- Poruka
- 494
Dragi piromani,
danas sam dosao do neobicnog zakljucka posmatrajuci i hteo bih da ga podelim sa vama.
Naime gospodin Hill je danasnjeg dana po ko zna koji put morao da odgovara na napadna pitanja studenata koji nikako ne mogu da se pomire sa cinjenicom da izucavaju niz nebuloznih, suludih i kranje nesmislenih filozofija.
Nije to slucaj samo sada, na fakultetu, vec je to bio i veoma ocgiledan slucaj u nedragoj mi gimnaziji kada smo u cetvrtoj godini izucavali filozofiju. Cesto su se mogli cuti komentari, obicno negde iz pozadine gde je smelost izrazenija, kako su te filozofske definicije krajnje ludilo, besmisao, posao besposlenih i intelektualnih beskicmenjaka. Cak me je i moj najbolji drug iz gimnazije vise puta iznenadio izjavivsi vise onako za sebe, u dosadi, trljajuci lice kao da zeli da se razbudi ili izbrise tu groznu paranormalnu paradu s vidnog polja u vidu profesroke koja je recitovala filozofije filozofa, da je sve to neverovatna glupost. Doduse, u to vreme retko ko se usudjivao da postavi neko pitanje, da atakuje i protivi se amaterskom argumentacijom tim filozofijama ciji su tada nepresusni izvor bila usta cudne zene u tamnom dzemperu i haljini.
Mozda sam zbog toga i osetio razliku danas, kada se gospodin Hill nasao u situaciji da odgovara na unakrsna pitanja mnostva zacudjenih studenata s nevericom ili cinicnim osmesima na licima. K. je bio posebno uporan. Svojim monotonim glasom i usporenim izlaganjem svog amaterizma, namucio je ne samo gospodina profesora vec i mene koji sam se namerno stavio u ulogu pasivnog slusaoca.
I kao sto to obicno biva kada se dodje do nekog znacajnog zakljucka, u jednom trenutku, u malom beznacajnom parcetu vremena sinulo je iznenada, ili, gotovo sevnulo kao grom iz vedra neba pitanje: Ali zasto svi oni atakuju na gospodina profesora? Zasto atakuju na Rene Dekarta? Zasto atakuju na filozofiju? Naime, g. Hill nije jedini koji predaje na ovom fakultetu, tu zapravo, postoji mnostvo profesora koji predaju znanje iz raznih oblasti... Zasto se onda, uvek, i s takvim groznicavim atacima neki ljudi, odnosno studenti, ucenici ili djaci, obrusavaju na filozofiju a retko ili gotovo nikad to ne cine u nekom drugom predmetu, bar koliko je meni dato da spoznam iskustveno?
Uzeo sam za primer matematiku, kao odlicno poredjenje sa filozofijom. Matematika je posve slicna filozofiji, gotov sam rad reci da je matematika u stvari jedna posebna filozofija, nesto poput metafizicke objektivne filozofije. Da, sasvim je jasno, matematika manipulise filozofijom kao jednim od svojih kadkad nejasnih orudja u objasnjavanju svojih aksioma te postavljanju temelja citavoj nauci. Recimo, matematika je tako snazno prihvatila pojam beskonacnosti, cak se usudila da definise i dve vrste beskonacnosti. Pritom, ona, matematika, beskonacnost koristi kao jedan od kljucnih cinilaca na kojima se temelje izvesne oblasti te nauke.Ne bih zaista zeleo da spominjem neke druge primere gde ljudski razum naprosto vapi da se usprotivi ponekoj definicji, teoremi, aksiomi matematickoj...
Zapitao sam se onda, sta zaista toliko razlikuje matematiku od filozfoije, u toj meri, da se na filozofiju ocigledno veoma cesto atakuje i to najcesce neadekvatnim argumentima, tipa: "Nesto je nesto zato sto je nesto i zato sto covek, subjekt vidi to nesto onda to nesto nuzno postoji" (itd.), dok se matematika prihvata! Da, prihvata se, i to sa velikim postovanjem i uvazavanjem, kao nesto sto jeste, nepobitno, jasno, razumom zasnovano. Retko, no iskreno receno, nikada nisam bio u situaciji da sretnem ili upoznam nekoga iz svog okruzenja, a tu prvenstveno mislim na skolarske institucije, ko se dao drsko usprotiviti matematici kao sto je to bio i jeste slucaj sa filozofijom.
Sta ona cini toliku razliku? Zasto se onda matematika tako precutno postuje (a nekada i neprecutno) dok se na filozofiju atakuje?
Poenta rasprave ili mogucnost
Razmislio sam a onda je doslo samo od sebe, nepozvano i iznenadno, kao i samo prethodno pitanje: Razlika je u tome kako se prezentuje jedno a kako drugo.
Da, prezentacija nauke, to je kljucna fraza.
