kučence

danas mi je rođendan, ali ne radujem se toliko. Nekako mi nešto fali. Jedina osoba kojoj se u poslednje vreme iskreno radujem si Ti. A ti počinješ da me ladiš i guraš, neprekidno ćuškaš dalje od sebe... Ne znam, nisam više pametan kako da ti priđem, šta da radim? Nisam više ni snažan da okončam ljubomru, skupim hrabrost i prekinem ovu rutinu i maskaradu između nas. Kao kučence sam, samo čekam na tvoj zvižduk, skroz patetičan... Nemam više ni želje da se raspravljam dalje, i da te ispitujem. A znam da tu ima još neko, neko nov, svež... Možda se i tripujem, u stvari ponekad uhvatim svoj odraz u ogledalu i shvatim da sam baš prso... Ali osćam tu hladnoću koja povremeno dođe iz tvog pravca. Vidim ti u očima, čak i kad me gledaš, u stvari me ne vidiš, gledaš kroz mene, tvoj pogled prolazi kroz mene, seče me na dalove, i ide dalje, gubi se u daljini, juri u neko drugo sazvežđe, citavu večnost daleko od mene... Ali ne mogu da verujem, ipak... Jel znaš ko mi je prvi čestitao rođedan? Sneki, pa Dzoni, pa Marija, i još Sneki potrefila tačno u minut po ponoći, zamisli! Iskreno, ebe mi se za rođendan, i za ovu celu godinu, mrzim je, od samog početka, i sve mi je nekako crno... Ali ono što me najviše mrači je to što od tebe nema ni porukica, ništa... spavaš... A znam da ne spavaš, jer smo se čuli u 23h... a ja bi zbog tebe sačekao taj jedan ebeni sat... Koji sam ja paćenik... i ovo što pišem, a nemam muda da ti kažem ili pošaljem, jer ne želim da te izgubim, pa makar bio i kučence... Plašim se, u stvari prestravljen sam, osećam taj dan koji dolazi, dan kada više neću moći da podnesem tebe ni sebe, i kad će sve pući... Ne plašim se da budem sam, plašim se što ću biti bez tebe!
 

Back
Top