Kulinarsko ćoše

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
uh ja bih najvise u nekom primorskom mestu...ah :heart:

I ja! Nije normalno koliko volim more... (a ko ga ne voli?)
Moja mama se, dok sam bila mlađa (kad sam redovno otplakala odlazak sa mora... grleđi flašu morske vode koje sam redovno donosila), pitala odakle to potiče... svi moji su "ravnbičari", a onda je Balašević otpevao "Panonskog mornara" pa su, valjda, shvatili :zcepanje::zcepanje::zcepanje:
 
Ja obozavam N.Sad i volim shto je mosj sin trenutno tamo i volela bih da tamo i ostane...Nekako mi deluje tako topao i mio grad, ljudi su dobri...oseca se ta toplina...Beograd:evil:boze me sacuvaj, ne volim ga i ne volim i ne volim...Zrenjanin, ma shta ja znam, ovo je grad u kojem zivim 22 godine, polovina od mojih, ali kao da sam stranac, nishta me ne vezuje za njega...i dalje kada ulazim u moje selo srce je vece od cele planete:heart:
 
Nemam ja ništa protiv Zrenjanina, naprotiv.
Na žalost, ova "situacija", odnosno sve naše krize, dovedoše ga do toga da je jezivo osiromašio i od grada koji je imao sve (i u bukvalnom smislu: vrlo jaku industriju raznih grana i kao posledicu toga sjajne manifestacije, snabdevene prodavnice... i da ne nabrajam) dođosmo do jadne provincije na ivici socijale... :(.
Šta god da čovek počne da radi - blizu je propasti, jer nema novca, nema dovoljno onih koji mogu da plate uslugu, proizvod, bilo šta.
Nekad sa zavišću čitam cene po kojima u Beogradu prodajete torte i kolače i razmišljam sa koliko više rada npr. Jaca dobije manje novca od onih kojima je tržište u Beogradu.
A cene onoga što ulazi u sastav torte su iste... da ne kažem da se i mi najrađe snabdevamo u "Tempu" ili "Metrou" (što iziskuje dodatni trošak, jer niko nema interes da takve radnje otvara ovde)...
To su vam loše strane manjeg grada... jer ipak je dva miliona ljudi - dva miliona ljudi.
Inače, ja volim sve gradove i sva mesta... nikad nisam bila negde gde nisam uspela da pronađem nešto zbog čega bi mi se tamo dopalo. :heart:
 
Valjda se zato i nisam pronashla ovde u ovome gradu...jeste da sam ovde upoznala svoga muza, da sam ovde izrodila moje sinove:heart:da ovde zivim vec 22 godine, ali i pored toga ja se osecam kao tudjinac.Mrtav grad, pa i kada je malo" krenuo", lupishe nam packu pa se sve srushilo i omladina se razocarala...izgube i oni volju a kamoli mi...
 
Upravo o tome vam pricam.Samo ja sam rodjena i odrasla u Novom Sadu,pa znam kako je kad je bolje...
To se u narodu kaze s konja na magarca.Mada ja u stvari nikad nisam pozalila zbog svojih odluka i da mogu da vratim godine...uradila bi isto...Samo sto Smeh kaze ovo vreme, kriza...ubise i u NS i Bg i Zr...samo se to tamo manje oseti jer se max. svi trude da tamo ne izbije nezadovoljstvo...Ovo ovde kod nas se ne vidi i ne racuna...Mada sada znam ,da sam trebala vuci da idemo za NS dok smo bili sami ili manja deca ili,ne znam.Ko zna ukoliko mi deca odu u grad i pozele ostati tamo,ma ostavicu sve i idemo tamo gde cemo biti blizi njima.Valjda ce doci bolje vreme.Zahvaljujuci optimizmu i ostajemo tako dugo.Cekajuci...Godoa...
 
