Krdo ovaca; svepristuna sveza ovcetina

scharfschuetze

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
494
Dragi piromani,

danas sam dosao do neobicnog zakljucka posmatrajuci i hteo bih da ga podelim sa vama.

Naime gospodin Hill je danasnjeg dana po ko zna koji put morao da odgovara na napadna pitanja studenata koji nikako ne mogu da se pomire sa cinjenicom da izucavaju niz nebuloznih, suludih i kranje nesmislenih filozofija.
Nije to slucaj samo sada, na fakultetu, vec je to bio i veoma ocgiledan slucaj u nedragoj mi gimnaziji kada smo u cetvrtoj godini izucavali filozofiju. Cesto su se mogli cuti komentari, obicno negde iz pozadine gde je smelost izrazenija, kako su te filozofske definicije krajnje ludilo, besmisao, posao besposlenih i intelektualnih beskicmenjaka. Cak me je i moj najbolji drug iz gimnazije vise puta iznenadio izjavivsi vise onako za sebe, u dosadi, trljajuci lice kao da zeli da se razbudi ili izbrise tu groznu paranormalnu paradu s vidnog polja u vidu profesroke koja je recitovala filozofije filozofa, da je sve to neverovatna glupost. Doduse, u to vreme retko ko se usudjivao da postavi neko pitanje, da atakuje i protivi se amaterskom argumentacijom tim filozofijama ciji su tada nepresusni izvor bila usta cudne zene u tamnom dzemperu i haljini.
Mozda sam zbog toga i osetio razliku danas, kada se gospodin Hill nasao u situaciji da odgovara na unakrsna pitanja mnostva zacudjenih studenata s nevericom ili cinicnim osmesima na licima. K. je bio posebno uporan. Svojim monotonim glasom i usporenim izlaganjem svog amaterizma, namucio je ne samo gospodina profesora vec i mene koji sam se namerno stavio u ulogu pasivnog slusaoca.
I kao sto to obicno biva kada se dodje do nekog znacajnog zakljucka, u jednom trenutku, u malom beznacajnom parcetu vremena sinulo je iznenada, ili, gotovo sevnulo kao grom iz vedra neba pitanje: Ali zasto svi oni atakuju na gospodina profesora? Zasto atakuju na Rene Dekarta? Zasto atakuju na filozofiju? Naime, g. Hill nije jedini koji predaje na ovom fakultetu, tu zapravo, postoji mnostvo profesora koji predaju znanje iz raznih oblasti... Zasto se onda, uvek, i s takvim groznicavim atacima neki ljudi, odnosno studenti, ucenici ili djaci, obrusavaju na filozofiju a retko ili gotovo nikad to ne cine u nekom drugom predmetu, bar koliko je meni dato da spoznam iskustveno?
Uzeo sam za primer matematiku, kao odlicno poredjenje sa filozofijom. Matematika je posve slicna filozofiji, gotov sam rad reci da je matematika u stvari jedna posebna filozofija, nesto poput metafizicke objektivne filozofije. Da, sasvim je jasno, matematika manipulise filozofijom kao jednim od svojih kadkad nejasnih orudja u objasnjavanju svojih aksioma te postavljanju temelja citavoj nauci. Recimo, matematika je tako snazno prihvatila pojam beskonacnosti, cak se usudila da definise i dve vrste beskonacnosti. Pritom, ona, matematika, beskonacnost koristi kao jedan od kljucnih cinilaca na kojima se temelje izvesne oblasti te nauke.Ne bih zaista zeleo da spominjem neke druge primere gde ljudski razum naprosto vapi da se usprotivi ponekoj definicji, teoremi, aksiomi matematickoj...

Zapitao sam se onda, sta zaista toliko razlikuje matematiku od filozfoije, u toj meri, da se na filozofiju ocigledno veoma cesto atakuje i to najcesce neadekvatnim argumentima, tipa: "Nesto je nesto zato sto je nesto i zato sto covek, subjekt vidi to nesto onda to nesto nuzno postoji" (itd.), dok se matematika prihvata! Da, prihvata se, i to sa velikim postovanjem i uvazavanjem, kao nesto sto jeste, nepobitno, jasno, razumom zasnovano. Retko, no iskreno receno, nikada nisam bio u situaciji da sretnem ili upoznam nekoga iz svog okruzenja, a tu prvenstveno mislim na skolarske institucije, ko se dao drsko usprotiviti matematici kao sto je to bio i jeste slucaj sa filozofijom.
Sta ona cini toliku razliku? Zasto se onda matematika tako precutno postuje (a nekada i neprecutno) dok se na filozofiju atakuje?

Poenta rasprave ili mogucnost

Razmislio sam a onda je doslo samo od sebe, nepozvano i iznenadno, kao i samo prethodno pitanje: Razlika je u tome kako se prezentuje jedno a kako drugo.
Da, prezentacija nauke, to je kljucna fraza.

1. Matematika se odmah prezentuje kao susta, nepobitna, opsteprihvacena, objektivna istina.

2. Filozofiju obicno pretstavljaju kao nesto sto je potencijalno, sto nije nuzno. Cak se, nesvesno o njoj formira takav stav kada se uci i jedna od prvih njenih definicija same sebe: Ljubav prema mudrosti; samim tim, ono je nesto sto nije obavezno, sto nije sasvim konacno, sto nije sasvim jasno izdefinisano i receno, ono je nesto sto ostavlja prostor za mogucnost i plasticnost... Taj plasticizam se tako divno odslikava u mnostvu filozofija filozofa.