1. Matematika se odmah prezentuje kao susta, nepobitna, opsteprihvacena, objektivna istina.
2. Filozofiju obicno pretstavljaju kao nesto sto je potencijalno, sto nije nuzno. Cak se, nesvesno o njoj formira takav stav kada se uci i jedna od prvih njenih definicija same sebe: Ljubav prema mudrosti; samim tim, ono je nesto sto nije obavezno, sto nije sasvim konacno, sto nije sasvim jasno izdefinisano i receno, ono je nesto sto ostavlja prostor za mogucnost i plasticnost... Taj plasticizam se tako divno odslikava u mnostvu filozofija filozofa.
Tako i gospodin Hill uvek daje mogucnost, ostavlja prostor da se studenti pitaju, odnosno da ga pitaju, time svesno i uvek ponovo izlazuci sebe opasnosti unakrsnog ispitivanja. No opasnost ili ne, cinjenica je da g. Hill to prihvata kao mogucnost, odnosno, prihvata neslaganje sa necim sto je receno u filozofiji.
Takav slucaj ne postoji u matematici. Odnosno sve se cini da on ne postoji (cast izuzecima, kao sto sam ja :razz: ).
Mislim a verovatno dobro mislim: Ljudi su jedno krdo ovaca. Sta bi bilo da se ispocetka primeni isti stav i metoda prezentovanja filozofije kao sto se to radi sa matematikom? Verujem da bi onda filozofija ima slican status kao matematika, ako ne gotovo i isti. Verovatno onda studenti ne bi postavljali pitanja i ne bi atakovali na filozofiju, jer ona bi tada bila nuzna, istinita, jedinstvena, univerzalna, neoboriva, jedina, objektivna sa sve skupa svim filozofijijama koje su ikada isfilozofirane. I svi bi znali ko je bio R. Dekart i sta je on tvrdio kao sto bi znali da je zbir uglova u trouglu 180 stepeni (sto nije tacno, no necu sad o tome) i ne bi se trudili da ospore bilo sta sto je prezentovano kao istina.
Znaci li to da je mozda odgovor u nacinu prezentovanja nauke? Verovatno. No moram se zadovoljiti samo hipotezom. Teoriju da zasnivam ne mogu, dok se za nj' ne stvore uslovi experimentalnih istrazivanja.
Za sada cu se zadovoljiti time da kazem da su neki ljudi jedno obicno krdo. Krdo ovaca i svezeg ovcijeg mesa. Ma, zasto samo ovce, ljudi su i sva druga stoka. Koji put im pokazes, oni tamo i idu.
danas sam dosao do neobicnog zakljucka posmatrajuci i hteo bih da ga podelim sa vama.
Naime gospodin Hill je danasnjeg dana po ko zna koji put morao da odgovara na napadna pitanja studenata koji nikako ne mogu da se pomire sa cinjenicom da izucavaju niz nebuloznih, suludih i kranje nesmislenih filozofija.
Nije to slucaj samo sada, na fakultetu, vec je to bio i veoma ocgiledan slucaj u nedragoj mi gimnaziji kada smo u cetvrtoj godini izucavali filozofiju. Cesto su se mogli cuti komentari, obicno negde iz pozadine gde je smelost izrazenija, kako su te filozofske definicije krajnje ludilo, besmisao, posao besposlenih i intelektualnih beskicmenjaka. Cak me je i moj najbolji drug iz gimnazije vise puta iznenadio izjavivsi vise onako za sebe, u dosadi, trljajuci lice kao da zeli da se razbudi ili izbrise tu groznu paranormalnu paradu s vidnog polja u vidu profesroke koja je recitovala filozofije filozofa, da je sve to neverovatna glupost. Doduse, u to vreme retko ko se usudjivao da postavi neko pitanje, da atakuje i protivi se amaterskom argumentacijom tim filozofijama ciji su tada nepresusni izvor bila usta cudne zene u tamnom dzemperu i haljini.
Mozda sam zbog toga i osetio razliku danas, kada se gospodin Hill nasao u situaciji da odgovara na unakrsna pitanja mnostva zacudjenih studenata s nevericom ili cinicnim osmesima na licima. K. je bio posebno uporan. Svojim monotonim glasom i usporenim izlaganjem svog amaterizma, namucio je ne samo gospodina profesora vec i mene koji sam se namerno stavio u ulogu pasivnog slusaoca.
I kao sto to obicno biva kada se dodje do nekog znacajnog zakljucka, u jednom trenutku, u malom beznacajnom parcetu vremena sinulo je iznenada, ili, gotovo sevnulo kao grom iz vedra neba pitanje: Ali zasto svi oni atakuju na gospodina profesora? Zasto atakuju na Rene Dekarta? Zasto atakuju na filozofiju? Naime, g. Hill nije jedini koji predaje na ovom fakultetu, tu zapravo, postoji mnostvo profesora koji predaju znanje iz raznih oblasti... Zasto se onda, uvek, i s takvim groznicavim atacima neki ljudi, odnosno studenti, ucenici ili djaci, obrusavaju na filozofiju a retko ili gotovo nikad to ne cine u nekom drugom predmetu, bar koliko je meni dato da spoznam iskustveno?