7fd1b726.jpg
 
Ćao ženskice.
Evo pregurasmo i ovaj dan.Bilo je malo naporno, krati su mi bili ovi Božiji 24 sata po danu, ali Vi to već znate kako je. Bili na rodjendanu,divno se proveli.Svi su se oduševili tortama koje sam napravila. Puno mi je srce zbog komplimenata, a još me snaja zove da mi prenese utiske i ostalih gostiju. Jao što sam ponosna na sebe! Inače sam ja jedno užasno samokritično stvorenje.Ali danas, sam baš ponosna na svoj rad.
A što se tiče gradova-Beograd ima svoje mane, ali ja ga mnogo volim-kao grad, ali mi smeta nekultura ljudi koji su došli u njega. Kratko vreme sam živela u Subotici i umalo nisam umrla od dosade.Takvi gradovi uopšte ne prijaju mom temperamentu.Nikad više ne bih živela u nekom sličnom gradu, pa ni u Novom Sadu. Uh, al sam se raspisala;)
 
slazem se da nekulture ima svuda - na zalost, nevezano za Beograd...ali ne mogu da se slozim da su za imidz Beograda krivi iskljucivo ljudi koji su dosli ovde, iako ima i dosta takvih slucajeva. krivi su svi po malo. i oni koji se ponasaju kako se ponsaju:( a i oni koji smatraju da pojedinac ne moze nista da uradi tj. promeni pa samo slezu ramenima.
 
Hej, ala ste se raspisale...lepa tema, i ja volim Beograd, ne bih mogla bez njega...pa velegrad je to...
A što se tiče nekulture, u Bgd živi 10 % gradjana koji su pravi beogradjani, sve ostalo su pridošlice, pa i ja na kraju...Svi smo mi rodjeni u nekom "selu", pa krenuli trbuhom za kruhom, zar ne?
Bitno je samo ko se kako snadje!
 
Hej, ala ste se raspisale...lepa tema, i ja volim Beograd, ne bih mogla bez njega...pa velegrad je to...
A što se tiče nekulture, u Bgd živi 10 % gradjana koji su pravi beogradjani, sve ostalo su pridošlice, pa i ja na kraju...Svi smo mi rodjeni u nekom "selu", pa krenuli trbuhom za kruhom, zar ne?
Bitno je samo ko se kako snadje!
Znaš kako ja to tumačim...
Ko zna ko je, šta je i odakle je - taj nema problem ni sa jednom sredinom.
Oni što preskaču stepenice u razvoju - imaju sa svakom.
 
U pravu si!! Svidja mi se tvoja teorija!!

Moja mama je rođena u selu do koga nije bilo asfaltnog puta.
Preko Kovačice (drugi deo osnovne) i Zrenjanina (gimnazija) stigla je u Beograd na studije.
Vratila se u Zrenjanin, ali nikad nije zaboravila, skrivala, sklanjala... svoje poreklo.
Sama činjenica da je deda sa svoja 4 razreda osnovne iz tog blatnjavog sela, poslao ćerku na školovanje, dovoljno govori o njegovom vaspitanju, rezonima, pameti...
Mnogi koji su stigli u Beograd su takvi... I nisu ništa manje građani, niti oni, niti njihovi potomci, od onih sa "6 generacija" rođenih u Beogradu.
Važi i za svaki drugi grad, sredinu. Beograd je samo metafora.
 
Moja mama je rođena u selu do koga nije bilo asfaltnog puta.
Preko Kovačice (drugi deo osnovne) i Zrenjanina (gimnazija) stigla je u Beograd na studije.
Vratila se u Zrenjanin, ali nikad nije zaboravila, skrivala, sklanjala... svoje poreklo.
Sama činjenica da je deda sa svoja 4 razreda osnovne iz tog blatnjavog sela, poslao ćerku na školovanje, dovoljno govori o njegovom vaspitanju, rezonima, pameti...
Mnogi koji su stigli u Beograd su takvi... I nisu ništa manje građani, niti oni, niti njihovi potomci, od onih sa "6 generacija" rođenih u Beogradu.
Važi i za svaki drugi grad, sredinu. Beograd je samo metafora.
Kao neko ko je, ne znam zašto, podsmešljivo spakovan pod navodnike kao "neka" generacija rođena u Beogradu teško mogu da se složim sa konstatacijom. Beograd može da bude metafora nekom ko je stigao iz sela pa ostao zabezeknut, uplašen, teško mu je da se snađe...Za mene je moj Beograd stanje duha koji, normalno, teško mogu da razumeju oni koji su banuli sa njiva. Nažalost, ostali smo malobrojni, ali se jako lako prepoznajemo, što je najvažnije. Imao sam sreću da vidim i gradove 5- 6 puta veće od Beograda, takođe zbunjujuće, ali sam se lako uklapao i nisam pravio grimase u vidu namrgođenih smajlija. Neki lako ubiju strah od velikog i nepoznatog, neki nikad, ali zato su spremni da došavši iz kojekakvih *ičkovaca pljuju grad koji ih je primio.
 
