KREMANSKO (NE)PROROČANSTVO

Православни хришћанин.

У, па ти си се баш онако, зајебао, с обзиром да припадаш једној од већих секти на свету... :)

С обзиром да (с твог линка):

СЕКТА је група која:
према некој особи, некој идеји или неком предмету испољава велико поштовање или им придаје претеран значајкористи програме измене мишљења да би чланове убедила да прихвате идеје те групе, да би члановима управљала и да бих социјализовала, то јест интегрисала у особени образац односа, веровања, вредности и поступака унутар групе
у члановима систематски ствара стања психолошке зависности
искоришћава чланове да би остварила циљеве вођа
члановима, њиховим породицама и њиховом социјалном окружењу наноси оштећења психичког и физичког здравља


Надам се да не треба појашњење... :)
 
Great Muhammed, kome skidam kapu jer je rođen 20. aprila, na isti dan kad i ja, veli na jednom mestu u Kuranu: "Muslimani, nemojte vrijeđati tuđe bogove, ma i mnogobošcima, da oni vama ne bi vrijeđali Allaha." Dakle, svako svojim ponašanjem predstavlja ne samo sebe već i svoju organizaciju. Meni ne smeta što neko negde pripada, jer sam tolerantan, ali kao što vidiš ograničenim ljudima smeta, pa svoje neistomišljenike vređaju bez ikakvog povoda.
 
I još jedan dodatak. Šri Rama Krišna je za svog života govorio veličanstvene stvari, o planetama koje se vrte oko sunaca, o galaksijama, o međugalaktičkim putovanjima, ali njegovi učenici i naslednici ga nisu razumeli pa su u Bhagavad-gitu, Srimad-Bhagavatam i Sri Isopanishadu napisali kako Krišna živi na vrhovnoj planeti Vrindaloca sa svojom ljubavnicom Radhom, svira frulu i čuva krave.
 
To su dopisali njegovi naslednici, veruj mi na reč.

Не могу и не желим да ти верујем на реч.

Muhammed je bio tolerantan.

Мухамед је био само инструмент више силе, како је тврдио тако да његова (не)толерантност нема никакве везе са причом.

Nisam musliman, daleko bilo, ali poznajem sve religije i izvlačim esenciju iz svake.

И ја. И тврдим да од Ислама једино што ваља јесте суфијска школа.

I još jedan dodatak. Šri Rama Krišna je za svog života govorio veličanstvene stvari, o planetama koje se vrte oko sunaca, o galaksijama, o međugalaktičkim putovanjima, ali njegovi učenici i naslednici ga nisu razumeli pa su u Bhagavad-gitu, Srimad-Bhagavatam i Sri Isopanishadu napisali kako Krišna živi na vrhovnoj planeti Vrindaloca sa svojom ljubavnicom Radhom, svira frulu i čuva krave.

Шта ту има да се разуме или да се не разуме. Један Бог је могао сасвим јасно и конкретно да каже оно што мисли, тако да га следбеници његови разумеју.
 
DA LI JE POSTOJAO KREMANSKI RUKOPIS?

Miloš i Mitar Tarabić su u Kremnima, malom mestu smeštenom na zlatiborskoj zaravni, više od pola veka stvarali kremanski proročki kult. Prvi je živeo svega 45 godina (1809-1854) a drugi tačno 70 godina (1829-1899). Mitar je, dakle, umro samo četiri godine pre ispunjenja jednog od svojih proročanstava koja su se ispunila:

„Poslednji Obrenović će se nesrećno oženiti. Čućeš, kume, i to uskoro, đe će u dvoru poginuti i kralj i kraljica. Oni će za jednu noć nestati, kao da ih je grom pobio!“

Mitrov stric Miloš, po mnogima veći i osobeniji prorok, pogibiju kralja Aleksandra i kraljice Drage (29. maja 1903. godine) ovako je „video“, mnogo pre svog sinovca:

„To dijete će metnuti na glavu krunu kraljevsku, ali će biti zle ruke i zle sreće, umrijeće u najboljem dobu. (Protumačeno je da se ovo odnosi na kralja Milana Obrenovića-M.B.). On će imati sina jedinca i taj će biti gore sreće, no što mu je otac bio. Neće imati od srca poroda. Ondakar će jednoga dana poginuti i kralj i kraljica. Poginuće u samome dvoru. Ubiće ih vojska!“