Uzeo sam za primer matematiku, kao odlicno poredjenje sa filozofijom. Matematika je posve slicna filozofiji, gotov sam rad reci da je matematika u stvari jedna posebna filozofija, nesto poput metafizicke objektivne filozofije. Da, sasvim je jasno, matematika manipulise filozofijom kao jednim od svojih kadkad nejasnih orudja u objasnjavanju svojih aksioma te postavljanju temelja citavoj nauci. Recimo, matematika je tako snazno prihvatila pojam beskonacnosti, cak se usudila da definise i dve vrste beskonacnosti. Pritom, ona, matematika, beskonacnost koristi kao jedan od kljucnih cinilaca na kojima se temelje izvesne oblasti te nauke.Ne bih zaista zeleo da spominjem neke druge primere gde ljudski razum naprosto vapi da se usprotivi ponekoj definicji, teoremi, aksiomi matematickoj...
Zapitao sam se onda, sta zaista toliko razlikuje matematiku od filozfoije, u toj meri, da se na filozofiju ocigledno veoma cesto atakuje i to najcesce neadekvatnim argumentima, tipa: "Nesto je nesto zato sto je nesto i zato sto covek, subjekt vidi to nesto onda to nesto nuzno postoji" (itd.), dok se matematika prihvata! Da, prihvata se, i to sa velikim postovanjem i uvazavanjem, kao nesto sto jeste, nepobitno, jasno, razumom zasnovano. Retko, no iskreno receno, nikada nisam bio u situaciji da sretnem ili upoznam nekoga iz svog okruzenja, a tu prvenstveno mislim na skolarske institucije, ko se dao drsko usprotiviti matematici kao sto je to bio i jeste slucaj sa filozofijom.
Sta ona cini toliku razliku? Zasto se onda matematika tako precutno postuje (a nekada i neprecutno) dok se na filozofiju atakuje?
Poenta rasprave ili mogucnost
Razmislio sam a onda je doslo samo od sebe, nepozvano i iznenadno, kao i samo prethodno pitanje: Razlika je u tome kako se prezentuje jedno a kako drugo.
Da, prezentacija nauke, to je kljucna fraza.
1. Matematika se odmah prezentuje kao susta, nepobitna, opsteprihvacena, objektivna istina.
2. Filozofiju obicno pretstavljaju kao nesto sto je potencijalno, sto nije nuzno. Cak se, nesvesno o njoj formira takav stav kada se uci i jedna od prvih njenih definicija same sebe: Ljubav prema mudrosti; samim tim, ono je nesto sto nije obavezno, sto nije sasvim konacno, sto nije sasvim jasno izdefinisano i receno, ono je nesto sto ostavlja prostor za mogucnost i plasticnost... Taj plasticizam se tako divno odslikava u mnostvu filozofija filozofa.
Tako i gospodin Hill uvek daje mogucnost, ostavlja prostor da se studenti pitaju, odnosno da ga pitaju, time svesno i uvek ponovo izlazuci sebe opasnosti unakrsnog ispitivanja. No opasnost ili ne, cinjenica je da g. Hill to prihvata kao mogucnost, odnosno, prihvata neslaganje sa necim sto je receno u filozofiji.
Takav slucaj ne postoji u matematici. Odnosno sve se cini da on ne postoji (cast izuzecima, kao sto sam ja :razz: ).
Mislim a verovatno dobro mislim: Ljudi su jedno krdo ovaca. Sta bi bilo da se ispocetka primeni isti stav i metoda prezentovanja filozofije kao sto se to radi sa matematikom? Verujem da bi onda filozofija ima slican status kao matematika, ako ne gotovo i isti. Verovatno onda studenti ne bi postavljali pitanja i ne bi atakovali na filozofiju, jer ona bi tada bila nuzna, istinita, jedinstvena, univerzalna, neoboriva, jedina, objektivna sa sve skupa svim filozofijijama koje su ikada isfilozofirane. I svi bi znali ko je bio R. Dekart i sta je on tvrdio kao sto bi znali da je zbir uglova u trouglu 180 stepeni (sto nije tacno, no necu sad o tome) i ne bi se trudili da ospore bilo sta sto je prezentovano kao istina.
Znaci li to da je mozda odgovor u nacinu prezentovanja nauke? Verovatno. No moram se zadovoljiti samo hipotezom. Teoriju da zasnivam ne mogu, dok se za nj' ne stvore uslovi experimentalnih istrazivanja.
Za sada cu se zadovoljiti time da kazem da su neki ljudi jedno obicno krdo. Krdo ovaca i svezeg ovcijeg mesa. Ma, zasto samo ovce, ljudi su i sva druga stoka. Koji put im pokazes, oni tamo i idu.