Смех, постаћу већ чудна по томе што се апсолутно слажем готово са сваким твојим написаним коментаром.
70 километара је раздаљина од врата моје родитељске куће до стана где сада живим са породицом. Дакле, "прованса" у генима + "покрајинска" географска одредница. Била сам јуче у родном крају и растужила се због броја старих, полусрушених кућа у сремским селима кроз које сам пролазила. Мислим да је то једино због чека треба да замерамо себи, а и други имају право да нам пребацују. Све остало је у нашим главама, па и поделе.
 
Смех, постаћу већ чудна по томе што се апсолутно слажем готово са сваким твојим написаним коментаром.
70 километара је раздаљина од врата моје родитељске куће до стана где сада живим са породицом. Дакле, "прованса" у генима + "покрајинска" географска одредница. Била сам јуче у родном крају и растужила се због броја старих, полусрушених кућа у сремским селима кроз које сам пролазила. Мислим да је то једино због чека треба да замерамо себи, а и други имају право да нам пребацују. Све остало је у нашим главама, па и поделе.
Drago mi je da tako misliš. :)
Prirodno i noirmalno je da se ljudi mešaju, sele i preseljavaju. Problem nije kod onih koji znaju i priznaju svoje poreklo, konačno i sami sebe takve kakvi su (i odakle su došli), brzo uče i usvajaju pravila nove sredine, već kod onih koji sve to ne znaju, pa pokušavaju da nametnu svoja pravila i običaje tamo gde im mesto nije.
Svako uopštavanje i generalizacija su besmisleni i uvek pogrešni.
 
Drago mi je da tako misliš. :)
Prirodno i noirmalno je da se ljudi mešaju, sele i preseljavaju. Problem nije kod onih koji znaju i priznaju svoje poreklo, konačno i sami sebe takve kakvi su (i odakle su došli), brzo uče i usvajaju pravila nove sredine, već kod onih koji sve to ne znaju, pa pokušavaju da nametnu svoja pravila i običaje tamo gde im mesto nije.
Svako uopštavanje i generalizacija su besmisleni i uvek pogrešni.
Reklo bi se da se svi slažemo oko istog problema, samo ga malo različito formulišemo. I sam sam poživeo par lepih godina u uslovno "provinciji", ali mi nikad nije palo na pamet da namećem neka pravila i način života nekog ko je došao iz "velikog" grada. Naprotiv, lako sam se uklopio poštujući lokalna pravila i trudeći se da što više uđem u mentalitet sredine upoznao puno divnih, pametnih i obrazovanih ljudi. Što samo potvrđuje staru izreku da je "provincija u glavi". Ali nisam mogao da se ne osvrnem na navodnice za "N-tu generaciju" rođenih Beograđana, koja je delovala malo posprdno. Beograd je kao galimatijas kakav je postao ugrozio najviše baš te pod navodnicama. Ne može da mi ne smeta kad u mirnom kraju gde sam rođen, u kome je vladao red i uvažavanje, sada čujem arlaukanje na sto metara:
- Eeeeeeeeeej, đes' ba! Š'a imaaa?
- Evo, pomaloooooooooooooo....
Kad mi u prolazu neko hrkne pored uveta i pljune na nekad čistu ulicu, kad posle pojedenog hamburgera baci kesu na ulicu, kad popušeni pikavac baci na parkirani automobil, kad vidim kako oprezno preskaču tramvajske šine da ih ne "tresne" struja ali zato šetaju preko ulica kao na štrafti, kad...da ne davim. Pa eto, smeta mi što mi neko remeti red u kome sam odrastao.
 