I sve se, zaista, odigralo po „scenariju“ kremanskih proroka. I ne samo ovaj već i gotovo svi važniji politički događaji u Srbiji u drugoj polovini devetnaestog i početkom dvadesetog veka. Nije, zato, nikakvo čudo što su neprekidno bili pod stalnom prismotrom ondašnjih vlasti, koje, često, nisu prezale ni od preduzimanja raznih mera, čak i kaznenih, prema njima. Tarabići su tako, na jedan uistinu osoben način gotovo čitav vek bili veoma aktivno prisutni u političkom životu Srbije. I ne samo oni već i njihov kum, prota Zarija Zaharić, kome pripada najveća zasluga za prenošenje i čuvanje ovog proročkog kulta. On je, naime, pamtio i širio njihove proročke reči. Naročito reči mlađeg Tarabića, čiji je, bezmalo, vršnjak bio (1834-1918 ).

O njemu dr Kazimirović piše:

„Prota Zarija postao je čuven, isto kao i Miloš i Mitar Tarabić, za čija proročanstva baš preko njega i znamo...
Poslednji moj sastanak s njim beše 10. oktobra 1915. god. On je bio i suviše dirljiv: u oči same naše propasti... Ja sam se nadao da ću ga videti i po svršetku strašnoga rata...“

A o tom strašnom ratu (I svetski rat) ugledni prota će upamtiti ove proročke reči Miloša Tarabića:

„Sve velike sile udariće jedna na drugu. Krv će se potocima preljevati. Izginuće mnogo sveta. Mnoge će se majke u crno zaviti, jer će svoje najmilije izgubiti. Mnoga će djeca bez roditelja ostati!

Srbija će propasti. Narod će biti u izgnanstvu tri leta, pa će zatim bez puške ući u otadžbinu!“
Pored već spomenutih proročanstava, zapisanih prema kazivanju prote Zaharića, evo još neikh predviđanja Miloša Tarabića, po našem uverenju istinskog tvorca Kremanskog proročanstva. (I sam Kazimirović veli „da je Mitar uglavnome proricao ono što je njegov stric Miloš“ i "samo ponešto dopunjavao, a izgleda da je neke stvari i lično unosio“).

„Kao mlad popa-pričao je prota Zaharić -ja sam u Kremna došao još pre šest i više godina. Tada je na prestolu srpskom bio otac kralja Petra-knjaz Aleksandar Karađorđević. Knjaz Miloš je bio tada na svom imanju u Rumuniji. Ali odjednom se proču.....svi su govorili, da je stari knjaz umro. I Miloš Tarabić će me upitati:

-Kume! Je li stari knjaz živ?
Ja mu odgovorih da jeste?
-A što pitaš?
-Ništa, pitam samo.
On je samo hteo da vidi kako ja mislim. Posle nekog vremena-to je bilo 1854.-opet će me upitati: Je li stari knjaz živ? Ja mu odgovorih da nije, jer sam svojim očima čitao u novinama, da je knjaz Miloš umro u Rumuniji i tamo sahranjen. Tako se svud i u narodu rasčulo. Ja sam mu govorio da je umro, on je pak stalno tvrdio da je živ. Tada će, najzad, Ijutito reći: „E, kume! I da je mrtav, on će doći da ponovo vlada!“

(Docniji događaji će pokazati da je kremanski vidovnjak bio u pravu: knjaz će ubrzo »oživeti«, doći u Srbiju i, 1858. godine, ponovo uzeti vlast). - Uistinu je neverovatno s koliko je istorijske tačnosti kremanski prorok predvideo česte i neočekivane obrte na srpskom prestolu, uz krvavi dekor dinastičkih trvenja Karađorđevića i Obrenovića:

