- Poruka
- 3.407
Ovaj kratak tekst pred vama kritički analizira religiju. Analiza obuhvata hrišćanstvo kao paradigmatičnog predstavnika religiozne ludosti, mada se analiza može odnositi manje-više na sve religijske dogme...
Navođenje naroda na religioznost je zapravo ideološko usmeravanje na opijum, zato što crkva zahteva bezuslovnu veru, bez preispitivanja činjenica. Cilj ovog teksta je da ukaže da su religijski moćnici stare mitove pretvorili u dogme da bi lakše vladali zahtevajući od ljudi da u njih veruju kao u istine - a ne da ih tumače kao mitove, dakle - kao stupanj u razvoju čovekovog duha i želje za objašnjenjem stvarnosti. Ovim tekstom se pokušava razotkriti upravo nedoslednost i paradoksi koje se javljaju usled takvog ponašanja crkve.
Najkraće rečeno: sve religije tvrde da su potekle sa neba, sve zabranjuju čoveku da ispituje njihova “sveta” prava, sve tvrde da su istinske i jedine prave, pri tom isključujući sve druge, sve prete božijim gnevom onima koji odbijaju da se pokore njihovom autoritetu...
Napokon, sve njihove dogme su lažne zbog očiglednih protivrečnosti kojima su ispunjene, i sukoba koje nastaju između njihovih sledbenika. Hrišćanska religija, realno, nema nikakvih prednosti nad ostalim dogmama kojima je svet okovan i njeno “nebesko” poreklo osporavaju joj sve ostale religije sa isto toliko razloga sa koliko ga ona njima osporava. Da bi se ukazalo na svu besmislenost hrišćanstva moraju se analizirati koreni ove religije, koji su u njihovom bogu, u Hristu i moralnim načelima.
Kada se govori o pojmu boga postavlja se neizostavno pitanje kako se može očekivati čovečnost i vrlina od mase fanatika kojoj se predlaže kao uzor jedan svirepi, dvoličan, rđav bog, kome je ugodno da vidi kako nesrećna stvorenja plaču, koji im postavlja zamke, kažnjava ih da bi mu bili pokorni, naređuje im krađu, zločin i pokolje?
Takve su osobine boga kako ga hrišćanstvo predstavlja. Hrišćani svog boga hvale u njegovoj mudrosti ne objašnjavajući u čemu se ona sastoji. Svojim sledbenicima i vernicima naređuje prevaru, krađu, ubistvo i nalaže da bez oklevanja počine najužasnije pokolje nad susednim plemenima (detaljno opisano u Starom zavetu), vređa poštenje, prezire i negira prava ljudi. Još je teže pitanje kako shvatiti boga koji stvarajući svet jedino radi čovekove sreće dopušta da je najveći deo ljudskog roda nesrećan?
Zapravo, ispada da sve postoji zbog čoveka, da je čovek centar univerzuma, da je Zemlja centar svemira; tako se mislilo sve do početka XX veka, kada smo shvatili das mo malena, beznačajna tačka u ogromnom kosmosu.
Šta je rešenje? Prevrednovanje svih vrednosti. Demitologizacija tradicije. Jedna svetska religija, nastala sintezom esencije iz svih religija... Svaka religija u osnovi je dobra, ne valja samo to što je stvorena iz loše namere da potcenjuje neku drugu na račun sebe. Ujedinjenjem svih religija u jednu, sinkretizovanu svetsku religiju, prvi put u istoriji će se postići ono čemu čovečanstvo teži milenijumima...
Navođenje naroda na religioznost je zapravo ideološko usmeravanje na opijum, zato što crkva zahteva bezuslovnu veru, bez preispitivanja činjenica. Cilj ovog teksta je da ukaže da su religijski moćnici stare mitove pretvorili u dogme da bi lakše vladali zahtevajući od ljudi da u njih veruju kao u istine - a ne da ih tumače kao mitove, dakle - kao stupanj u razvoju čovekovog duha i želje za objašnjenjem stvarnosti. Ovim tekstom se pokušava razotkriti upravo nedoslednost i paradoksi koje se javljaju usled takvog ponašanja crkve.
Najkraće rečeno: sve religije tvrde da su potekle sa neba, sve zabranjuju čoveku da ispituje njihova “sveta” prava, sve tvrde da su istinske i jedine prave, pri tom isključujući sve druge, sve prete božijim gnevom onima koji odbijaju da se pokore njihovom autoritetu...
Napokon, sve njihove dogme su lažne zbog očiglednih protivrečnosti kojima su ispunjene, i sukoba koje nastaju između njihovih sledbenika. Hrišćanska religija, realno, nema nikakvih prednosti nad ostalim dogmama kojima je svet okovan i njeno “nebesko” poreklo osporavaju joj sve ostale religije sa isto toliko razloga sa koliko ga ona njima osporava. Da bi se ukazalo na svu besmislenost hrišćanstva moraju se analizirati koreni ove religije, koji su u njihovom bogu, u Hristu i moralnim načelima.
Kada se govori o pojmu boga postavlja se neizostavno pitanje kako se može očekivati čovečnost i vrlina od mase fanatika kojoj se predlaže kao uzor jedan svirepi, dvoličan, rđav bog, kome je ugodno da vidi kako nesrećna stvorenja plaču, koji im postavlja zamke, kažnjava ih da bi mu bili pokorni, naređuje im krađu, zločin i pokolje?
Takve su osobine boga kako ga hrišćanstvo predstavlja. Hrišćani svog boga hvale u njegovoj mudrosti ne objašnjavajući u čemu se ona sastoji. Svojim sledbenicima i vernicima naređuje prevaru, krađu, ubistvo i nalaže da bez oklevanja počine najužasnije pokolje nad susednim plemenima (detaljno opisano u Starom zavetu), vređa poštenje, prezire i negira prava ljudi. Još je teže pitanje kako shvatiti boga koji stvarajući svet jedino radi čovekove sreće dopušta da je najveći deo ljudskog roda nesrećan?
Zapravo, ispada da sve postoji zbog čoveka, da je čovek centar univerzuma, da je Zemlja centar svemira; tako se mislilo sve do početka XX veka, kada smo shvatili das mo malena, beznačajna tačka u ogromnom kosmosu.
Šta je rešenje? Prevrednovanje svih vrednosti. Demitologizacija tradicije. Jedna svetska religija, nastala sintezom esencije iz svih religija... Svaka religija u osnovi je dobra, ne valja samo to što je stvorena iz loše namere da potcenjuje neku drugu na račun sebe. Ujedinjenjem svih religija u jednu, sinkretizovanu svetsku religiju, prvi put u istoriji će se postići ono čemu čovečanstvo teži milenijumima...