Tako i gospodin Hill uvek daje mogucnost, ostavlja prostor da se studenti pitaju, odnosno da ga pitaju, time svesno i uvek ponovo izlazuci sebe opasnosti unakrsnog ispitivanja. No opasnost ili ne, cinjenica je da g. Hill to prihvata kao mogucnost, odnosno, prihvata neslaganje sa necim sto je receno u filozofiji.
Takav slucaj ne postoji u matematici. Odnosno sve se cini da on ne postoji (cast izuzecima, kao sto sam ja :razz: ).

Mislim a verovatno dobro mislim: Ljudi su jedno krdo ovaca. Sta bi bilo da se ispocetka primeni isti stav i metoda prezentovanja filozofije kao sto se to radi sa matematikom? Verujem da bi onda filozofija ima slican status kao matematika, ako ne gotovo i isti. Verovatno onda studenti ne bi postavljali pitanja i ne bi atakovali na filozofiju, jer ona bi tada bila nuzna, istinita, jedinstvena, univerzalna, neoboriva, jedina, objektivna sa sve skupa svim filozofijijama koje su ikada isfilozofirane. I svi bi znali ko je bio R. Dekart i sta je on tvrdio kao sto bi znali da je zbir uglova u trouglu 180 stepeni (sto nije tacno, no necu sad o tome) i ne bi se trudili da ospore bilo sta sto je prezentovano kao istina.
Znaci li to da je mozda odgovor u nacinu prezentovanja nauke? Verovatno. No moram se zadovoljiti samo hipotezom. Teoriju da zasnivam ne mogu, dok se za nj' ne stvore uslovi experimentalnih istrazivanja.

Za sada cu se zadovoljiti time da kazem da su neki ljudi jedno obicno krdo. Krdo ovaca i svezeg ovcijeg mesa. Ma, zasto samo ovce, ljudi su i sva druga stoka. Koji put im pokazes, oni tamo i idu.
 
Imam strahovit otpor prema tvom pristupu ljudima i ubeđenju u sveopštu glupost, pa ipak moram da priznam da tvoja tema otvara mnoga pitanja. Međutim, osnovno pitanje ovde, kao što je ovo mrsko pile :) već primetilo, ne pije vodu.
Poređenje filozofije sa matemetikom je potrebna, pametna i zdrava stvar dok se ne otvara pitanje prezentovanja jedne ili druge. Jer upravo se u tome, da, suštinski razlikuju i to je osnovna karakteristika i lepota filozofije.
Matematika je filozofija.
Biologija je filozofija. Istorija je filozofija. Religija je filozofija. Književnost, fizika, hemija, sve je ni manje ni više filozofija od matemetike. I filozofija je sve to. Tako sam, barem, ja razumela. I kad god sebi postaviš pitanje ne koje znaš da nemaš odgovor, ali te i dalje užasno interesuje, ti potežeš filozofska pitanja i počinješ razmišljati kao filozof.
Zanimljivo je da ja ovde stajem u „odbranu“ filozofije. Ili matematike. Pored toliko kompetentnijih ljudi. Ali mislim da oni ne žele da te slušaju. Filozofi su, kako sam primetila, svojeglavi, možda povučeni, ali nikako mizantropi. U tom slučaju bi im ostalo samo da skoče sa mosta.
Ako tražiš odgovor na pitanje – otkud toliko poverenje u matematiku, on je više nego jednostavan. Dovoljno je da pogledaš kroz prozor.
Svet koji će ti se naći ispred očiju je svet koji smo mi, ljudi, stvorili i nismo ga stvorili filozofirajući. Stvorila ga je matematika. On ne daje odgovore na sva pitanja, on je daleko od savršenog. I ona zgrada na kojoj će ti se zaustaviti pogled, ona je matematika. Ona, uprkos nesavršenosti formula i mogućnosti njihovog pobijanja, stoji.
Naravno, činjenica je da će, kao posledica baš te nesavršenosti, ona jednog dana pasti.
Ja ne postavljam pitanje zašto je to tako, slušajući predavanja iz matematike. Ne postavljam ih jer znam da nije tako. I profesor zna. On je tu da nam ukaže na to dokle smo stigli i šta sa time možemo da uradimo. Dakle, razlika je u primeni.
Uostalom, usudi se da uporediš filozofiju sa književnošću. Tu ćeš naići na isti ili, barem, sasvim sličan način prezentovanja.
Ali, filozofija je deo našeg bića. I, kao takva, ona je alfa i omega svih nauka, ona je odgovor na sva naša pitanja. Nije uzalud što sebi postavljaš takva pitanja.
Nadam se da ćemo svi, pre ili kasnije, barem shvatiti sebe, kad već ne možemo shvatiti Svet.
 
