- Poruka
- 376.900
Fotografija se može definisati na dva načina, kao umetnička disciplina i kao medij koji se dobija delovanjem svetlosti na površinu koja je osetljiva na nju.
Fotografisanjem beležimo zanimljive momente, trenutke za pamćenje, a školovani fotografi bave se detaljima kao što su boje, linije, ekspozicija, uglovi i perspektive fotografisanja.
Kamera opskura – kako je sve počelo
Ne možemo pisati o istoriji fotografije bez pomena optičkog aparata – kamere opskure, koji se još naziva i mračna komora ili tamna soba. Ovaj izum je nekoliko vekova intrigirao poznate filozofe, umetnike i naučnike koji su pokušavali da objasne raznovrsne svetlosne fenomene, a upravo mračna komora je osnova za sve današnje kamere.
Može se reći da su Platon, a kasnije i Aristotel zagrebali suštinu i opisali pojavu sličnu onoj po čijem principu danas funkcioniše foto-aparat. Istorijski podaci o izumitelju kamere opskure nisu sasvim potvrđeni, te postoje raznovrsni podaci o mnogim značajnim ličnostima srednjeg veka i renesansnog perioda kojima se pridaju zasluge za ovo impozantno otkriće.
Istaći ćemo da se pored različitih tvrdnji za izumitelja kamere opskure smatra arapski naučnik Alhazen (Ibn al Haitama). U renesansnom periodu, kameru opskuru koristili su mnogi naučnici, ali i slikari koji su upotrebljavali ovo pomagalo u kreranju umetničkih dela, posebno prilikom crtanja pejzaža i velelepnih gradskih trgova.
Osnovni izgled kamere opskure je u vidu kutije (ili sobe) sa jednim otvorom na kraju, a unutrašnji zidovi obojeni su crnom bojom, te ne dopuštaju odraz svetlosti, tako da se svetlosni zraci koji uđu kroz rupicu projektuju na zadnji zid komore.
Upravo istraživanjem i unapređivanjem principa kamere opskure nastala je prva fotografija.
Fotografisanjem beležimo zanimljive momente, trenutke za pamćenje, a školovani fotografi bave se detaljima kao što su boje, linije, ekspozicija, uglovi i perspektive fotografisanja.
Kamera opskura – kako je sve počelo
Ne možemo pisati o istoriji fotografije bez pomena optičkog aparata – kamere opskure, koji se još naziva i mračna komora ili tamna soba. Ovaj izum je nekoliko vekova intrigirao poznate filozofe, umetnike i naučnike koji su pokušavali da objasne raznovrsne svetlosne fenomene, a upravo mračna komora je osnova za sve današnje kamere.
Može se reći da su Platon, a kasnije i Aristotel zagrebali suštinu i opisali pojavu sličnu onoj po čijem principu danas funkcioniše foto-aparat. Istorijski podaci o izumitelju kamere opskure nisu sasvim potvrđeni, te postoje raznovrsni podaci o mnogim značajnim ličnostima srednjeg veka i renesansnog perioda kojima se pridaju zasluge za ovo impozantno otkriće.
Istaći ćemo da se pored različitih tvrdnji za izumitelja kamere opskure smatra arapski naučnik Alhazen (Ibn al Haitama). U renesansnom periodu, kameru opskuru koristili su mnogi naučnici, ali i slikari koji su upotrebljavali ovo pomagalo u kreranju umetničkih dela, posebno prilikom crtanja pejzaža i velelepnih gradskih trgova.
Osnovni izgled kamere opskure je u vidu kutije (ili sobe) sa jednim otvorom na kraju, a unutrašnji zidovi obojeni su crnom bojom, te ne dopuštaju odraz svetlosti, tako da se svetlosni zraci koji uđu kroz rupicu projektuju na zadnji zid komore.
Upravo istraživanjem i unapređivanjem principa kamere opskure nastala je prva fotografija.