dess
Poznat
- Poruka
- 7.252
Tuđmanov HDZ i njegovo čedo NeonEUvisna Država Hrvatska u postsanaderovoj eri očigledno ne podnose dobro ove ljetne vrućine, od kojih im se dobrano zavrtilo u glavi, pa se sada teturaju lijevo- desno ne znajući ni kad će stići ni kuda su uopšte i krenuli. Pokazuje se da nimalo nije jednostavno bez kormilara Ive, koji prema izvještajima paparaca sasvim solidno jezdi Jadranom u svojoj privatnoj jahti, neosjetljiv na Jadrankinu morsku bolest a posebno nezainteresovan za Šeksove i Hebrangove medikamente koje joj propisuju.
(Privremenim) Sanaderovim političkim penzionisanjem HDZ je ušao u nemirne vode političkog repozicioniranja. Naime, tvrda struja, predvođena Šeksom i Hebrangom, koja je već duže vremena radila predsjedniku i predsjedniku o (političkoj) glavi, danas pokušava da ovu stranku vrati na političke pozicije i principe djelovanja koncipirane Franjinim (tj. neoantinim) programom, koji tradicionalno znači kombinaciju nacionalističke i socijalističke komponente. Taj povratak neonacizmu u Hrvata pomenuti hadezeovski dvojac već je počeo da implementira i u praksi, preko predsjednice i predsjednice, koja zabavljenja dokazivanjem svog velikohrvatstva i negiranjem bilo kakve veze sa i malosrpstvom, igra savršenu ulogu u ovom magičnom lutkarskom pozorištu. Dva koraka su odmah na startu veoma karakteristična. Prvo je u Saboru, mada tijesnom većinom, prošao Zakon o umjetnoj oplodnji, koji zabranjuje ženama koje nisu u braku da dobiju djecu vještačkom oplodnjom, čime se jasno iskazuje poruka da je uskoro moguće očekivati promjenu čitavog roditeljskog prava, a u pravcu nejednakog tretiranja djece rođene u braku i izvan njega, te vjerovatno i ozbiljnim ako ne i potpunim negiranjem koncepta vanbračne zajednice. Dakle, ovom rigidnom politikom nagovještava se povratak najkonzervativnijim katoličkim vrijednostima, koji će svakako značiti i nastavak otvorene državno- institucionalne represije prema nehrvatima u Hrvatskoj, a posebno prema Srbima, zaoštravanje sukoba sa susjednim državama, potpunim preuzimanjem vođenja državne politike od strane biskupa i slično. S druge strane, popločava se i put rehabilitacije konzervativnih komunističkih vrijednosti, kao što je svakako državno upravljanje privredom i rast poreza koji opterećuju istu, a o čemu svjedoči uvođenje najnovijeg kriznog poreza, koji znači dodatno oporezovanje svakog dohotka iznad tri hiljade kuna, s tendencijom smanjenja ovog praga. Naime, Hrvatskoj, prema priznanju ministra finansija Šukera, u ovom momentu nedostaje dvije milijarde kuna ( oko 530 miliona KM) da koliko- toliko normalno funkcioniše ( u prevodu- da momentalno ne padne čitav sistem).
Naravno, neke posebne kolizije u ovakvoj „lijevo- desno“ praksi u Hrvatskoj- nema. Naime, nacional-socijalizam upravo i znači, u najjednostavnijem smislu, da država upravlja ukupnim privrednim resursima, a državu opet vodi „nacionalno osvješćena elita“ ( za razliku od komunističke države, gdje je vodsto povjereno „klasno osvješćenoj eliti“). Ključni problem nacističke ideologije upravo je to što „nacionalno osvješćen“ znači mržnju prema onome ko ne djeli iste vrijednosti, a u Hrvatskoj nažalost postoji itekako plodno tlo za ovakvu vrstu priče. Kao i druga društva u krizi, i hrvatsko će se u nedostatku nekog drugog rješenja za brojne ekonomsko- socijalne probleme okrenuti radikalnim i ekstremno radikalnim opcijama. Sasvim je moguće da hrvatski odgovor na očit neuspjeh neoliberalne dogme, koja je svojom praksom potpune privatizacije i afirmacije procesa globalizacije i ulaska u EU i NATO po svaku cijenu dovela ovu zemlju u predkolapsno stanje bude okretanje ekstremizmu koji će biti inspirisan državnom i nacionalnom idejom i praksom iz perioda 1941-1945. To je ne samo realna opcija za Hrvatsku, nego i za sve druge zemlje koje ne budu imale dovoljno političke mudrosti da katastrofalni neoliberalni sistem zamjene nečim kvalitativno novim, a ne okretanjem još gorim i totalitarnijim konceptima.