Lexa:
Imam strahovit otpor prema tvom pristupu ljudima i ubeđenju u sveopštu glupost, pa ipak moram da priznam da tvoja tema otvara mnoga pitanja. Međutim, osnovno pitanje ovde, kao što je ovo mrsko pile :) već primetilo, ne pije vodu.
Poređenje filozofije sa matemetikom je potrebna, pametna i zdrava stvar dok se ne otvara pitanje prezentovanja jedne ili druge. Jer upravo se u tome, da, suštinski razlikuju i to je osnovna karakteristika i lepota filozofije.
Matematika je filozofija.
Biologija je filozofija. Istorija je filozofija. Religija je filozofija. Književnost, fizika, hemija, sve je ni manje ni više filozofija od matemetike. I filozofija je sve to. Tako sam, barem, ja razumela. I kad god sebi postaviš pitanje ne koje znaš da nemaš odgovor, ali te i dalje užasno interesuje, ti potežeš filozofska pitanja i počinješ razmišljati kao filozof.
Zanimljivo je da ja ovde stajem u „odbranu“ filozofije. Ili matematike. Pored toliko kompetentnijih ljudi. Ali mislim da oni ne žele da te slušaju. Filozofi su, kako sam primetila, svojeglavi, možda povučeni, ali nikako mizantropi. U tom slučaju bi im ostalo samo da skoče sa mosta.
Ako tražiš odgovor na pitanje – otkud toliko poverenje u matematiku, on je više nego jednostavan. Dovoljno je da pogledaš kroz prozor.
Svet koji će ti se naći ispred očiju je svet koji smo mi, ljudi, stvorili i nismo ga stvorili filozofirajući. Stvorila ga je matematika. On ne daje odgovore na sva pitanja, on je daleko od savršenog. I ona zgrada na kojoj će ti se zaustaviti pogled, ona je matematika. Ona, uprkos nesavršenosti formula i mogućnosti njihovog pobijanja, stoji.
Naravno, činjenica je da će, kao posledica baš te nesavršenosti, ona jednog dana pasti.
Ja ne postavljam pitanje zašto je to tako, slušajući predavanja iz matematike. Ne postavljam ih jer znam da nije tako. I profesor zna. On je tu da nam ukaže na to dokle smo stigli i šta sa time možemo da uradimo. Dakle, razlika je u primeni.
Uostalom, usudi se da uporediš filozofiju sa književnošću. Tu ćeš naići na isti ili, barem, sasvim sličan način prezentovanja.
Ali, filozofija je deo našeg bića. I, kao takva, ona je alfa i omega svih nauka, ona je odgovor na sva naša pitanja. Nije uzalud što sebi postavljaš takva pitanja.
Nadam se da ćemo svi, pre ili kasnije, barem shvatiti sebe, kad već ne možemo shvatiti Svet.

Fino... Lep, optimistican odgovor. Dakle, slozilo si se sa mnom po svim tackama koje sam postavio u temi sem toga da su ljudi krdo ovaca. Jedino je steta sto nisi dalo odgovor na to zasto se na filozofiju atakuje a na matematiku ne. Izjavilo si da su matematika i filozofija veoma bliski pojmovi, te si cak poistovetilo druge nauke sa filozofijom, sto je bilo izvan mojih ocekivanja a sasvim podupire moje tvrdnje. Stoga treba jos samo pokusas da das odgovor na pitanje zbog cega deca osecaju pravo da atakuju na filozofiju a ne i na matematiku iako su to, kao sto si i samo zakljucilo, dva gotovo ista pojma?
Moja hipoteza je da problem lezi u nacinu prezentovanja nauke. Matematiku ogranicavaju na sustu neosporivu istinu dok se filozfoiji ostavlja sloboda subjektivnosti. Da li je mozda takav odnos uzrok takve nelogicnosti da se jedno napada a drugo ne iako su i jedno i drugo isto?
Nadam se da ces razumeti da svrha mog posta nije bio napad na matematiku i njene principe, vec jedno sasvim isofisticiranije izlaganje socioloskog problema odnosno, fenomena.
Zalim sto moram da sada da pojasnjavam, no ono sto se trebalo uociti pri citanju mog kilometarskog posta je upravo pitanje na koje se trazi odgovor: Da li nacin prezentovanja nauke utice na to kako ce krdo da se ponasa i na koji nacin ce da posmatra nauku?
Moja pretpostavka, i nazalost za sada samo pretpostavka je - da da. To bi znacilo da kada bi se filozofiji odredili kvaliteti neosporivosti i jedine istine, da bi ona bila kao takva prihvacena i ne bi se u vezi s njom sporilo. Ovo je dakle, socio-filozfoska rasprava, a ne atak na matematiku.
 
scharfschuetze:
Zalim sto moram da sada da pojasnjavam, no ono sto se trebalo uociti pri citanju mog kilometarskog posta je upravo pitanje na koje se trazi odgovor: Da li nacin prezentovanja nauke utice na to kako ce krdo da se ponasa i na koji nacin ce da posmatra nauku?
Moja pretpostavka, i nazalost za sada samo pretpostavka je - da da. To bi znacilo da kada bi se filozofiji odredili kvaliteti neosporivosti i jedine istine, da bi ona bila kao takva prihvacena i ne bi se u vezi s njom sporilo. Ovo je dakle, socio-filozfoska rasprava, a ne atak na matematiku.

Najpre opet pohvale za dovitljiv odnos prema krdu :)

A sto se tice ovog gore citiranog... Citam nesto u vezi s tim baveci se predmetom metodike nastave filozofije, i bas se tu navodi taj spor prezentovanja, ili drzenja nastave filozofije u poredjenju sa drugim predmetima, koji se mnogo lakse uklapaju u taj neki pozitivan nacin prezentovanja, drzanja nastave, i recepcije informacija. Ovde su reprezentativne "nauke" (nekako mi nepristojno izgleda nazivati ih tako) istorija, geografija i slicne, cije se informacije i znanje upijaju bez ucesca aktivnog misleceg subjekta. Pitanje je: moze li se filozofija prenositi kao znanje u drugim naukama, kao pozitivno znanje? Nadalje: da li se takvo znanje moze potom nazvati filozofskim? itd.

To sto si ti nazvao subjektivnim u filozofiji misleci na malo vise "lufta" u odnosu prema svom zadatku i predmetu, jest neprecizno jer i filozofija trazi temelj sa kojeg ne bi morala da istupa, i taj temelj je sa Dekartom nasla u subjektu. Otud se kaze da je filozofija subjektivna, ali bas zato sto trazi pouzdan temelj, dok je kod posebnih nauka ili kod nauke uopste, stvar takva da se prihvata ono sto daje regulativno i trenutno resenje. Nauka nesvesno, pod prisilom i slucajem menja svoje temelje (revolucija u nauci, novo otkrice koje pobija staru paradigmu), dok je to u filozofiji zadatak ili konstantno usmerenje. Otud i teskoca pri predavanju filozofije, ili pri ucenju i poucavanju ovoj. Ona se ne prenosi drugome na uobicajen nacin, a sama postoji na nacin ucenja.
 
