Aleksandar Obrenović je bio tiranin, apsolutista koji je vladao protiv volje naroda i mimo svakog pojma demokratije.
Poznata je priča kako je par dana pre smrti, oko 11 uveče stavio ustav van snage, ukazom doneo nove - potpuno neustavne - izborne zakone, onda vratio ustav na snagu u ponoć i otišao da spava. To je inače bio Ustav iz 1901, ruglo od ustava stvoreno na insistiranje samog Aleksandra.
Nastavio je politiku beskičmenog potčinjavanja Austriji, jedino se okrenuo ruskom caru kad se ženio sa Dragom, jer mu je trebao kum koji bi, za razliku od njega samog, imao nekog autoriteta u narodu...ali i taj preokret je bio kratkog veka i bez ikakvih pravih promena.
Ubistvo je zločin, ali kad neko vlada kao što je Srbijom vladao Aleksandar Obrenović, stvara nove neprijatelje svake nedelje. Što duže takvo stanje traje, to više neprijatelja, i nije čudo što je na kraju i bezrazložno vernim oficirima prekipelo pa su uzeli oružje u ruke.
I to sve stoji. Kraljičin brat, poručnik Nikodije Lunjevica, je navodno trebao da bude proglašen za prestolonaslednika...režim je to demantovao i suzbijao priče koliko je mogao, da bi sprečio otvorenu pobunu u narodu, ali po nekim austrijskim dokumentima Kralj Aleksandar je stvarno to nameravao da uradi.
Poznata je priča kako je par dana pre smrti, oko 11 uveče stavio ustav van snage, ukazom doneo nove - potpuno neustavne - izborne zakone, onda vratio ustav na snagu u ponoć i otišao da spava. To je inače bio Ustav iz 1901, ruglo od ustava stvoreno na insistiranje samog Aleksandra.
Nastavio je politiku beskičmenog potčinjavanja Austriji, jedino se okrenuo ruskom caru kad se ženio sa Dragom, jer mu je trebao kum koji bi, za razliku od njega samog, imao nekog autoriteta u narodu...ali i taj preokret je bio kratkog veka i bez ikakvih pravih promena.
Ubistvo je zločin, ali kad neko vlada kao što je Srbijom vladao Aleksandar Obrenović, stvara nove neprijatelje svake nedelje. Što duže takvo stanje traje, to više neprijatelja, i nije čudo što je na kraju i bezrazložno vernim oficirima prekipelo pa su uzeli oružje u ruke.
Suština kraljeubistva je svršeni čin. Prisilna abdikacija u konkretnom slučaju nije bila opcija jer nije dolazilo u obzir natezanje sa kraljem oko toga hoće li da abdicira ili neće. Cela stvar je morala biti obavljena pre jutra, da se ne bi pokrenuo državni mehanizam koji je odan kralju. Ne zaboravimo da su postojali pukovi čiji komandanti su bili lojalni i pretila je opasnost od unutrašnjeg sukoba. Zbog toga su iste noći likvidirane neke istaknute ličnosti koje su efektivno kontrolisale vojsku, što se često zanemaruje jer se fokus stavlja na kralja i kraljicu.
Pobunjenici su bili očajni što ne mogu da pronađu kralja (i kraljicu), jer da je kralj dočekao jutro, i da su stigle neke jedinice koje su bile uz njega (a većina je svakako bila, već samim tim što pobunjenici nisu mogli objaviti svoje namere), prevratnici bi verovatno bili stavljeni uza zid pre sumraka. Ne zaboravimo i da su streljana oba kraljičina brata, u čemu je verovatno bilo lične osvete (zbog njihove bahatosti). Nije bila situacija u kojoj se uzimaju zarobljenici. To nije bila situacija koja se mogla završiti nekim kraljevim potpisom na parčetu papira.
I to sve stoji. Kraljičin brat, poručnik Nikodije Lunjevica, je navodno trebao da bude proglašen za prestolonaslednika...režim je to demantovao i suzbijao priče koliko je mogao, da bi sprečio otvorenu pobunu u narodu, ali po nekim austrijskim dokumentima Kralj Aleksandar je stvarno to nameravao da uradi.