Da se sada prošetamo malo kroz istoriju Kruševacčkog parka i pogledamo jednu od prvih njegovih starih znamenitosti.
Bio je u Parku jedan VOZIĆ. Prava dečja radosti i atrakcija. Proizveden je u Nemačkoj i postavljen kao odšteta, na ime dela ratnih reparacija. Kretao se po pruzi postavljenoj obodom parka i imao je lokomotivu i vagon.
Sa tugom i setom sećaju ga se nešto stariji žitelji današnjeg grada. Svi su se kao deca radovali već pri samoj pomisli da će sesti u taj voz i provozati se krug-dva, što prema svojim zaslugama u školi i van nje, što u zavisnosti od finansijskih mogućnosti njihovih roditelja (naime, vožnja se plaćala, kupovale su se posebne karte za svaku pojedinu vožnju). Dok se kretao i pružao lep vidik na širinu parka u celini i na delove grada i sela sa obe strane oko sebe, stvarao je najlepše osećaje i najdivniju graju kod dece svoga vremena. ''Saobraćao'' je samo vikendom - subotom i nedeljom - kada su šetnje i izlasci u park bili i ostali najvažnija zabava dece i mladih.
Sa tugom su deca iz vremena tog vozića, gledala kako se ispražnjen vozić nedeljom uveče odvozio u garažu, gde je čuvan i vršeno njegovo održavanje. Tokom radnih dana, do sledećeg vikenda i novih vožnji ukrug. Deca tog vremena, inače generacija mojih roditelja, smišljala je čak i trikove, kako da nadmudre tada strogog čuvara parka, koji je budno motrio na ponašanje dece i pazio da čistoća u parku bude uvek na nivou, skrivajući se što je moguće vešto u vozu i kada bi on već bio u garaži, da još satima da sede u njemu i oživljavaju nedavne trenutke vožnje. Pazeći pritom, da se na kraju, ipak neopaženo izvuku i iz voza i garaže. I postizali su sve to, sa zavidnom taktikom i uspehom.
Punih četvrt veka, taj dečji voz, plenio je srca generacija dece, tokom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. A kada je 1976. godine, nakon izgradnje novog stadiona ''FK Napredak'', garaža u kojoj je već par godina vozić bio zatočen, jer je početkom sedamdesetih, sa izgradnjom novog fabričkog objekta industrije hartije ''Dušan Petronijević'', park skraćen i pruga uklonjena, garaža srušena, vozić se još neko vreme video, na otvorenom polju i onda nestao bez traga. Ne zna se ni da li je završio u nekom železničkom muzeju ili je jednostavno, uništen.
A onda su, posle tog ''vozića'' nove generacije dece i mladih, koje su se sve više i više okretale video spotovima, igricama i internetu, našle u parku nove zanimacije. I nove ljubavi...