Ahm, obraćanje u srednjem rodu bih mogla protumačiti kao tvoje nepoznavanje mog pola, za šta znam da nije slučaj, pa ću ga shvatiti kao ono što i jeste – nevaspitanost. Ali, nema veze, ovo je, ipak, samo forum.

Prvo da razjasnimo nešto – ljudi jesu krdo ovaca. A razlika između mog i tvog shvatanja krda jeste u tome što se ja smatram ovčicom u njemu, dok bi ti sebi namenio ulogu pastira. Što radi i naš Mladi Čoban, tako da mogu pomisliti kako se vas dvojica poznajete bolje nego što bi ko ovde pomislio.
A bojim se da si moje „poistovećivanje“ shvatio doslovno. To nije trebalo.
Jer, ako bih nastavila započeti niz, mogla bih reći da je i fizika hemija pa, čak, i istorija...
Odgovor na tvoje pitanje sam dala i to vrlo lepim primerom sa zgradom. Kao što rekoh – pogledaj kroz prozor i videćeš matematiku. Ne suštu istinu, ne apsolutnu realnost, ali – da, našu! Onu koju smo sami sebi kreirali. Ovo nije onaj svet, onaj isti svet u kome je pračovek nastavljao vrstu. Ovo je malo kompleksniji svet. I ne bi se pračovek lako snašao u njemu, ne bez poznavanja novih, ljudskih, ne, dakle, opštih, već ljudskih zakona.

Tvoje pitanje je, da ga konkretizujemo, atak na filozofiju? Zašto atak? Lepota filozofije je u konverzaciji, u razmeni mišljenja, ponekad i u raspravi. Tvoja primedba je na mestu, ali ne vidim problem u njoj. Na matematiku se ne atakuje baš kao što se to ne radi ni sa ostalim naukama. Često mi se učini da nalaziš zamerke filozofiji.
Reč filozofija ne sadrži u sebi „logija“, za šta znamo da nastaje od reči „nauka“ jer, filozofija, uistinu, i nije nauka. Ali, da nije nje nauka ne bi ni postojala.
Način „učenja“ u filozofiji jeste – razgovor, razvijanje mišljenja.

Kada bi se filozofija predavala kao apsolutna istina (egzaktna nauka), to onda ne bi bila filozofija već – RELIGIJA. Ali bi se onda vrlo precizno moralo utvrditi – ko je tu Bog? Čiju bi filozofiju stado tako halapljivo i bezuslovno prihvatilo?
Naravno, u budućnosti bi se tako nešto i moglo dogoditi ali, ja se nadam da uviđaš posledice takvog jednog destruktivnog pokušaja. Destruktivnog po ljudski duh, slobodu i um. I po sve što nas čini ljudima.
Deca, dakle, ne osećaju pravo da atakuju na filozofiju. Ona osećaju nužnost. Jer, njihova je uloga u filozofiji – njeno razumevanje i proširivanje.

P. S. Metod ispitivanja ljudi kroz zayebanciju mi je, s tvoje strane, poznat. Ako sam predmet takvog ispitivanja to je mojom voljom, ali i dalje ne mislim da ćeš, gradeći sebi tron, postići neku veliku spoznaju.
Pozdrav;
 
Lexa, prijatno si me obradovala. :) Slažem se sa ovim tvojim gornjim postom u potpunosti, jer je to i moj način pristupa.
Jedino odstupanje u ovakvom načinu razmišljanja, ali veliko, jeste u tvom izjednačavanju religije sa dogmom. Dogma je... nešto... sasvim drugo.
Misanthropos, kad smo već kod dogme :lol: , i ti si me prijatno iznenadio, jer pokazuješ da možeš da razmišljaš apstrahujući svoj ego. :)
Zašto je neophodno biti nevaspitan, ili prost, ili drzak, da bi se bilo deo stada? I, zašto je, uopšte, neophodno biti deo stada? Takvog.
Ili Čoban?
Ili Crna ovca?
Zar nije, i više nego zahtevno, ne živeti, već PROŽIVETI sopstveni život?
I, zar nije i Forum deo života? Kao i Radno mesto. Prijatelji. Porodica. Zašto je Net izuzetak? Pa nije više ni tako mlad način komunikacije sa drugima. Informatika je zaživela, ustvari, nije bitna informatika, već komunikacija putem elektronskih medija, već trideset i kusur godina!?
Elem, zašto težimo ovčetini, kad je u RL ne konzumiramo? :lol:
I, kakve sve to veze ima sa Filozofijom, koja je bila i biće. Ma šta mi ovde piskarali. :)
(Pre svih nauka i 'nauka'.)
 
"Deca, dakle, ne osećaju pravo da atakuju na filozofiju. Ona osećaju nužnost. Jer, njihova je uloga u filozofiji – njeno razumevanje i proširivanje."

Da, ovo je zaista lepo receno. Mozemo cak i izbaciti ovu rec deca, i konstatacija bi opet bila dosta dobra. Sada mi je malo jasniji tvoj odgovor jer si se skoncetrisaolaoalalao na ono sustinsko.
Medjutim sada dolazimo do jedne cudne situacije:


"...njeno razumevanje i proširivanje."

