nemam komplikacije ali sam godinama se mucila sa sterilitetom i iako nemam bolove ostala sam kuci. Imam jednog rodjaka koji kad god me vidi podsmeva se i kaze ah blago tebi i tvojoj firmi! E pa jedan dan mi je puko film i svasta sam mu rekla.
Plus firma mi se nalazi u zagadjenoj industrijskoj zoni iako sam u kancelariji svasta mi ulazi kroz prozor.
I ne brinem za dosadu, uzivam da kuvam i da moj muz napokon ima toplo skuvano, obozavam da citam a uskoro cu na selo kod tetke.
Kad god sam isla na kontrole firma mi je te sate skidala sa plate pa ti vidi koliko je to radnih sati manje kad se u drzavnim ustanovama stalno ceka. A da ne govorimo da u nasoj drzavi se moze dati otkaz trudnici. Muzla me ova drzava posteno, muzem sad ja nju!
I da napomenem da su redovi za vantelesne sve veci i veci, trudnoca polako postaje privilegija srecnih, nisu medju njima samo matore karijeristkinje koje su se setile u 40-toj da bi bilo dobro imati dete vec i mlade udate devojke, ko zna sta smo nasledili od bombardovanja...
 
Ne znam za te mladje ali evo mog primera, 32 godine, vantelesna, nemam komplikacije ali sam godinama se mucila sa sterilitetom i iako nemam bolove ostala sam kuci. Imam jednog rodjaka koji kad god me vidi podsmeva se i kaze ah blago tebi i tvojoj firmi! E pa jedan dan mi je puko film i svasta sam mu rekla.
Plus firma mi se nalazi u zagadjenoj industrijskoj zoni iako sam u kancelariji svasta mi ulazi kroz prozor.
I ne brinem za dosadu, uzivam da kuvam i da moj muz napokon ima toplo skuvano, obozavam da citam a uskoro cu na selo kod tetke.
Kad god sam isla na kontrole firma mi je te sate skidala sa plate pa ti vidi koliko je to radnih sati manje kad se u drzavnim ustanovama stalno ceka. A da ne govorimo da u nasoj drzavi se moze dati otkaz trudnici. Muzla me ova drzava posteno, muzem sad ja nju!
I da napomenem da su redovi za vantelesne sve veci i veci, trudnoca polako postaje privilegija srecnih, nisu medju njima samo matore karijeristkinje koje su se setile u 40-toj da bi bilo dobro imati dete vec i mlade udate devojke, ko zna sta smo nasledili od bombardovanja...

Vala neće firma propasti za tih 8 meseci trudničkog+porodiljsko...naradićeš se još 40 godina i sve odužiti...I mene izluđuju ti komentari tipa "lako je tebi", ja ih slušam i u kancelariji od neudatih koleginica. Kao, mi majke imamo privilegije...možemo da uzmemo bolovanje kad nam je dete bolesno i da uživamo po celu noć uz T 40...Pogotovo je glasna jedna koja za 8 godina nije jedan dan stigla na posao na vreme i ostala do kraja radnog vremena...ali eto, valjda je u prirodi čoveka da u svome oku ne vidi deblo, dok je u drugom vidljiv i trun...
 
Zene mene uhvatila zelja za trecim... mislim nikad me nije prolazila. Strah me... velika razlika medju decom, meni 31, sebicnost pomalo, nekako cini mi se da smo mm i ja sad slobodni za izlazak, za sedeljke do kasno u noc, rad... Onda ove moje dve sledeceg sept krecu mladja u prvi starija u peti... a ja sa bebom i 33 na vratima, ponovno grcanje da se trudnoca odrzi, strahovi oko toga da sve na kraju bude kako treba, guzve i nestrucnost lekara... Porodjaj bilo CR ili prirodni
A sa druge strane... zelja za troje dece, onaj osecaj divljenja prvom osmehu, zubicu, koraku... Nisam sigurna sta mi ciniti... Bojim se pomalo i jedne i druge odluke... Ovi moji bi bebu u kuci sad pa sad... Muz pogotovo, nikad vise nije bio za to da imamo jos jedno. Bez malo svaki dan me sacekaju sa posla recima, ona bi batu, ja bi seku, tati svejedno...
Samo napred, bre! :)
Cuj 31, ja imam 30, pa racunam da sam jos mlada i imam vremena i za drugo i za trece... :)
 
