Pozorište Kulturo, eve me - poslednja nedelja oktobra 2025

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.338
Za sve one koji znaju da pamte...

Screenshot_75.png


U nedelji kada je godišnjica tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu prošla gotovo neprimećeno,
kultura u Srbiji je - i bukvalno i simbolično - ostala bez krova nad glavom. Dok se brojke o budžetskom
izvršenju u kulturi srozavaju ispod svakog dostojanstva, umetnici i umetnost i dalje dišu, stvaraju, pamte
i opominju.

📚 Darko Cvijetić - Pisac koji ne zaboravlja​

Screenshot_43.png


Dobitnik prestižne nagrade „Angelus“ za roman Šindlerov lift, Darko Cvijetić je u intervjuu za NIN rekao
ono što mnogi osećaju, a malo ko izgovara: da je kultura otrovana dugotrajnim nacionalističkim narativima
i svedena na monokulturu.
Njegov roman, fokusiran na „Crveni soliter“ u Prijedoru i devojčicu Stojanku Kobas, postao je simbol sećanja
koje ne sme da izbledi. Cvijetić ne piše da bi se dopao - piše da bi se pamtilo.
🌺

🎭 Bogdan Diklić - Gluma kao vertikala​

Screenshot_52.png


Na svečanosti uručenja „Dobričinog prstena“, Diklić je rekao: „Gluma je dominanta.“ I bio je u pravu. Njegova
karijera, sa preko 160 uloga, svedoči o posvećenosti, istini i tišini koja govori više od reči. U vremenu kada
dominira estetika ružnog, Diklić podseća da umetnost mora da ima duhovnu vertikalu - ili je nema.
🌺

🎨 Ozren Grabarić - Kontra mundum, kontra pravila​

Screenshot_55.png


Na 34. Danima Zorana Radmilovića, predstava Kontra mundum iz Tivta, inspirisana Dalićevim životom, razbila
je granice klasičnog teatra. Grabarić je igrao Dalija kao da ga sanja, a ne glumi.
Poruka predstave: „Svet je zamka za one koji igraju po pravilima“ - zvuči kao poziv svima nama da prestanemo
da ćutimo.
🌺

🎭 Svetozar Cvetković - Na klackalici između oduševljenja i skandala​

Screenshot_74.png


U intervjuu za NIN, Cvetković je govorio o Bitefu, o zaboravu, o kazni i melemu. Njegova nova predstava
Njih više nema bavi se genocidom, dok serija Miholjsko leto donosi humor trećeg doba. On ne igra uloge - on ih
proživljava. I sada, kao predsednik Odbora Bitefa, ima zadatak da kulturu vrati tamo gde pripada - u centar pažnje.
🌺

🌟 Jasminka Petrović & Bob Živković - U svakoj tami spava zvezda​

Screenshot_67.png


Njihova nova knjiga Zvezdana šuma nije samo bajka za decu. To je podsetnik da mašta nije luksuz, već alat za
preživljavanje. Na promociji u „Kreativnom centru“, deca su dobijala posvete, a odrasli - lekciju iz nežnosti.
„U svakoj tami spava bar jedna zvezda“ - i čeka da je neko probudi.
🌺

🎻 Strahinja Mitrović - Kontrabasista koji se vratio kući​

Screenshot_73.png


Mladi virtouz, ovenčan međunarodnim priznanjima, otvorio je ovogodišnji Bemus koncertom sa Beogradskom
filharmonijom. Iako je već legenda u Londonu, za njega je najlepši trenutak bio - povratak.
„Nisam znao da će to tako divno izgledati“, rekao je. A publika ga je dočekala kao zvezdu koja se vratila svom
sazvežđu.
🌺

📉 Kultura u brojkama - poraz bez komentara​

Prema podacima stranke Srbija centar, do 1. oktobra u kulturu je uloženo samo 0,3% budžeta, a izvršenje
Ministarstva kulture je 43,3%. Manifestacije poput Bemusa, Bitefa, Nišvila, Sterijinog pozorja i Exita su
devastirane. Pozorišta zatvorena. Uposleni na bolovanju - da ne bi ušli u sukob sa direktorima.
Brojke ne lažu. One viču.

Zaključak?

Kultura nije luksuz.
Kultura je pamćenje.
A ako ne pamtimo - onda nismo ono što treba i možemo da budemo...

🌺 🌺 🌺
 
Кад чујем реч култура, потежем пиштољ ! :mafijas:
Добро, шалим се цитирајући Гебелса ... :p
Ta rečenica „Кад чујем реч култура, потежем пиштољ“ — nije nova i nije samo
šala.
To je ozloglašeni citat iz nacističke propagande.
Prvobitno se pripisuje Hermannu Göringu, jednom od najviših funkcionera nacističke
Nemačke, iako istoričari raspravljaju da li je baš on to rekao.

U svakom slučaju, ta rečenica je postala simbol mržnje prema umetnosti, slobodi
mišljenja i duhovnosti.
 
Ta rečenica „Кад чујем реч култура, потежем пиштољ“ — nije nova i nije samo
šala.
To je ozloglašeni citat iz nacističke propagande.
Prvobitno se pripisuje Hermannu Göringu, jednom od najviših funkcionera nacističke
Nemačke, iako istoričari raspravljaju da li je baš on to rekao.

U svakom slučaju, ta rečenica je postala simbol mržnje prema umetnosti, slobodi
mišljenja i duhovnosti.

Искрено, мени највише личи на изјаву неког Србина који живи у Х,
па му пун куфер њихове културе.

Наравно, према Крлежи могао би да буде и крик неког Х
на помињање јунаштва !
 

Back
Top