„Posle današnjeg našeg knjaza Aleksandra-reći će Miloš Tarabić proti Zariji- doći će da ponovo vlada matori knjaz kodža-Miloš... Stari knjaz će doći da vlada, ali neće dugo ni on. On će vladati nepune dvije godine i umreće od svoje smrti...
Posle smrti krijaza Miloša doći će da vlada njegov sin Mihailo. On će vladati dobro. On će uzeti gradove od Turaka i išćeraće ih iz Srbije. Ali kad počne da radi da uzme Bosnu i Hercegodinu, ondakar će poginuti od svojih ljudi!...“

Prema tvrđenju prote Zaharića, Miloš Tarabić će, kroz tih nekoliko susreta s njim, tačno predvideti i druge promene na srpskom prestolu i na svetskoj političkoj pozornici; rat s Turcima 1912. godine, pro¬past turske i austrougarske carevine, definitivni odlazak Turaka sa Balkana, prvi svetski rat... Predvideće, konačno, i sopstvenu smrt (kao mnogi proroci, uostalom):

„Nemoj moliti -govor i o je majci- da se ženim. Ja se ženiti neću! Kad budem imao četrdeset i pet godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti se nikada nećeš!“

Treba li reći da se i ovo proračanstvo ispunilo do poslednje reči. Ima, međutim, i predviđanja koja se nisu ispunila: Na primer ono o tome da će Carigrad osvojiti Rusi i da će, potom, postati »svačiji i ničiji«, da će Srbija postati carevina, i da će Kruševac biti njena prestonica...

To je, međutim, gotovo zanemarljivo u odnosu na veliki broj tačnih predviđanja (po Kazirniroviću čak dvadesetak!). Kazimirović, takođe, u vezi sa ovim isključuje faktor slučajne podudarnosti: „... ovde se čovek teško miri sa idejom „slučajnog pogađanja“. Da čovek baš izmišlja, teško će toliko budućih događaja izmisliti“.

Kazimirović, dalje, u vezi sa beleženjem onoga što su kazivali kremanski pametari, veli:
"Zalažući svoju čast i renome bespristrasnog ispitivača, pokušaću da sva proročanstva izneseni potpuno verno.“

Nemamo razloga da ne verujemo da je on zaista zapisao ono što je čuo. I tu mu se ne može ništa zameriti. Drukčije, pak, stoji stvar s njegovim bezrezervnim prihvatanjem njihove proročke autentičnosti. A u nju se moralo posumnjati već i zbog činjenice da se kremanska proročka kazivanja, svojom strukturom, direktnim, nedvosmislenim govorom, razlikuju od svih drugih, naših i svetskih, proročkih viđenja.

Osim toga svako istraživanje verodostojnosti Kremanskog proročanstva moralo bi se pozabaviti i navodnim nestankom njegovog rukopisnog originala. Jer, danas nema nijednog pouzdanog dokaza o tome da je takav rukopis ikada postojao. Postoji, doduše, nekoliko »svedočenja«, iz prve ili iz druge ruke, o sudbini tog dokumenta. Jedno od njih je svedočenje prote Zaharića o tome da je prota Gavrilo Popović „taj rukopis uzejtinjio, metnuo ga u staklo i na svaki način ga ukopao pod temelj svoje stare kuće“.

„Gledao sam svojim očima-pričao je prota Zarija Kazimiroviću- kad je prota Gavrilo taj rukopis u staklo metnuo i zapečatio, rekavši: kad se kuća stane rušiti, naći će se i ovo. Rekao mi je i to da su pre dvadeset-trideset godina kopali i tražili taj rukopis, ali ga nisu mogli naći...“


Drugi rukopis je na osnovu pričanja prote Zarije sačinio Dobra Ružić, ondašnji ministar prosvete i crkvenih dela. O tome Kazimtrović kaže:

„Pok. Ružić je rukopis bio šta više i dovršio i krio, jer je za vreme Obrenovića često bio vršen pretres i u njegovoj kući. Iz velike bojazni da se rukopis ne pronađe, on je isprva bio sakriven pod strehom, ali je docnije spaljen...“

Tako nije urodio plodom ni ovaj drugi pokušaj da se kremanska predviđanja u što izvornijem obliku sačuvaju za buduće tumače. Ostalo je, dakle, da živi u usmenom narodnom predanju, kao i većina sličnih izvorišta narodnog duha i mašte. Svi dosadašnji pokušaji rekonstrukcije njegovog stvarnog manuskripta — ostali su na pretpostavkama i uveravanjima da se radi o verziji najbližoj originalu. Nadajmo se da će i on (ako ga je uopšte bilo?) jednog dana biti pronađen, čime bi bile otklonjene mnoge sumnje.