Hajde da umesto tri tackice stavimo rec - matematika. Sada se opet vracamo na pocetak i opet nas muci isto pitanje... Zasto onda krdo ne tezi da razume i prosiri matematiku (pored filozofije)?
Znamo uglavnom kako su oni koji su pokusali da postave isti odnos prema matematici kao i prema filozfoiji zavrsili. Nikolaj Ivanovic, Heegner... Postali su poznati tek posle smrti.
No s cime se svakako moram sloziti sa tobom, jeste da matematika - jeste. Ona kao sto si reklaolaaoolo odslikava svoje principe na [primeru zgrade (evo bas sada gledam u jednu zgradu kroz prozor, mislim da je bas ruzna) te kao takva je nadasve juzefulna odnosno korisna. I moguc odgovor je da upravo nesto ociglednija korisnost matematike daje njoj samoj prednost u odnosu na filozofiju, te neku vrstu stita od ataka intelektualnih kobaca.
Ta ociglednija korisnost (molim, ovo je dosta diskutabilna fraza) je dakle verovatno ono sto pravi toliku razliku izmedju matematike i filozofije.
No ovakva hipoteza opet ne moze nikako da spere svu ljagu sa krda. Bas naprotiv, sada uvidjamo da je krdo, pored toga sto je podlozno gluposti - i koristoljubivo. :p
 
Misanthropos:
Najpre opet pohvale za dovitljiv odnos prema krdu :)

A sto se tice ovog gore citiranog... Citam nesto u vezi s tim baveci se predmetom metodike nastave filozofije, i bas se tu navodi taj spor prezentovanja, ili drzenja nastave filozofije u poredjenju sa drugim predmetima, koji se mnogo lakse uklapaju u taj neki pozitivan nacin prezentovanja, drzanja nastave, i recepcije informacija. Ovde su reprezentativne "nauke" (nekako mi nepristojno izgleda nazivati ih tako) istorija, geografija i slicne, cije se informacije i znanje upijaju bez ucesca aktivnog misleceg subjekta. Pitanje je: moze li se filozofija prenositi kao znanje u drugim naukama, kao pozitivno znanje? Nadalje: da li se takvo znanje moze potom nazvati filozofskim? itd.

To sto si ti nazvao subjektivnim u filozofiji misleci na malo vise "lufta" u odnosu prema svom zadatku i predmetu, jest neprecizno jer i filozofija trazi temelj sa kojeg ne bi morala da istupa, i taj temelj je sa Dekartom nasla u subjektu. Otud se kaze da je filozofija subjektivna, ali bas zato sto trazi pouzdan temelj, dok je kod posebnih nauka ili kod nauke uopste, stvar takva da se prihvata ono sto daje regulativno i trenutno resenje. Nauka nesvesno, pod prisilom i slucajem menja svoje temelje (revolucija u nauci, novo otkrice koje pobija staru paradigmu), dok je to u filozofiji zadatak ili konstantno usmerenje. Otud i teskoca pri predavanju filozofije, ili pri ucenju i poucavanju ovoj. Ona se ne prenosi drugome na uobicajen nacin, a sama postoji na nacin ucenja.

Zanimiljivo je da ja stalno zapocinjem neke rasprave koje su ipak vec u toku. Ta moja ocigledna neinformisanost mi ponekad deluje simpaticno, sta vise laska mi, jer licim sebi na nekog ko je dosao do nekog saznanja (empirijski) i ko veruje da je to nesto sasvim novo i sto bi moglo izazvati odredjene rekacije (ili buru), no kada dodjem medju ljude shvatim da su neki o tome veoma obavesteni. To je slicno odnosu dva istrazivaca, gde jedan pronadje ranije od ovog drugog nesto znacajno, i prvi to registruje u uredu za patente; posle izvesnog vremena taj drugi istrazivac dolazi do istog saznjanja (otkrica), juri pomahnitalo u ured, a kad dodje tamo onda mu ljubazno saopste da je taj pronalazak prijavljen pre 45 godina i da se proizvod uveliko fabrikuje, a da je gospodin originalni pronalazac vec milijarder...
Ha, ha, ha... Kako zalosno.
 
@Zainteresovana;

Možda je trenutak rešio da upotrebim izraz „religija“ umesto „dogma“ jer, u vezi sa odgovorom, mislim da nema mnogo drugačije značenje. Ali poenta je u slepom verovanju. U verovanju, bez SUMNJE.
Izraza je mnogo. Komunizam koji je pokušao ugušiti religiju (u nekom nazirućem pokušaju da je zameni) imao je svoje vreme i mesto. Potekao je na način koji je ovde prezentovan, zar ne??? Jedno učenje je shvaćeno kao istina u koju se mora verovati. Religija, po tome, nalikuje komunizmu?! Ili obrnuto... (Ne želim, naravno, da ulazim u raspravu o razlikama između ta dva pojma, znam da postoje, tako da nema potrebe da me napadate zbog izjave.)

@scharfschuetze;


Pošto smo ustanovili da je narod stado ovaca, tj. da se njime lako može manipulisati, tema koju si započeo, zajedno sa prethodnim pasusom i prethodnim odgovorima navodi na pitanje: Da li i kako se odbraniti od eventualnog ataka na ljudski duh i slobodu?
Činjenica je da će se u budućnosti javiti novi „filozofi“, novi „proroci“ i nove ideologije. Najverovatnije nas nijedna neće voditi ka našoj suštini, tj. nije poželjno slediti ih.
Zašto sebe smatram ovčicom? Zato što ne mogu tvrditi da ću takvu varku prepoznati na vreme. Da li misliš da ti hoćeš?