(Privremenim) Sanaderovim političkim penzionisanjem HDZ je ušao u nemirne vode političkog repozicioniranja. Naime, tvrda struja, predvođena Šeksom i Hebrangom, koja je već duže vremena radila predsjedniku i predsjedniku o (političkoj) glavi, danas pokušava da ovu stranku vrati na političke pozicije i principe djelovanja koncipirane Franjinim (tj. neoantinim) programom, koji tradicionalno znači kombinaciju nacionalističke i socijalističke komponente. Taj povratak neonacizmu u Hrvata pomenuti hadezeovski dvojac već je počeo da implementira i u praksi, preko predsjednice i predsjednice, koja zabavljenja dokazivanjem svog velikohrvatstva i negiranjem bilo kakve veze sa i malosrpstvom, igra savršenu ulogu u ovom magičnom lutkarskom pozorištu. Dva koraka su odmah na startu veoma karakteristična. Prvo je u Saboru, mada tijesnom većinom, prošao Zakon o umjetnoj oplodnji, koji zabranjuje ženama koje nisu u braku da dobiju djecu vještačkom oplodnjom, čime se jasno iskazuje poruka da je uskoro moguće očekivati promjenu čitavog roditeljskog prava, a u pravcu nejednakog tretiranja djece rođene u braku i izvan njega, te vjerovatno i ozbiljnim ako ne i potpunim negiranjem koncepta vanbračne zajednice. Dakle, ovom rigidnom politikom nagovještava se povratak najkonzervativnijim katoličkim vrijednostima, koji će svakako značiti i nastavak otvorene državno- institucionalne represije prema nehrvatima u Hrvatskoj, a posebno prema Srbima, zaoštravanje sukoba sa susjednim državama, potpunim preuzimanjem vođenja državne politike od strane biskupa i slično. S druge strane, popločava se i put rehabilitacije konzervativnih komunističkih vrijednosti, kao što je svakako državno upravljanje privredom i rast poreza koji opterećuju istu, a o čemu svjedoči uvođenje najnovijeg kriznog poreza, koji znači dodatno oporezovanje svakog dohotka iznad tri hiljade kuna, s tendencijom smanjenja ovog praga. Naime, Hrvatskoj, prema priznanju ministra finansija Šukera, u ovom momentu nedostaje dvije milijarde kuna ( oko 530 miliona KM) da koliko- toliko normalno funkcioniše ( u prevodu- da momentalno ne padne čitav sistem).
Naravno, neke posebne kolizije u ovakvoj „lijevo- desno“ praksi u Hrvatskoj- nema. Naime, nacional-socijalizam upravo i znači, u najjednostavnijem smislu, da država upravlja ukupnim privrednim resursima, a državu opet vodi „nacionalno osvješćena elita“ ( za razliku od komunističke države, gdje je vodsto povjereno „klasno osvješćenoj eliti“). Ključni problem nacističke ideologije upravo je to što „nacionalno osvješćen“ znači mržnju prema onome ko ne djeli iste vrijednosti, a u Hrvatskoj nažalost postoji itekako plodno tlo za ovakvu vrstu priče. Kao i druga društva u krizi, i hrvatsko će se u nedostatku nekog drugog rješenja za brojne ekonomsko- socijalne probleme okrenuti radikalnim i ekstremno radikalnim opcijama. Sasvim je moguće da hrvatski odgovor na očit neuspjeh neoliberalne dogme, koja je svojom praksom potpune privatizacije i afirmacije procesa globalizacije i ulaska u EU i NATO po svaku cijenu dovela ovu zemlju u predkolapsno stanje bude okretanje ekstremizmu koji će biti inspirisan državnom i nacionalnom idejom i praksom iz perioda 1941-1945. To je ne samo realna opcija za Hrvatsku, nego i za sve druge zemlje koje ne budu imale dovoljno političke mudrosti da katastrofalni neoliberalni sistem zamjene nečim kvalitativno novim, a ne okretanjem još gorim i totalitarnijim konceptima.
..iza nas..