Mihailo Blečić, Proroci i proročanstva, Beograd, 1984.
 
A kako se ti tekstovi pojavljuju tek pošto se pomenuti događaj već odigra? Mislim ja znam da je sve nameštaljka ali pitam čisto da vidim šta ćeš reći. Gde je neko ko bi rekao recimo da su Tarabići rekli da će 2010. Srbija postati deo EU, pa da će 2012. Tadić predsedavati Unijom itd. pa to neko kaže sada 2008. i to se ispuni. Ne, nego pričate kako su oni pogodili ono što se već odigralo. 1999. nije bilo priča o padu Miloševićevog režima, recimo, ali sada (osam godina kasnije) serviraju se tekstovi kako su Tarabići i to predvideli i pogodili. Pa zar mislite da su ljudi toliko lakoverni? Taj Mihailo Blečić je 1984. pomešao lončiće. Kako recimo nije mogao da kaže da će se SFRJ raspasti 1991/92? Pa zato što ne postoje proroci i što niko ne zna šta će se dogoditi u budućnosti, osim ukoliko mu tajni vladari sveta nisu dozvolili da govori ono što oni planiraju da urade (svojevremeno je bugarska "proročica" Vanga pogađala političke događaje). Idemo dalje.
 
Sad se setih još jedne interesantne stvari. Naime u jednoj TV emisiji pre neko vreme (mislim da je u pitanju "Ključ" na RTS1) bila je neka javna diskusija "Za i protiv proroka i vidovnjaka" i bili su razni gosti. I zakačili su se jedan profesor, racionalan čovek, i jedan "prorok, vidovnjak i iscelitelj". I veli mu profesor da mu kaže za koliko će godina da umre ako je prorok, a "prorok" ga prvo pogleda u oči i vidi da ima podočnjake (zbog bolesnih bubrega, to nije teško zaključiti) pa mu kaže da na vreme leči bubrege. A kad mu profesor kaže da su odavno bolesni i da je to očigledno zbog podočnjaka, "prorok" izgubi samokontrolu i dobaci mu: "Ja mogu da škljocnem prstima i ti ćeš imati tikove i postati zombi!" Mislim šta reći na ovo.
 
A kako se ti tekstovi pojavljuju tek pošto se pomenuti događaj već odigra? Mislim ja znam da je sve nameštaljka ali pitam čisto da vidim šta ćeš reći. Gde je neko ko bi rekao recimo da su Tarabići rekli da će 2010. Srbija postati deo EU, pa da će 2012. Tadić predsedavati Unijom itd. pa to neko kaže sada 2008. i to se ispuni. Ne, nego pričate kako su oni pogodili ono što se već odigralo. 1999. nije bilo priča o padu Miloševićevog režima, recimo, ali sada (osam godina kasnije) serviraju se tekstovi kako su Tarabići i to predvideli i pogodili. Pa zar mislite da su ljudi toliko lakoverni? Taj Mihailo Blečić je 1984. pomešao lončiće. Kako recimo nije mogao da kaže da će se SFRJ raspasti 1991/92? Pa zato što ne postoje proroci i što niko ne zna šta će se dogoditi u budućnosti, osim ukoliko mu tajni vladari sveta nisu dozvolili da govori ono što oni planiraju da urade (svojevremeno je bugarska "proročica" Vanga pogađala političke događaje). Idemo dalje.


Nisi ti ovaj tekst lepo pročitao. Autor samo prenosi "naklapanja", da tako kažem.....Mož' da bidne, i nemora da znači....Ništa se ovde ne tvrdi. A i lepo se na kraju kaže da je original izgubljen, ako je postojao, dakle može svako da dodaje i izmišlja kako mu se prohte..