Sada dolazim do najzanimljivijeg dela: Da li smo sada, u ovom trenutku, ovog momenta, potpuno slobodni, ili smo robovi nametnutog nam načina shvatanja pravde, Sveta i Istine?
Teme o stereotipima, marketingu, Crkvenim dogmama, dakle – o nama kao o ovcama, postoje u velikom broju. Ali, ja bih da sagledamo celu sliku.
Nekako svi veruju da su odluke doneli svojom voljom i da razmišljaju svojom glavom. Opet nam iskustvo kaže da najverovatnije grešimo.
Zato me, scharfschuetze, interesuje od tebe odgovor na jedno pitanje: Koliko slobodan u rasuđivanju misliš da si? I misliš li da mi, ovce, možemo ikada da budemo oslobođene svih uticaja?
 
Lexa:
@Zainteresovana;

Možda je trenutak rešio da upotrebim izraz „religija“ umesto „dogma“ jer, u vezi sa odgovorom, mislim da nema mnogo drugačije značenje. Ali poenta je u slepom verovanju. U verovanju, bez SUMNJE.
Izraza je mnogo. Komunizam koji je pokušao ugušiti religiju (u nekom nazirućem pokušaju da je zameni) imao je svoje vreme i mesto. Potekao je na način koji je ovde prezentovan, zar ne??? Jedno učenje je shvaćeno kao istina u koju se mora verovati. Religija, po tome, nalikuje komunizmu?! Ili obrnuto... (Ne želim, naravno, da ulazim u raspravu o razlikama između ta dva pojma, znam da postoje, tako da nema potrebe da me napadate zbog izjave.)

@scharfschuetze;


Pošto smo ustanovili da je narod stado ovaca, tj. da se njime lako može manipulisati, tema koju si započeo, zajedno sa prethodnim pasusom i prethodnim odgovorima navodi na pitanje: Da li i kako se odbraniti od eventualnog ataka na ljudski duh i slobodu?
Činjenica je da će se u budućnosti javiti novi „filozofi“, novi „proroci“ i nove ideologije. Najverovatnije nas nijedna neće voditi ka našoj suštini, tj. nije poželjno slediti ih.
Zašto sebe smatram ovčicom? Zato što ne mogu tvrditi da ću takvu varku prepoznati na vreme. Da li misliš da ti hoćeš?

Sada dolazim do najzanimljivijeg dela: Da li smo sada, u ovom trenutku, ovog momenta, potpuno slobodni, ili smo robovi nametnutog nam načina shvatanja pravde, Sveta i Istine?
Teme o stereotipima, marketingu, Crkvenim dogmama, dakle – o nama kao o ovcama, postoje u velikom broju. Ali, ja bih da sagledamo celu sliku.
Nekako svi veruju da su odluke doneli svojom voljom i da razmišljaju svojom glavom. Opet nam iskustvo kaže da najverovatnije grešimo.
Zato me, scharfschuetze, interesuje od tebe odgovor na jedno pitanje: Koliko slobodan u rasuđivanju misliš da si? I misliš li da mi, ovce, možemo ikada da budemo oslobođene svih uticaja?

Vi ovce svakako nikada necete moci da budete oslobodjene svih uticaja jer ste - ovce. Kao sto si Lexo primetiola po mnostvu tema koje sam postavio, ja sam veoma slobodan u rasudjivanju i zbog toga bivam veoma osudjivan. U stvari, gotovo i da ne mogu da kazem da me sada neko osudjuje, to se dogadjalo u prvi mah kada sam se ovde pojavio iznenada i bez najave i kada krdo jos uvek nije u meni prepoznalo opasnost (shvatiti poslednju rec po zelji), jer kada je proslo dovoljno vremena ja sam postao predmet ignoracije.
Naravno, onaj koji malo otstupi iz krda biva smesta zigosan kao intelektualno sumnjivi padobranac. Tako su svi moji napadi na ustaljeno i neosnovano a opsteprihvaceno (tu spadaju i socijalni fenomeni) okarakterisani kao suludi akti jednog misaonog diletanta, iako meni nije bio cilj da u osnovi menjam opsteprihvacene "istine", vec samo da ukazem na mogucnost da se pomoci razmatranja istih dodje do alternativnih zakljucaka koji su isto toliko prihvatljivi. Medjutim, krdo uporno brani put koji mu je jos u najranijem dobu pokazan i veruje da je to jedini put istine. Taj put je naravno, kao sto smo vec bili zakljucili, put koristi, i kao takav krdu vise odgovarajuci, nego li sama pomisao da se ulije makar malo sumnje u nj'.
To su neki od razloga sto smatram da u velikoj meri ne pripadam krdu, kao ni vecina mojih prijatelja, odnosno njih troje. Logicno sledi da ako su mi njih trojica prijatelji, onda su svi ostali neprijatelji (zar ne?). Inace, sa ovakvom logikom krdo se ne slozilo iako je zakljucak proizisao iz logicne postavke.
Tako da iz svega ovog zakljucujemo da ja jesam u velikoj meri slobodan u rasudjivanju, medjutim treba postaviti pitanje, koliko je mudro biti takav? Da li je odstupanje od krda i sledbovanje svog puta istine mudar? To je opet jedno pitanje koje nas moze odvesti jos dalje od pocetne teme, ali ne marim za to, jer je ioanko ocigledno da oni koji imaju nesot pametno da kazu su to vec ucinili.

post scriptum

no post scriptum
 
scharfschuetze:
Dragi piromani,

danas sam dosao do neobicnog zakljucka posmatrajuci i hteo bih da ga podelim sa vama.

