Aha.
1. У оно пак доба дође Јован крститељ, и учаше у пустињи јудејској.
2. И говораше: Покајте се, јер се приближи царство небеско.
...
5. Тада излажаше к њему Јерусалим и сва Јудеја, и сва околина јорданска.
6. И он их крштаваше у Јордану, и исповедаху грехе своје.
...
11. Ја дакле крштавам вас водом за покајање; а Онај који иде за мном, јачи је од мене; ја нисам достојан Њему обућу понети; Он ће вас крстити Духом Светим и огњем.
...
13. Тада дође Исус из Галилеје на Јордан к Јовану да се крсти.
Zaista veruješ da je to što te je neko slučajno bućnuo u krstionicu/škropionicu dovoljno da nam soliš pamet?

Primeni svoj savet prvo na sebe.
Zatim, tvoj post vrvi od dubokog neshvatanja ne samo rišćanstva, nego i običaja, a što je najgore, ne razumeš ljude uopšte.
Zašto ti ovo konkretno smeta? Ljudima je puno srce i žele svoju radost da podele sa drugima. Oće bre da ih ižljube i da ih narane i da im plate pevaljku. Sve oće, jer su srećni.
Praroditeljski greh nema veze sa slavom. A slava nema veze sa žitom. Žito je običaj hranjenja predaka. Doazi iz paganskih vremena, kada se verovalo da duše predaka žive oko nas u obliku ptica i sličnih bića. I onda su u određenim danima deili hranu sa precima. I to je to kuvano zrno, prikladno za ptičice.
Recimo, Srbi u Hrvatskoj nemaju običaj kuvanja žita za slavu. Kuvano žito prihvaćeno je u Srbiji, pod snažnim uticajem kulta mrtvih u istočnim krajevima.
Au, kakav ton. Ono što sam napisala, nisam napisala da bih se svadjala.
Prvo, priznajem da sam odgovor na post besmrtne napisala nejasno. Nisam bukvalno mislila da je Hrist prvi kršteni čovek, već da je kršten od prvog krstitelja i da pre njega, misleći - pre njegove "pojave", pre nove ere nije bilo krštenja. Priznajem svoju krivicu za nejasno napisan post, pisala sam , tj. kucala u brzini i nisam ga posle pročitala. Da jesam, primetila bih i ispravila. Ok?
Drugo, u nastavku posta sam zabeležila svoja zapažanja i ono što meni lično smeta. I jasno naglasila da mi smeta što se cela sveta tajna krštenja svodi na - ručak. Naravno da će roditelji i rodbina uopšte to svečano obeležiti, proslaviti, ali nije u redu da se
sve svede na ručak. U redu, ne moraju ljudi ni da se udube u to, ne moraju da čitaju sveto pismo, ali smatram da oni koji taj čin toliko banalizuju i posmatraju to iz ugla domaćina i samo domaćina ( misleći pri tome samo da se ne obrukaju pred gostima ), krštavaju svoje bližnje samo reda radi. A to je i bilo pitanje u naslovnom postu, zar ne?
Poreklo običaja da se kuva žito za slavu, priznajem, nisam znala. Razgovarala sam sa protom, više puta u vezi sa raznim stvarima, pa i oko toga, i čovek mi je rekao da se za slavu kuva žito. Naravno da to nema veze sa krštenjem, samo sam navela primer onoga što je i besmrtna posle mog posta rekla - primere licemerja. LJudi pred drugima glume da su ne znam kakvi vernici, a sve rade radi tog sveta, sve samo da u očima drugih ispadnu ispravni. To je bio samo primer, i to izvadjen iz konteksta. Sve u duhu diskusije - da li se krštava samo reda radi.
I na kraju, niko mene nije slučajno ubacio u krstionicu. I nije u redu tako pričati. Ako se sa mojim postom ne slažeš, ili primetiš da sam negde pogrešila, ima načina da se to lepo kaže, bez zalaženja u privatnost, pogotovo ako o njoj pojma nemaš. To spada u domen kulture i vaspitanja.
Nadam se da smo se sada objasnili
A na temu: moguće da se nigde u bibliji eksplicitno ne naglašava da decu treba krstiti, ili im ostaviti izbor. I jasno sam na kraju posta i rekla da u to ko će kad i dali će da krsti dete, neću da ulazim. Samo sam izrekla svoje mišljenje povodom posta sa kojim se ne slažem ( mada posle videh da je besmrtna krštena kao Jehovin svedok, a nekako sam, valjda po inerciji, skontala da pričamo o pravoslavnom hrišćanstvu. Besmrtna, izvini ako sam te uvredila. ), i iznela svoje razmišljanje na temu.
I ne, ne smeta mi svečani ručak posle krštenja. Naprotiv, treba da ga bude, ali ne da on sam po sebi bude svrha tog porodičnog okupljanja. O spomenutim pevaljkama i da ne pričam. Po meni, sveta tajna krštenja je najuzvišeniji duhovni čin. Kada sam pre mesec dana držala svoju bebu u naručju, dok je pop vršio obred ( da, držala sam je ja lično, a ne neki nepoznati čovek i upšte to nije bio stresan trenutak za dete ), osećala sam se kao da sam je ponovo rodila. I učiću je onako kako sam ja učena, i svetovno i verski, a ona ako bude htela nekada u životu tu veru da promeni, ja joj na putu neću stajati. Kao roditelj, učinila sam sve da je zaštitim, da Sveti duh uvek bude sa njom. Nisam dozvolila nikakve crvene končiće, beli luk, nožiće ispod jogija i slične stvari ( da ne bude opet zabune, to je moje mišljenje i moji postupci, a svako neka radi kako želi, u to ne ulazim ), učiću je da živi i ponaša se u duhu hrišćanstva i jevandjeja, koliko god je to moguće. A ko želi deci da ostavi izbor hoće li se krstiti ili ne, ili će dete da krsti samo reda radi ( svejedno, dete je opet očišćeno od greha i zaštićeno ), samo napred, svako sebi bira put.