Sad se setih još jedne interesantne stvari. Naime u jednoj TV emisiji pre neko vreme (mislim da je u pitanju "Ključ" na RTS1) bila je neka javna diskusija "Za i protiv proroka i vidovnjaka" i bili su razni gosti. I zakačili su se jedan profesor, racionalan čovek, i jedan "prorok, vidovnjak i iscelitelj". I veli mu profesor da mu kaže za koliko će godina da umre ako je prorok, a "prorok" ga prvo pogleda u oči i vidi da ima podočnjake (zbog bolesnih bubrega, to nije teško zaključiti) pa mu kaže da na vreme leči bubrege. A kad mu profesor kaže da su odavno bolesni i da je to očigledno zbog podočnjaka, "prorok" izgubi samokontrolu i dobaci mu: "Ja mogu da škljocnem prstima i ti ćeš imati tikove i postati zombi!" Mislim šta reći na ovo.

Pomešao si malo....jeste bilo to s bubrezima, ali je profesor odgovorio da su mu bubrezi zdravi....No nije to bitno, pomenuti prorok je jedan kreten...
 
Evo i citat iz autorovog Predgovora, čisto da se vidi cilj knjige:

"....Autor se, u tom svom nastajanju, neretko zaustavljao pred zaključanim dverima vremena i saznanja...
Ne usuđujući se da izriče definitivni sud o našoj proročkoj baštini, jer nije siguran da ima potpun uvid, jer sumnja u autentičnost mnogih predanja, jer mnoga stara proroštva nisu obrađena pa, čak, ni prevedena — pisac ovih redova je svestan da je učinio tek mali korak na ovom polju. Njegov prvi utisak je da smo u prošlosti uistinu imali vidovitih ljudi, onih s fascinantnim pogledom napred. ali i sasvim neoriginalnih proroka, obmanjivača i mistifikatora. Sasvim izvesno je i da su mnoga predviđanja, naročito ona usmena, dograđivana, štimovana i »dopisivana« (a neretko i pripisivana) iz različitih potreba i razloga (patriotskih, političkih, verskih, ideoloških, materijalnih, klasnih...). Proročanstva su katkad imala veiiku moralnu, podsticajnu rnoć (Kosovsko proročanstvo, Hercegovačko proročanstvo); neka od njih su korišćena i kao sredstvo političkih, stranačkih i dinastičkih borbi (Kremansko proročanstvo); neka su opet »pogađala« ono što je već bilo, što se desilo...
Uprkos svim tim preprekama: šarenolikost, nedokućivost, nedostaci, neautentičnost — autor se trudio da ovom knjigom pruži što potpuniji uvid u našu proročku tradiciju, oslanjajući se na merila i senzibilitet svog vremena..."
Beograd, 1984.
 
a ni ti ne citas sta pise?

Jok, ja....nego ti..:D

Nisi ti ovaj tekst lepo pročitao. Autor samo prenosi "naklapanja", da tako kažem.....Mož' da bidne, i nemora da znači....Ništa se ovde ne tvrdi. A i lepo se na kraju kaže da je original izgubljen, ako je postojao, dakle može svako da dodaje i izmišlja kako mu se prohte..
 
OK. Razumemo se valjda. Izgubljeno, zato se stalno dopisuje i pogađa događaje koji su se odigrali, ali nikako da pogodi ono što će se dogoditi, jer to niko ne zna. Nema proročanstava.

Meni su neki hrišćanski propovednici (recimo Jehovini svedoci, koji su najuporniji) rekli - "Čoveče, u Bibliji je prorečeno da će se pojaviti rugači kao ti koji će se rugati prorocima i njihovim rečima!" - na šta sam im ja odgovorio - "Znam. I ja namerno ispunjavam ta proročanstva."
 
OK. Razumemo se valjda. Izgubljeno, zato se stalno dopisuje i pogađa događaje koji su se odigrali, ali nikako da pogodi ono što će se dogoditi, jer to niko ne zna. Nema proročanstava.

Meni su neki hrišćanski propovednici (recimo Jehovini svedoci, koji su najuporniji) rekli - "Čoveče, u Bibliji je prorečeno da će se pojaviti rugači kao ti koji će se rugati prorocima i njihovim rečima!" - na šta sam im ja odgovorio - "Znam. I ja namerno ispunjavam ta proročanstva."
:rotf::rotf::rotf:
 

Back
Top