Naime gospodin Hill je danasnjeg dana po ko zna koji put morao da odgovara na napadna pitanja studenata koji nikako ne mogu da se pomire sa cinjenicom da izucavaju niz nebuloznih, suludih i kranje nesmislenih filozofija.
Nije to slucaj samo sada, na fakultetu, vec je to bio i veoma ocgiledan slucaj u nedragoj mi gimnaziji kada smo u cetvrtoj godini izucavali filozofiju. Cesto su se mogli cuti komentari, obicno negde iz pozadine gde je smelost izrazenija, kako su te filozofske definicije krajnje ludilo, besmisao, posao besposlenih i intelektualnih beskicmenjaka. Cak me je i moj najbolji drug iz gimnazije vise puta iznenadio izjavivsi vise onako za sebe, u dosadi, trljajuci lice kao da zeli da se razbudi ili izbrise tu groznu paranormalnu paradu s vidnog polja u vidu profesroke koja je recitovala filozofije filozofa, da je sve to neverovatna glupost. Doduse, u to vreme retko ko se usudjivao da postavi neko pitanje, da atakuje i protivi se amaterskom argumentacijom tim filozofijama ciji su tada nepresusni izvor bila usta cudne zene u tamnom dzemperu i haljini.
Mozda sam zbog toga i osetio razliku danas, kada se gospodin Hill nasao u situaciji da odgovara na unakrsna pitanja mnostva zacudjenih studenata s nevericom ili cinicnim osmesima na licima. K. je bio posebno uporan. Svojim monotonim glasom i usporenim izlaganjem svog amaterizma, namucio je ne samo gospodina profesora vec i mene koji sam se namerno stavio u ulogu pasivnog slusaoca.
I kao sto to obicno biva kada se dodje do nekog znacajnog zakljucka, u jednom trenutku, u malom beznacajnom parcetu vremena sinulo je iznenada, ili, gotovo sevnulo kao grom iz vedra neba pitanje: Ali zasto svi oni atakuju na gospodina profesora? Zasto atakuju na Rene Dekarta? Zasto atakuju na filozofiju? Naime, g. Hill nije jedini koji predaje na ovom fakultetu, tu zapravo, postoji mnostvo profesora koji predaju znanje iz raznih oblasti... Zasto se onda, uvek, i s takvim groznicavim atacima neki ljudi, odnosno studenti, ucenici ili djaci, obrusavaju na filozofiju a retko ili gotovo nikad to ne cine u nekom drugom predmetu, bar koliko je meni dato da spoznam iskustveno?
Uzeo sam za primer matematiku, kao odlicno poredjenje sa filozofijom. Matematika je posve slicna filozofiji, gotov sam rad reci da je matematika u stvari jedna posebna filozofija, nesto poput metafizicke objektivne filozofije. Da, sasvim je jasno, matematika manipulise filozofijom kao jednim od svojih kadkad nejasnih orudja u objasnjavanju svojih aksioma te postavljanju temelja citavoj nauci. Recimo, matematika je tako snazno prihvatila pojam beskonacnosti, cak se usudila da definise i dve vrste beskonacnosti. Pritom, ona, matematika, beskonacnost koristi kao jedan od kljucnih cinilaca na kojima se temelje izvesne oblasti te nauke.Ne bih zaista zeleo da spominjem neke druge primere gde ljudski razum naprosto vapi da se usprotivi ponekoj definicji, teoremi, aksiomi matematickoj...

Zapitao sam se onda, sta zaista toliko razlikuje matematiku od filozfoije, u toj meri, da se na filozofiju ocigledno veoma cesto atakuje i to najcesce neadekvatnim argumentima, tipa: "Nesto je nesto zato sto je nesto i zato sto covek, subjekt vidi to nesto onda to nesto nuzno postoji" (itd.), dok se matematika prihvata! Da, prihvata se, i to sa velikim postovanjem i uvazavanjem, kao nesto sto jeste, nepobitno, jasno, razumom zasnovano. Retko, no iskreno receno, nikada nisam bio u situaciji da sretnem ili upoznam nekoga iz svog okruzenja, a tu prvenstveno mislim na skolarske institucije, ko se dao drsko usprotiviti matematici kao sto je to bio i jeste slucaj sa filozofijom.
Sta ona cini toliku razliku? Zasto se onda matematika tako precutno postuje (a nekada i neprecutno) dok se na filozofiju atakuje?

Poenta rasprave ili mogucnost

Razmislio sam a onda je doslo samo od sebe, nepozvano i iznenadno, kao i samo prethodno pitanje: Razlika je u tome kako se prezentuje jedno a kako drugo.
Da, prezentacija nauke, to je kljucna fraza.

1. Matematika se odmah prezentuje kao susta, nepobitna, opsteprihvacena, objektivna istina.

2. Filozofiju obicno pretstavljaju kao nesto sto je potencijalno, sto nije nuzno. Cak se, nesvesno o njoj formira takav stav kada se uci i jedna od prvih njenih definicija same sebe: Ljubav prema mudrosti; samim tim, ono je nesto sto nije obavezno, sto nije sasvim konacno, sto nije sasvim jasno izdefinisano i receno, ono je nesto sto ostavlja prostor za mogucnost i plasticnost... Taj plasticizam se tako divno odslikava u mnostvu filozofija filozofa.

Tako i gospodin Hill uvek daje mogucnost, ostavlja prostor da se studenti pitaju, odnosno da ga pitaju, time svesno i uvek ponovo izlazuci sebe opasnosti unakrsnog ispitivanja. No opasnost ili ne, cinjenica je da g. Hill to prihvata kao mogucnost, odnosno, prihvata neslaganje sa necim sto je receno u filozofiji.
Takav slucaj ne postoji u matematici. Odnosno sve se cini da on ne postoji (cast izuzecima, kao sto sam ja :razz: ).

