Kralj ponoci, prosjak zore...

.. uglavnom sve uspem da oprostim.. barem se dosad nije desilo ništa neoprostivo u mom životu..
.. uvek nekako polazim od sebe u tim situacijama.. navedem tu osobu da mi ukaže na razloge 'ogrešenja', postavim sebe u tu situaciju, pa izvagam...
..što se tiče sitnica, umeju da se nakupe, da me nerviraju, ali jednostavno sam vremenom uvidela koje to sitnice njega čine osobom koju volim pa sam ih shodno tome i prihvatila...
..naravno, uvek se dese neke nove situacije u vezi ali to posmatram kao evoluciju.. ako me neka sitnica baš toliko izbezumljuje, onda ni nije sitnica, već nešto na čemu treba poraditi i pronaći rešenje problema...
 
Превару не бих могла да опростим. Покушала бих можда, али знам да не бих успела.

Не знам шта још...рецимо злочин...не бих могла да будем са злочинцем, криминалцем.

Има сигурно још тога, сад ми не пада на памет...углавном, не бих могла да пређем преко ствари које би показале да та особа није оно за шта се представљала. То би било онда као да сам са неким другим, безвезе.:|

Наравно да експлодирам због ситница, сва сам експлозивна.:lol: Али ситнице ми нису разлог за крај. Нити могу да се "накупе", па да пресуде вези. Веза се прекида због крупних ствари.
 
Koliko daleko biste isli u prastanju voljenoj osobi? Koje su to krupne stvari koje biste mogli oprostiti, a preko cega nikad ne biste presli?
A sta je sa sitnicama? Koliko dugo je moguce prelaziti preko nekih sitnica, beznacajnih stvari? Da li ste ikada eksplodirali bas zbog neke sitnice koja je prelila casu tolernacije?
ne prashtam ,..ljudski je prashtati, ali ja nisam ljud
ne znam...
bash sitnice su mi bitne..da naravno..nisam explodirala, samo raskinula lepo :?
 
sve zavisi dokle sam stigla s tom osobom
koliko smo ulozili u nas
labave stvari je lako prekinuti kad se sitnice isprece izmedju nas
manjak odanosti je stvar koju ne mogu da progutam,nedostatak postovanja
hrkanje,kasnjenje-meni je to smesno pa nisam sa bogom nego s ljudskim bicem
 
"Opustencija" najupotrebljavanija rec u Srbiji (posebno metroPOLA) a retko ce covek naci opustene ljude... kojima sitnice jesu sitnice a ne katalizatori u malim pakovanjima.

bolje da sam lud nego da me nerviraju sitnice... a nije bas da me ne nerviraju... samo ne prouzrokuju reakciju ni na kakvom polju
 
ne znam, to za bezrezervno prastanje mi je smesno. treba da mi zavali samarcinu i da ja "prastam, aaah, jer ljuuubav to nalaze" i ostala sr.anja?? hajde spustite se malo na zemlju.

Prastanje nije nesto sta treba da te navodi na korake u zivotu vec zivot/ljubav treba da te navodi na prastanje... pa makar i posle samarcine ako tako verujes.
I ljubav to ne nalaze... bitno je da granica oprostenja nije previsoka... tj ljubav je sama po sebi snizava na razumniju meru
 
sve je to lepo i krasno. i ja sam onako dosta nekomplikovana osoba, hocu reci,ne smeta mi kako neko istiskuje pastu iz dube. ali budimo realni....
ajde ja kad se naljutim da mu bacim sodu u facu, a on neka mi oprosti jer me voli. aaah, kakva ljubav!!!

Ako mu ti bacis kamenu sodu u oci to je dovoljan znak da ga ti ne volis vec da si ljubomorna (pa odatle i soda u oci)... a tu mesta prastanju nema jer to je nesto sasvim drugo i van ove rasprave..

Prastanje je npr kad zbog partnerove greske ostanes bez posla a znas da on to nije uradio da te zezne tj nije uradio s namerom... ili tako nesto
 
I zamislite vi tu razliku izmedju Igora koji zove u roku od 3 minuta da se ispravi jer je nesto pogresno rekao, da mu oprostim i Nemanje Vidic koji se seti u cemu je pogresio posle godinu dana i "Ere Ojdanica" koji peva pesmu "Jedino se nista ne menja kod mene" ( :D Ta pesma zaista postoji), koji se izvinjava posle nekoliko meseci.
 

Back
Top