DA LI JE POSTOJAO KREMANSKI RUKOPIS?
Miloš i Mitar Tarabić su u Kremnima, malom mestu smeštenom na zlatiborskoj zaravni, više od pola veka stvarali kremanski proročki kult. Prvi je živeo svega 45 godina (1809-1854) a drugi tačno 70 godina (1829-1899). Mitar je, dakle, umro samo četiri godine pre ispunjenja jednog od svojih proročanstava koja su se ispunila:
„Poslednji Obrenović će se nesrećno oženiti. Čućeš, kume, i to uskoro, đe će u dvoru poginuti i kralj i kraljica. Oni će za jednu noć nestati, kao da ih je grom pobio!“
Mitrov stric Miloš, po mnogima veći i osobeniji prorok, pogibiju kralja Aleksandra i kraljice Drage (29. maja 1903. godine) ovako je „video“, mnogo pre svog sinovca:
„To dijete će metnuti na glavu krunu kraljevsku, ali će biti zle ruke i zle sreće, umrijeće u najboljem dobu. (Protumačeno je da se ovo odnosi na kralja Milana Obrenovića-M.B.). On će imati sina jedinca i taj će biti gore sreće, no što mu je otac bio. Neće imati od srca poroda. Ondakar će jednoga dana poginuti i kralj i kraljica. Poginuće u samome dvoru. Ubiće ih vojska!“
I sve se, zaista, odigralo po „scenariju“ kremanskih proroka. I ne samo ovaj već i gotovo svi važniji politički događaji u Srbiji u drugoj polovini devetnaestog i početkom dvadesetog veka. Nije, zato, nikakvo čudo što su neprekidno bili pod stalnom prismotrom ondašnjih vlasti, koje, često, nisu prezale ni od preduzimanja raznih mera, čak i kaznenih, prema njima. Tarabići su tako, na jedan uistinu osoben način gotovo čitav vek bili veoma aktivno prisutni u političkom životu Srbije. I ne samo oni već i njihov kum, prota Zarija Zaharić, kome pripada najveća zasluga za prenošenje i čuvanje ovog proročkog kulta. On je, naime, pamtio i širio njihove proročke reči. Naročito reči mlađeg Tarabića, čiji je, bezmalo, vršnjak bio (1834-1918 ).
O njemu dr Kazimirović piše:
„Prota Zarija postao je čuven, isto kao i Miloš i Mitar Tarabić, za čija proročanstva baš preko njega i znamo...
Poslednji moj sastanak s njim beše 10. oktobra 1915. god. On je bio i suviše dirljiv: u oči same naše propasti... Ja sam se nadao da ću ga videti i po svršetku strašnoga rata...“
A o tom strašnom ratu (I svetski rat) ugledni prota će upamtiti ove proročke reči Miloša Tarabića:
„Sve velike sile udariće jedna na drugu. Krv će se potocima preljevati. Izginuće mnogo sveta. Mnoge će se majke u crno zaviti, jer će svoje najmilije izgubiti. Mnoga će djeca bez roditelja ostati!
Srbija će propasti. Narod će biti u izgnanstvu tri leta, pa će zatim bez puške ući u otadžbinu!“
Pored već spomenutih proročanstava, zapisanih prema kazivanju prote Zaharića, evo još neikh predviđanja Miloša Tarabića, po našem uverenju istinskog tvorca Kremanskog proročanstva. (I sam Kazimirović veli „da je Mitar uglavnome proricao ono što je njegov stric Miloš“ i "samo ponešto dopunjavao, a izgleda da je neke stvari i lično unosio“).
„Kao mlad popa-pričao je prota Zaharić -ja sam u Kremna došao još pre šest i više godina. Tada je na prestolu srpskom bio otac kralja Petra-knjaz Aleksandar Karađorđević. Knjaz Miloš je bio tada na svom imanju u Rumuniji. Ali odjednom se proču.....svi su govorili, da je stari knjaz umro. I Miloš Tarabić će me upitati:
-Kume! Je li stari knjaz živ?
Ja mu odgovorih da jeste?
-A što pitaš?
-Ništa, pitam samo.
On je samo hteo da vidi kako ja mislim. Posle nekog vremena-to je bilo 1854.-opet će me upitati: Je li stari knjaz živ? Ja mu odgovorih da nije, jer sam svojim očima čitao u novinama, da je knjaz Miloš umro u Rumuniji i tamo sahranjen. Tako se svud i u narodu rasčulo. Ja sam mu govorio da je umro, on je pak stalno tvrdio da je živ. Tada će, najzad, Ijutito reći: „E, kume! I da je mrtav, on će doći da ponovo vlada!“
(Docniji događaji će pokazati da je kremanski vidovnjak bio u pravu: knjaz će ubrzo »oživeti«, doći u Srbiju i, 1858. godine, ponovo uzeti vlast). - Uistinu je neverovatno s koliko je istorijske tačnosti kremanski prorok predvideo česte i neočekivane obrte na srpskom prestolu, uz krvavi dekor dinastičkih trvenja Karađorđevića i Obrenovića:
„Posle današnjeg našeg knjaza Aleksandra-reći će Miloš Tarabić proti Zariji- doći će da ponovo vlada matori knjaz kodža-Miloš... Stari knjaz će doći da vlada, ali neće dugo ni on. On će vladati nepune dvije godine i umreće od svoje smrti...
