Korisne duhovne pouke II

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Hristos je sažeo sve zapovesti Starog zaveta u dve najveće zapovesti:

1. Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom.
2. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.

Novi zavet je savršeniji od Staroga u poimanju ljubavi i prema Bogu i prema bližnjem. To nije nikako čudo, jer se u Novom zavetu i Bog savršenije otkrio, i savršenijeg čoveka pokazao i stvorio. Bog se javio kao Ljubav: Otac i Sin i Duh Sveti. Postavši Bogočovek, Sin Božiji je pokazao i otkrio da je i čovek stvoren da bude nešto savršenije od čoveka – bogočovek. A za poimanje i stvaranje toga je neophodna dublja i šira vera i beskrajnija ljubav.

Novi zavet je savršeniji od Staroga, jer su Jevreji za bližnjega svoga smatrali samo sunarodnike Jevreje i obraćenike. Vernici Novog zaveta za bližnje svoje smatraju sve ljude bez obzira na njihovu boju kože, veru ili narodnost.

Novi zavet je savršeniji od Staroga zaveta ne samo po širini ljubavi prema svima ljudima nego i po jačini ljubavi: Hrišćanin voli svoga bližnjega ne samo kao samoga sebe nego i više od sebe samoga. On voli bližnjega kao što je Isus Hristos voleo nas, a Hristos je žrtvovao Samoga Sebe radi nas i za naše spasenje. Gospod je rekao učenicima svojim ne samo da vole svoje bližnje kao same sebe nego da ih vole, kao što je On zavoleo nas (Evanđelje po Jovanu, glava 13, stih 34).

Gospod Hristos je, dakle, voleo nas više nego Samoga Sebe. On je radi nas ponizio Sebe do smrti na krstu. Tu božanski nesebičnu, samožrtvenu ljubav Gospoda Hrista mi znamo po tome „što je On za nas dušu svoju položio“. Zbog toga, po Njegovoj zapovesti, i mi smo „dužni polagati dušu svoju za braću“ (Prva poslanica Jovanova, glava 3, stih 16). Tek je to prava savršena ljubav: ljubav koja ne traži svoje.

Mitropolit Amfilohije, Episkop Danilo – Nema lepše vere od hrišćanske
 
Prep. Teodor

Četiri su stvari koje se suprotstavljaju umu prilikom sticanja vrlina.

Prvo, sklonost navikama, suprotnim vrlini, a koja usled dugotrajne navike vuče um da se prikloni zemaljskome. Drugo, dejstvovanje osećanja, koje, privučeno čulnim lepotama, povlači um za sobom. Treće, slabljenje energije uma, do čega dolazi usled njegove spletenosti sa telom. Jer se um prema mislenome ne odnosi kao vid prema viđenome i, uopšte, kao čulo prema čulnome (govorim o umu duše koja je još uvek u telu, jer se bestelesni umovi stvarnije dodiruju sa mislenim, nego čulo vida sa vidivim). No, kada je čulo vida zamućeno ono oblike stvari koje gleda vidi nejasno, nerazgovetno i razliveno. Tako i um naš, iako saznaje ono što je misleno, ne može stvarno sazrcavati mislene krasote, niti može čeznuti za njima, budući da mera čežnje zavisi od mere poznanja. On se odmah snova priklanja čulnim lepotama koje su mu jasnije, jer se on nužno usmerava prema onome što mu izgleda dobro, bilo to istinito ili ne. Uz sve ovo, tu je i četvrto – napadi čovekomrziteljskih i nečistih duhova. Ne treba ni govoriti kakve sve i kolike zamke, različite i mnogoobrazne, oni postavljaju na svim putevima, da bi ulovili duše, oni to čine kroz čula, reči i um, i može se reći, kroz sve što postoji. Te zamke ne bi izbegla nijedna duša da Onaj Koji je uzeo na pleća Svoja zabludelu ovcu, po Svom bezmernom staranju, nije učinio višima od tih zamki sve one koji pogled svoj usmeravaju k Njemu.
Izvor: Dobrotoljublje za svaki dan
 
Sv. Porfirije Kavsokalivit

Sve sagledavajte sa ljubavlju, sa dobrotom, sa krotošću, sa trpljenjem i sa smirenjem. Budite kao stena!
Neka se sve odbija i vraća od vas kao talasi od stene, a vi budite spokojni.
Ali reći ćete mi: jeste, samo da li je to moguće?
Da, moguće je, uvek je moguće, blagodaću Božjom.
 
Papa Francisko (+2025):
Isus nas posmatra. On nas
poznaje, On poznaje srce svakoga
od nas. On poznaje život svih nas,
On poznaje naše radosti. On
poznaje naše žalosti, naše uspehe, i naše neuspehe. On poznaje naše
srce, i svaki dan nam govori: 'Ne bojte se. Ne bojte se. Budite odvažni, ne bojte se.'
 