Primitivizma i prostakluka ima svuda.
To što je neko poreklom odavde ili odande ne čini ga ni manje ni više kulturnim od ostalih.
I među "rođenim" (Beograđanima ili nekim drugim građanima) ima prostakluka, primitivizma i koječega drugog.
Ne znam kako neko može biti siguran da onaj što je pljunuo ispred sebe ili pretrčao ulicu - nije rođen tu... ili da mu je otec, deda... neko od negde došao?
Kao da je bilo koje mesto, bilo koji grad do pre ne-znam-koliko generacija u svoje okrilje primao samo kulturne i lepo vaspitane... ili ih sam vaspitavaoa?
Da ne preteram sad sa diskusijom, podsetimo se samo odakle potiču naši "plemići", ko su naše kraljevske dinastije. O čemu onda pričamo, kom poreklu koje garantuje ne-primitivizam?
Sve dok budemo imali predrasude i davali sebi za pravo da "sa visine" posmatramo samo zato što smo igrom slučaja rođeni ovde a ne tamo - nema šanse da shvatimo o čemu se ovde priča.
 
Bez ikakvog gledanja "sa visine" (ne znam čemu stalno takvi atributi), odlično znam o čemu pričam. Kao što odlično poznajem "prave" Beograđane uz koje sam rastao i vaspitavan.

:D
Ne vidim zašto se stalno osećaš prozvanim.
Svako od nas se svrstava (ako ima potrebu za tim) tamo gde misli da pripada.
takođe, svako ima pravo da veruje u ono u šta misli da treba.;)
 
:D
Ne vidim zašto se stalno osećaš prozvanim.
Svako od nas se svrstava (ako ima potrebu za tim) tamo gde misli da pripada.
takođe, svako ima pravo da veruje u ono u šta misli da treba.;)
Zašto bih trebao da se osećam prozvanim. Iznosim svoje mišljenje kao i ti i više njih pre mene. I svi su prozvani?
Jasno mi je da nije lako objasniti a još teže shvatiti da biti pravi Beograđanin nije samo pitanje geografije. Kao što već rekoh to je više stanje duha. Podjednako je teško, uz sav trud, proniknuti do kraja i u stanje duha palanke. Ne vredi tu ni obrazovanje ni vaspitanje. Neko zrnce animoziteta, surevnjivosti, zavisti, odbojnosti, kompleksa zauvek ostaje kad je u pitanju veliki grad. Retki su oni koji se iskobeljaju iz toga, ili bar priznaju.
 
A ja mislim da ste svi manje-više u pravu i da sad ovde niste rekli ko je odakle, ni po čemu ja to ne bih ni znala. Uopšte me ne zanima ko odakle dolazi, nego kako se ponaša i koliko je inteligentan. I naravno, važno je da su nas roditelji lepo vaspitali. A sa pameću i manirima svuda se lako uklapamo i stičemo prijatelje sebi ravne, a i lako učimo (a uči se čitav život, ne možete poreći!). Uf što sam danas bistraaaaaaaa!!!!!!:mrgreen::hahaha::manikir:
 
Zašto bih trebao da se osećam prozvanim. Iznosim svoje mišljenje kao i ti i više njih pre mene. I svi su prozvani?
Jasno mi je da nije lako objasniti a još teže shvatiti da biti pravi Beograđanin nije samo pitanje geografije. Kao što već rekoh to je više stanje duha. Podjednako je teško, uz sav trud, proniknuti do kraja i u stanje duha palanke. Ne vredi tu ni obrazovanje ni vaspitanje. Neko zrnce animoziteta, surevnjivosti, zavisti, odbojnosti, kompleksa zauvek ostaje kad je u pitanju veliki grad. Retki su oni koji se iskobeljaju iz toga, ili bar priznaju.
Odgovaraš na moje postove, citiraš me... Izvini ako mi se to samo učinilo.
Uporno pokušavam da pričam uopšteno, neću ni sad preći na lični nivo. Neukusno je, a i ne vidim da bi to nekom bilo zanimljivo.
Kompleksi su u glavi... i uvek su posledica nedovoljne sigurnosti u sebe i u ono što zaista jesmo.
Verovanje u to da nas naše poreklo, kao i mesto rođenja ili odrastanja čini pogodnijim za život na ovom ili onom mestu, takođe spada u vrstu kompleksa.
I tu bih završila sa iznošenjem svojih stavova i uverenja.
Prihvatam činjenicu da ljudi različito razmišljaju, kao što mnogi od nas sebe doživljavaju drugačije nego što ih drugi doživljavaju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top