Element koji otkriva prevarantsku prirodu samog bankarskog sistema je KAMATA i davanje pozajmica.
Kada vlada ili firma ili pojedinac pozajmljuje novac od banke, novac se vraæa uz kamatu. Ali onda, gde je onaj novac koji treba da pokrije kamate?
Nigde. Ne postoji jer je negde u buducnosti, ili necemo ni moci da vratimo hipoteku.
Odakle uzimaju novac banke kojeg daju pod kamatu klijentima?
Od nigde, one ga uglavnom kreiraju iz "vazduha".
Komplikacije koje iz ovoga nastaju su zaprepaštajuæe. Kolièina novca koju banke treba da vrate "vazduhu" davajuæi kredite i pozajmice ljudima æe uvek prevaziæi kolièinu novca koja je u opticaju. Zbog toga je inflacija konstanta u bilo kojoj ekonomiji jer svež novac je uvek potreban da pomogne da se pokriju deficiti koji su veštaèki umetnuti u bankarski sistem prouzrokovano potrebom da se da pozajmica i naplati kamata. Ovo takoðe znaèi da je bankrot, matematièki, egzaktno neizbezan, i ugraðen u drzavni ekonomski sistem, i da æe uvek postojati siromaštvo u društvu, i da æe neko uvek izvuæi deblji kraj. Analogija ovome bi bila "igra muzièkih stolica" jer kad muzika prestane, neko ispada iz igre.
I u tome je poenta.
Uvek æe bogatstvo pripasti pojedincima i bankama. Jer, ukoliko ste nemoæni da platite hipoteku, oni æe vam oduzeti imovinu. Ovo je naroèito uznemirujuæe kada shvatite cinjenicu da novac koji vam je banka pozajmila zapravo uopšte nije ni postojao.