Ne znam za te mladje ali evo mog primera, 32 godine, vantelesna, nemam komplikacije ali sam godinama se mucila sa sterilitetom i iako nemam bolove ostala sam kuci. Imam jednog rodjaka koji kad god me vidi podsmeva se i kaze ah blago tebi i tvojoj firmi! E pa jedan dan mi je puko film i svasta sam mu rekla.
Plus firma mi se nalazi u zagadjenoj industrijskoj zoni iako sam u kancelariji svasta mi ulazi kroz prozor.
I ne brinem za dosadu, uzivam da kuvam i da moj muz napokon ima toplo skuvano, obozavam da citam a uskoro cu na selo kod tetke.
Kad god sam isla na kontrole firma mi je te sate skidala sa plate pa ti vidi koliko je to radnih sati manje kad se u drzavnim ustanovama stalno ceka. A da ne govorimo da u nasoj drzavi se moze dati otkaz trudnici. Muzla me ova drzava posteno, muzem sad ja nju!
I da napomenem da su redovi za vantelesne sve veci i veci, trudnoca polako postaje privilegija srecnih, nisu medju njima samo matore karijeristkinje koje su se setile u 40-toj da bi bilo dobro imati dete vec i mlade udate devojke, ko zna sta smo nasledili od bombardovanja...

naravno da bi i ja na tvom mjestu postupila tako, vec sam u jednom postu rakla da i kad bi i pomislila da bebi moze nesto faliti nebi mene vidjeli ni blizu kancelarije... a posebno posle godina iscekivanja sada i nebi bilo pametno zezati se.
naravno ovo je bilo samo moje razmisljanje i nisam imala namjeru nikog da vredjam... ja znam sebe i znam da mi je na poslu bolje nego da sam kod kuce, cak sam juce dobila od kolege veliku fotelju koja se moze spustiti u polu lezeci polozaj tako da kad se umorim malo "prilegnem" , ovako sam do 5 h zasticena od fizickih poslova a kod kuce znam sebe ja bi po ceo dan nesto rintala... za vikend me suprug hteo da "tuce" otisao do grada i odveo djete da se ja odmorim, a ja uzela usisivac i dosla do zakljucka da treba da pomjerim krevet i da usisam iza njega u sred te moje akcije oni su se vratili.... mozete zamisliti sta mi je sve rekao.... ali to sam ja ne razmisljam da se meni nesto moze desiti...
 
Sa 32 sam imala spontani, sa 33 se po prvi put porodila. Sve racunam da bi bilo vreme za drugo, ako zelimo i trece. A zelimo oboje. Iskreno se nadam da cu uspeti do 38-me isporadjati jos dvoje. Potajno se nadam blizanackoj trundoci, pa da posle nje "zatvorimo radnju".

Sigurna sam, sto god odlucila, neces se pokajati :cmok:
 
A sto se tice posla... pa ja sad na poslu :tajna: Mislim da mi ne bi bio problem raditi samo da mi bude bolje nego sa ove dve pa da mogu prepesaciti makar tih stotinak metara... Kolege bi me postedele maksimalno jer imamo odlicnu saradnju. Ne znam kako bih da sam u privatnoj ustanovi, ok onaj ko moze i ne mora odrzavati trudnocu, ali kad se setim onog mog pokusaja da predjem 20m do radnje i tih bolova dok koracam verujem da bih popila otkaz momentalno. Sada ne bih ni pokusala nesto sto mi je izricito zabranjeno, dozvolila bih sebi da ako je potrebno lezim i dozvolim drugima da me maze i paze... koliko mogu i moram sa mojom decom i oko njih, sve ostalo ko sisa... pa cak i posao u tim momentima vecina zena stavlja na drugo mesto i vaznije joj je da iznese trudnocu do kraja nego da zadrzi posao. Pogotovo u firmama gde ti niko ne garantuje rad do penzije bila trudna ili ne.
 
