Dakle kuća je bila nova.
Dojadili smo babi sa pričama kako "nekog ima".
Keva bi me ostavila kod babe na raspustu a baba se uznemirila kada bih ja kao klinac hteo da otrčim na sprat "da vidim ko je tamo". Deda, prost domaćin, sumnjao je u moje ponašanje jel...
To se dešavalo periodično ali doba dana nebitno.
Da li je vreme večere ili usred sunčanog dana ili ujutru nebitno.
Bilo je mirnih perioda mada baba uvek bila znatiželjna "da joj kažem da li je bilo koračanja"
Recimo, za preko dana deda bi sumnjao na miševe a za ujutru eto da nisu sišli svi ukućani (ujka, ujna pa i tetka ili teča).
Čak i da su svi sišli a bilo bi - učinilo ti se, niko ne čuje sem tebe... Jeste jednom ujna ali na kratko... Ko zna možda se i bojala da je ne najure ja sam tu ipak "gost"...
A interesantno, dešavalo se i kad sam sam pa bih ja utrčavao u tu sobu a zašto i ne bih kad su to bile gostinjske sobe za noćenje a baš u toj sam ja noću spavao. Najnormalnije soba. U sredini su bili babina i dedina a desno za ujku i ujnu...
Pa sam i stajao iza vrata i virio kroz ključaonicu, namerno naglo otvarao i uleteo ali ništa da vidim a opet bila neka toplina bar prema meni...
Burazeri i sestre nisu smeli sami da ulaze bez pratnje odraslih kad su čuli o čemu je reč. Dešavalo se da tako neko dete zaboravi igračku u gostinjskoj sobi pa ajd kao ja da im donesem jer odraslih nema a oni se plaše...
Tek, babi dojadilo pa kad je došla keva da me pokupi, pozvala par lokalnih komšinica, navodnih gatara, ko će ga znati, da "utvrđujemo činjenice"...
Sele bi da piju kafu "pa ako se desi" tokom dužih razgovora.
Kažem bilo je mirnih dana, tek jednom se "desilo" uz pomenute svedoke...
E onda je baba uzela dve stolice i okrenula ih ledjima jednu o drugu i razmakla.
Pa ja kao da sednem na jednu a keva na drugu i rukom bez reči da pokažemo gde se čuju koraci tj koja je putanja...
Naravno da su bili šokirani...
Deda čak otišao sa puškom "da sredi"...
Medjutim nikog i ničeg za puste oči ..