“Zamislite u jednoj kosnici da se organizuju izbori za predsednika kosnice. I onda se seti Trut. Deset godina je spavao, u toploj kosnici. Mudar je nikome se nije zamerio, krila nije pokvasio i odlucio da se kandiduje. Svi ga vole, a sto da ga ne volele kada je TRUT! I krenuo po Srbiji da ogovara pcele radilice, mrzovoljan, podgojen, ljut, uvredjen, nista mu ne valja. Ne rade dovoljno, te pcele radilice. Ima TRUT primedbe. Njega da pitaju, radili bi jos vise. Srecom niko ga ne pita.I krenuo TRUT po Srbiji i otkrio veliku tajnu – lose se zivi u Srbiji – otkrio Ameriku. Pcele rade mnogo, imaju malo, tesko je stanje. I on se uvredio. Poceo je da trazi krivce zasto se tako lose zivi u Srbiji, kad on u svom kabinetu, u svojoj toploj kosnici smislio bi on mnogo dobrih recepata ali neko drugi da vuce kola umesto njega, a on da sedi na tim kolima. PROBUDILI SMO GA I 5. OKTOBRA OVDE SMO GA DONELI, NIJE DOSAO, DONELI SMO GA!”
“Da vas pitam ovako, licnmo, kao sugradjanin. Dve koze da imate id a su vam vazne id a imate alternative da ih pustite da se same cuvaju ili njemu da ih date da ih cuva sta biste izabrali? Da se same cuvaju! Naravno!”
(Zoran Djindjic, 26. septembra 2002. na Trgu republike u Beogradu)
trut