Mislim a verovatno dobro mislim: Ljudi su jedno krdo ovaca. Sta bi bilo da se ispocetka primeni isti stav i metoda prezentovanja filozofije kao sto se to radi sa matematikom? Verujem da bi onda filozofija ima slican status kao matematika, ako ne gotovo i isti. Verovatno onda studenti ne bi postavljali pitanja i ne bi atakovali na filozofiju, jer ona bi tada bila nuzna, istinita, jedinstvena, univerzalna, neoboriva, jedina, objektivna sa sve skupa svim filozofijijama koje su ikada isfilozofirane. I svi bi znali ko je bio R. Dekart i sta je on tvrdio kao sto bi znali da je zbir uglova u trouglu 180 stepeni (sto nije tacno, no necu sad o tome) i ne bi se trudili da ospore bilo sta sto je prezentovano kao istina.
Znaci li to da je mozda odgovor u nacinu prezentovanja nauke? Verovatno. No moram se zadovoljiti samo hipotezom. Teoriju da zasnivam ne mogu, dok se za nj' ne stvore uslovi experimentalnih istrazivanja.

Za sada cu se zadovoljiti time da kazem da su neki ljudi jedno obicno krdo. Krdo ovaca i svezeg ovcijeg mesa. Ma, zasto samo ovce, ljudi su i sva druga stoka. Koji put im pokazes, oni tamo i idu.


Molio bih od tebe jedan pretrazivac za chitanje.Rado bih ti odgovorio ali mi morash
pomoci u kratkoci pitanja...
 
Пошто си се удостојио да ме не увредиш ја бих ти само указао на одговор под редним бројем 5 (односно пост број 4 ако не рачунамо тематски пост) особи која себе назива Лекса, на првој страни, где је укратко сажето објашњен смисао овог поста који си цитирао.
Надам се да ћеш дати јаколике добре одговоре.
 
tralalala:
Jezik svakako.
Za ostalo ne znam. To su vec neke tvoje licne stvari koje me ne zanimaju.

Sujetni ste. To što sam vas *uvredio* u raspravi sa Mizantropom ne znači da sada treba da se mešate u jednu dubokoumnu temu, ako već ne želite da date odgovor na nju (drugo objašnjenje za ovakvo iznenadno ponašanje, odnosno iznenadni upad na temu zarad vređanja - nemam).


Sviđa mi se kako ste odgovorili na moj prethodnu uvredu.

Jezik svakako.

Ne bih se ovog setio, a na tako fini način odbacuje mogućnost bilo kakve perverzije i ujedno zadaje smrtonosni udarac. Doduše ja sam u svojoj uvredi upotrebio reč - 'verovatno', što daje konstataciji više hipotetički karakter.
:razz:
 
To sto si upao na onu temu nema nikakve veze sa misljenjem koje sam stekla o tebi, i to pre svega na ovoj temi koju sam otvorila pre neki dan. Cinjenica da "empirijskim putem" dolazis do nekih pitanja o kojima se vekovima raspravlja govori o tome da si ignorant, a ne genijalac. To samo po sebi nije nista lose, ako covek zadrzi izvesnu dozu skromnosti. Ali nacin na koji govoris o stadu i ovcama meni licno je krajnje iritantan.
Nadam se da je svemu ovome uzrok mladost.
 
Sada ću ti citirati nešto što je rekao jedan učesnik ovih diskusija jednomd davno a što je na mene ostavilo dubok utisak i sa čime sam se nepobitno složio:

Kako vidim, svi su sebe okvalifikovali kao slabiju stranu, sebe pronasli u onoj uvodnoj reci scharfcheutze-a... a da vas niko tu konkretno nije smestio, ili takvim okarakterisao. Mogao je neko od vas da pomisli kako mozda malo vise vredi, i tako nezadovoljan onim ostatkom (vecinom) pristati u kritici beslovesnih glava u tanjiru.

Uvodna reč je bila: ''Dragi neprijatelji, ignoranti i intelektualni siromašci,''

I danas se zapitam zašto se ljudi odmah osete na neki način pogođenim, u jakolikim uvredama koje ja širim na ovom forumu, a koje u suštini, pogotovu one u kojima se navodno obraćam svima, nisu nikom namenjene, niti je bilo ko u njima pojedinačno spomenut? :

Ali nacin na koji govoris o stadu i ovcama meni licno je krajnje iritantan.

Stoga, povod za pisanje ove rečenice ne mogu da objasnim.

Drugo, ono što je mnogo zanimljivo je da ja najčešće, a ako ne i uvek, potpuno izbegnem da sebe klasifikujem na bilo koju stranu, što na ovčiju, što na stranu onih, uzvišenijih (a to sam učinio jednom u temi 'pogreb za matematiku' i jednom u ovoj temi kada je od mene direktno zatraženo da se o tome izajsnim) a ljudi me očigledno, namerno, sasvim namerno smeštaju upravo na tu stranu kvazi intelektualca, odnosno pomalo uvrnutog ignoranta i odmetnika od svega prihvatljivog i zbog toga me čak i napadaju a da pritom nemaju argumente (!).
Suštinu teme o ovcama gotovo niko nije shvatio, jer svi misle da se u njoj atakuje na nekog odnosno na samog čitaoca, a to svakako nije poenta. Zato me i ne čudi što te moja tema iritira jer je naravno nisi ni razumela.

*Cinjenica da "empirijskim putem" dolazis do nekih pitanja o kojima se vekovima raspravlja govori o tome da si ignorant, a ne genijalac.*

To govori o tome da sam kvalitetan empiričar, i ti si mi sada u tom smislu odala indirektno priznjanje. Uopšte ne smatram da sam genije, to je neosnovana tvrdnja.

Svemu ovome je uzrok - gađenje.
 

Back
Top