Posle smrti krijaza Miloša doći će da vlada njegov sin Mihailo. On će vladati dobro. On će uzeti gradove od Turaka i išćeraće ih iz Srbije. Ali kad počne da radi da uzme Bosnu i Hercegodinu, ondakar će poginuti od svojih ljudi!...“
Prema tvrđenju prote Zaharića, Miloš Tarabić će, kroz tih nekoliko susreta s njim, tačno predvideti i druge promene na srpskom prestolu i na svetskoj političkoj pozornici; rat s Turcima 1912. godine, pro¬past turske i austrougarske carevine, definitivni odlazak Turaka sa Balkana, prvi svetski rat... Predvideće, konačno, i sopstvenu smrt (kao mnogi proroci, uostalom):
„Nemoj moliti -govor i o je majci- da se ženim. Ja se ženiti neću! Kad budem imao četrdeset i pet godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti se nikada nećeš!“
Treba li reći da se i ovo proračanstvo ispunilo do poslednje reči. Ima, međutim, i predviđanja koja se nisu ispunila: Na primer ono o tome da će Carigrad osvojiti Rusi i da će, potom, postati »svačiji i ničiji«, da će Srbija postati carevina, i da će Kruševac biti njena prestonica...
To je, međutim, gotovo zanemarljivo u odnosu na veliki broj tačnih predviđanja (po Kazirniroviću čak dvadesetak!). Kazimirović, takođe, u vezi sa ovim isključuje faktor slučajne podudarnosti: „... ovde se čovek teško miri sa idejom „slučajnog pogađanja“. Da čovek baš izmišlja, teško će toliko budućih događaja izmisliti“.
Kazimirović, dalje, u vezi sa beleženjem onoga što su kazivali kremanski pametari, veli:
"Zalažući svoju čast i renome bespristrasnog ispitivača, pokušaću da sva proročanstva izneseni potpuno verno.“
Nemamo razloga da ne verujemo da je on zaista zapisao ono što je čuo. I tu mu se ne može ništa zameriti. Drukčije, pak, stoji stvar s njegovim bezrezervnim prihvatanjem njihove proročke autentičnosti. A u nju se moralo posumnjati već i zbog činjenice da se kremanska proročka kazivanja, svojom strukturom, direktnim, nedvosmislenim govorom, razlikuju od svih drugih, naših i svetskih, proročkih viđenja.
Osim toga svako istraživanje verodostojnosti Kremanskog proročanstva moralo bi se pozabaviti i navodnim nestankom njegovog rukopisnog originala. Jer, danas nema nijednog pouzdanog dokaza o tome da je takav rukopis ikada postojao. Postoji, doduše, nekoliko »svedočenja«, iz prve ili iz druge ruke, o sudbini tog dokumenta. Jedno od njih je svedočenje prote Zaharića o tome da je prota Gavrilo Popović „taj rukopis uzejtinjio, metnuo ga u staklo i na svaki način ga ukopao pod temelj svoje stare kuće“.
„Gledao sam svojim očima-pričao je prota Zarija Kazimiroviću- kad je prota Gavrilo taj rukopis u staklo metnuo i zapečatio, rekavši: kad se kuća stane rušiti, naći će se i ovo. Rekao mi je i to da su pre dvadeset-trideset godina kopali i tražili taj rukopis, ali ga nisu mogli naći...“
Drugi rukopis je na osnovu pričanja prote Zarije sačinio Dobra Ružić, ondašnji ministar prosvete i crkvenih dela. O tome Kazimtrović kaže:
„Pok. Ružić je rukopis bio šta više i dovršio i krio, jer je za vreme Obrenovića često bio vršen pretres i u njegovoj kući. Iz velike bojazni da se rukopis ne pronađe, on je isprva bio sakriven pod strehom, ali je docnije spaljen...“
Tako nije urodio plodom ni ovaj drugi pokušaj da se kremanska predviđanja u što izvornijem obliku sačuvaju za buduće tumače. Ostalo je, dakle, da živi u usmenom narodnom predanju, kao i većina sličnih izvorišta narodnog duha i mašte. Svi dosadašnji pokušaji rekonstrukcije njegovog stvarnog manuskripta — ostali su na pretpostavkama i uveravanjima da se radi o verziji najbližoj originalu. Nadajmo se da će i on (ako ga je uopšte bilo?) jednog dana biti pronađen, čime bi bile otklonjene mnoge sumnje.
Mihailo Blečić, Proroci i proročanstva, Beograd, 1984.