Kućna arhiva

Evo i tebi, bundevo, jedan meda, pa se mazuljaj. :razz: :lol:


HugBear_300.jpg
 
Nedavno nadjem svoj dnevnik iz prvog ili drugog razreda gimnazije...
Na nasumicno otvorenoj stranici zapis pocinje sa:"Ovo je dan koji nikada u zivotu necu da zaboravim..."
Zastanem zainteresovana i krenem da citam kako bih vidjela sta se to toliko znacajno desilo tog datuma... Elem, ni nakon citanja cijelog opisa, nisam uspjela da se sjetim tog dogadjaja... Ma, sjecanja nema niti u fragmentima... Dzaba dnevnicki zapis, dzaba sve...
Eh mladosti pusta... :lol:
 
Јао, ћути, понекад не смем ни да отворим своје старе дневнике, уби ме блам од саме себе! :lol:
Ускоро ћу морати негде да их замандалим, не морају баш моја деца да набасају на њих! :?
 
Hellen:
Јао, ћути, понекад не смем ни да отворим своје старе дневнике, уби ме блам од саме себе! :lol:
Ускоро ћу морати негде да их замандалим, не морају баш моја деца да набасају на њих! :?
Uh, ovo i mene muci.
Stoje mi kod tate jos uvek, nadam se da ih nije citao:oops:
Zao mi je da ih bacim, a blam mi je da ih neko procita.
Moja sestra ih je sama spalila. To mi je glupo.
 
I ja sam svoje spalila, iz razloga sto sam ih pisala samo kada sam bila bas ubedacena, srecni dani su ostali nezabelezeni na papiru.
Sada, od rodjenja dece pisem dnevnik za njih, meni to pricinjava veliko zadovoljstvo, a mislim da ce i njima biti zanimljivo i korisno da kada porastu, i iz nekog razloga kada pocnu da kopaju po svom detinjstvu, trazeci svoje primalne kreativnosti i crte temperamenta, i da ce naci odgovore na mnoga pitanja. :p
 
a ja im pravim albume:p
svako ima svoje albume čak i sa istim slikama...
da imaju svoje uspomene:p
čuvam i sitnurije ,baš kao i pepeljuga....
dnevnik i dalje pišem, a ostale sam skladištila,zajedno sa slikama bivših ljubavi,simpatija,poklonima od istih:lol: čak i jednu majicu na kojoj je ljubavna poruka:lol:..kod keve na tavanu....e sad...pa nek ačitaju,kada sam ja u pitanju imaju i šta da čitaju: trep trep:
a i neka uživaju u trenutcima života koji se odvijao mnooogo pre njihovog rođenja.
 
Die Cinderella:
I ja sam svoje spalila, iz razloga sto sam ih pisala samo kada sam bila bas ubedacena, srecni dani su ostali nezabelezeni na papiru.
Sada, od rodjenja dece pisem dnevnik za njih, meni to pricinjava veliko zadovoljstvo, a mislim da ce i njima biti zanimljivo i korisno da kada porastu, i iz nekog razloga kada pocnu da kopaju po svom detinjstvu, trazeci svoje primalne kreativnosti i crte temperamenta, i da ce naci odgovore na mnoga pitanja. :p

Мени би било жао да спалим. Па дневник се обично и пише кад си у бедаку, кад смо срећни коме то још пада на памет?!
''Лепе приповести немају своје место међу корицама књига...'' ..рече једном неко....:roll:
А живот чине и ти лоши тренуци...имам их много забележених, али и данас волим понекад да их прочитам...и некад просто осетим задовољство како сам успела из свега да испливам. .

Иначе, и ја од рођења деце пишем дневник за њих, повремено, наравно. Бележила сам њихово напредовање, њихове прве речи, неке смешне поступке....неке битне тренутке..Сад запишем само пар пута годишње тако неке битне ствари, али оне јако воле да им читам шта су радиле и како су говориле док су биле мале. То је баш лепа ствар!:-)
 

Back
Top