..joiv, laural, lepe vesti i lepa razmishljanja.. :klap:
..da je naporno - jeste, ali da je pun sto pilica koji chavrljaju dovoljan da izbrishe umor - i te kako jeste.. :)
..samo nemojte mnogo dugo da odlazete i napravite preveliku razliku,
ostace vam jedino reshenje slichno mom - trece i chetvrto jedno za drugim, da trece ne bude jedinac.. :lol:

..godine su vam sjajne, ja sam rodila trece sa 34, a chetvrto sa 35,5.. :)
 
..joiv, laural, lepe vesti i lepa razmishljanja.. :klap:
..da je naporno - jeste, ali da je pun sto pilica koji chavrljaju dovoljan da izbrishe umor - i te kako jeste.. :)
..samo nemojte mnogo dugo da odlazete i napravite preveliku razliku,
ostace vam jedino reshenje slichno mom - trece i chetvrto jedno za drugim, da trece ne bude jedinac.. :lol:

..godine su vam sjajne, ja sam rodila trece sa 34, a chetvrto sa 35,5.. :)

:cmok2: takvi kao ti daju nadu da se sve moze ako se hoce. Znaš, najveći je strah od budućnosti...da li ću biti zdrava ( i živa) da mogu da budem uz njih kad im budem trebala...Ali ne može se život držati pod kontrolom..on se živi kako se ume... Moram sad da odlučim koji ću mesec da izaberem za porođaj :), hvala Bogu, trudna ostajem i od pogleda :)
 
Zene mene uhvatila zelja za trecim... mislim nikad me nije prolazila. Strah me... velika razlika medju decom, meni 31, sebicnost pomalo, nekako cini mi se da smo mm i ja sad slobodni za izlazak, za sedeljke do kasno u noc, rad... Onda ove moje dve sledeceg sept krecu mladja u prvi starija u peti... a ja sa bebom i 33 na vratima, ponovno grcanje da se trudnoca odrzi, strahovi oko toga da sve na kraju bude kako treba, guzve i nestrucnost lekara... Porodjaj bilo CR ili prirodni
A sa druge strane... zelja za troje dece, onaj osecaj divljenja prvom osmehu, zubicu, koraku... Nisam sigurna sta mi ciniti... Bojim se pomalo i jedne i druge odluke... Ovi moji bi bebu u kuci sad pa sad... Muz pogotovo, nikad vise nije bio za to da imamo jos jedno. Bez malo svaki dan me sacekaju sa posla recima, ona bi batu, ja bi seku, tati svejedno...

Samo napred! :ok: Nije to velika razlika :ljutko: moja komšinica ima 3 ćerke i ova najmlađa (najslađa) je otprilike 11 godina mlađa od sestara - ali je toliko slatka :aha: i fina i pametna...
Komšinici su pomogle obe ćerke dok je bila mala - sad ona ide u prvi razred i vidim da joj svi pomažu, ali i ona je dosta samostalna - tj nije razmažena i kmezava :D

ps. I nisi stara :)
 
..smisao porodiljskog je da budesh uz dete, onda kada si mu najpotrebniji..
..ne fizichki, to moze bilo ko da "opsluzi" vec u psiholoshkom i emotivnom smislu..
..znam da smo svi razlichiti, ali ja bih uzela neplaceno da bih ostala sa decom prvih godina,
jaslice su nuzno zlo..
..ja bih svim zenama omogucila da od detetovog prvog rodjendana pa do tri pune godine i polaska u vrtic
rade polovinu radnog vremena..

potpuno se slažem, kao psiholog :)

NOVKA ZA PREDSEDNIKA!
 
Pa vidis iz price da jedino ja tu nisam bas za to... mislim jesam al nisam :lol: Samo da imam manje godina i da me nije zadesilo sta me zadesilo... prvo spontani, posle pauza od dve godine od op, ja bih sada imala troje minimum :)

ma daj koje godine, mene mama rodila sa 38 :)
prvog brata sa 24, pa drugog sa 28 i mene sa 38... a pre mene jedan abortus(zbog boginja) i jedan spontani :(
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top