Razmisljanja me vode u pravcu kako je dobro imati kratku pamet. Trudim se da to radim i cesto cak uspevam u tome. U smislu, slabo pamtim- brzo zaboravljam. Nije los fazon. Tako sve one ruzne i neprijatne sadrzaje potisnem i stitim se emotivnog povredjivanja. Iz svake situacije trazim onu smesnu stranu koja je uvek prisutna. Znaci, jedino trenutno resenje je bezanje u humor. A kod mene je on opsteprisutan- cak i kada su crnjaci u pitanju, odlicno reagujem na njih. Samo da pobegnem od sustine i sacuvam se tuge.
Kada spomenem tugu, ne umem da je definisem zasto je zapravo ponekad osecam. Priznajem, jesam usamljena. A daleko od toga da zelim nekoga pored sebe. Mislim onako za stalno- da me gusi, sputava i postavlja zahteve koji su za moj ukus preterani.
Cesto previse ocekujem od zivota a pre svega od sebe. Obicno sam sobom u profesionalnom i finansijskom smislu nezadovoljna. Uvek mi je potrebno jos dokazivanja, jos novca, jos samopotrvdjivanja. Da li sam toliko iskompleksirana da sam toliko zeljna uspeha, da me sve to boli, izaziva tugu, muci me i ne da mi sve to da spavam.
Cinjenica je da sam dotakla po svojim kriterijumima finansijsko dno. Sada bi neki biznis trener rekao, RADI VISE! I to je u pravu. A ja bih da zagrlim zivot sa svih strana- da uzivam u poslu, da se dobro zabavljam, da trosim i djuskam. Kazu da je u zivotu smisao odricanje. Ja tako ne mislim. Zivot tako brzo prodje, da odricanje u vecini slucajeva ne donosi pozitivan rezultat. Zivi kao kralj, umri kao bednik. Sve jedno. Kada si mrtav nebitno je da li si kralj ili prosjak. Sve nas valjda prime na slicno mesto. Ono sto znam je da nikada nisam nikome zelela lose. Da sam veoma pozitivno naklonjena prema ljudima i njihovim slabostima. ZIVI! UZIVAJ U ZIVOTU! Nikada se ne obaziri na ono sto zli govore...sledi svoje zelje. Cesto ne znamo sta zelimo.
Kada spomenem tugu, ne umem da je definisem zasto je zapravo ponekad osecam. Priznajem, jesam usamljena. A daleko od toga da zelim nekoga pored sebe. Mislim onako za stalno- da me gusi, sputava i postavlja zahteve koji su za moj ukus preterani.
Cesto previse ocekujem od zivota a pre svega od sebe. Obicno sam sobom u profesionalnom i finansijskom smislu nezadovoljna. Uvek mi je potrebno jos dokazivanja, jos novca, jos samopotrvdjivanja. Da li sam toliko iskompleksirana da sam toliko zeljna uspeha, da me sve to boli, izaziva tugu, muci me i ne da mi sve to da spavam.
Cinjenica je da sam dotakla po svojim kriterijumima finansijsko dno. Sada bi neki biznis trener rekao, RADI VISE! I to je u pravu. A ja bih da zagrlim zivot sa svih strana- da uzivam u poslu, da se dobro zabavljam, da trosim i djuskam. Kazu da je u zivotu smisao odricanje. Ja tako ne mislim. Zivot tako brzo prodje, da odricanje u vecini slucajeva ne donosi pozitivan rezultat. Zivi kao kralj, umri kao bednik. Sve jedno. Kada si mrtav nebitno je da li si kralj ili prosjak. Sve nas valjda prime na slicno mesto. Ono sto znam je da nikada nisam nikome zelela lose. Da sam veoma pozitivno naklonjena prema ljudima i njihovim slabostima. ZIVI! UZIVAJ U ZIVOTU! Nikada se ne obaziri na ono sto zli govore...sledi svoje zelje. Cesto ne znamo sta zelimo.