Sv. Vladika Nikolaj: O svedočanstvu pouzdanih svedoka
Sami smo videli slavu Njegovu. (II Petr. 1, 16)

Kad apostoli govore o slavnom vaskrsenju Gospodnjem oni govore u množini. Jer svaki od njih predaje svoje svedočanstvo i svedočanstvo ostalih drugova svojih. Tako i apostol Petar piše: jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospoda našeg Isusa Hrista po pripovetkama mudro izmišljenim, nego smo sami videli slavu Njegovu.

Natanail nije hteo verovati samo po čuvenju. Zato ga apostol Filip pozva: dođi i vidi! Natanail dođe, i vide i verova. Tako i svi ostali apostoli: dok se ne približiše Hristu, dokle ne čuše i ne videše, ne hteše verovati. Pripovetke mudro izmišljene nisu privlačile apostole. Njihov zdravi prirodni smisao tražio je očevidna fakta a ne priče.

O braćo moja, naša je vera dobro utvrđena i dokazana. Trag Božji u svetu dobro je utrven. Niko ne mora sumnjati. Hristovo vaskrsenje dobro je posvedočeno. Niko ne mora očajavati. Sumnja i očajanje dva su crva, koja se rađaju od upljuvaka greha. Ko ne greši, taj jasno vidi utrveni trag Božji u svetu i jasno poznaje vaskrsenje Hristovo.

O vaskrsli Gospode, ukrepi nas silom Duha Tvog Svetog, da ne grešimo, te da ne oslepimo za trag Tvoj u svetu i za svetlo vaskrsenje Tvoje. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

Ohridski prolog
 
Дела апостолска 5:29 (Бакотић):
"Више треба Бога слушати него ли људе."
+++
Дела апостолска 5:29 (СПЦ):
"Богу се треба покоравати више него људима."
 
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički
Screenshot_1067.jpg



Tropar glas 8.

Zlatousti propovedniče Vaskrsloga Hrista putovođo roda Srpskog krstonosnog u vekove, rasprevana Liro Duha Svetoga, ponose i ljubavi monaha, radovanje i pohvalo sveštenika, učitelju pokajanja, svenarodni Vladiko, čelovođo bogomoljne vojske Hristove, Sveti Nikolaje Srpski i Svepravoslavni, sa svima svetima Nebeske Srbije moli Jedinog Čovekoljubca: da podari mir i slogu rodu našemu.

Rodio se jesi u Lelićiu Srpskom, arhipastir bio u Ohridu Svetonaumskom, na prestolu Svetog Save u Žiči si stolovao, narod Božji Jevanđeljem učio i prosvetio, za Hrista i stradanje u Dahau pretrpeo; toga radi proslavi Te, Svetitelju, Nikolaje Novi Bogougodniče!

SPC
 
Nedelja Mironosica je posvećena ženama mironosicama, prvim svedocima Hristovog Vaskrsenja, a takođe i Josifu Arimatejskom, jednom od tajnih Hristovih učenika kao i Nikodimu, koji je tajno dolazio Hristu i slušao njegovu nauku. Obojica su izvršila pogreb Hristov. Pored Marije iz Magdale, ostale mironosice koje su u prvi dan nedelje došle na grob da pomažu Hrista, bile su: Salomija, kći Josifa Obručnika, a supruga Zevedejeva, majka Apostola Jovana Bogoslova i Jakova i Marija, mati Jakova Maloga i Josije (Mk 15,40). Apostol Luka spominje još i Jovanu (Lk 24,10).

U Sinaksaru Nedelje mironosica pominju se još Marta i Marija, sestre Lazareve, Marija Kleopova i Sosana. Praznik je ustanovljen u IX veku, a pesme za praznik pisali su Anatolije, iguman studijskog manastira (IX vek) ili solunski Episkop (IX ili X vek), Kosma monah (oko 743) i Teofan (posle 843). U službi ove nedelje pevaju iz posljedovanija Velikog petka i pesme posvećene mironosicama i tajnim učenicima Hristovim.

Te nedelje, kao i tri naredne, na večernju se posle stihire na stihovnje pevaju stihire Pashe: „Pasha svjaščenaja“, a na jutrenju čitav Pashalni kanon sa dodatkom naročitih bogorodičnih (koji se i tokom Svetle sedmice pevaju posle tropara Pashalnog kanona svakodnevno, osim prvog dana). Tamo gde je hram posvećen ženama mironosicama, dodaje se još i veličanije. Osobenost subotnje službe ove sedmice je to što se na njoj vrši odanije praznika, pa se zato na „Gospodi vozzvah“ pevaju iste stihire kao i na sam praznik.
Izvor: SPC
 
Sveti mučenik Sava Stratilat

U vreme cara Avrelijana življaše ovaj slavni Sava u Rimu, i imaše vojvodski čin. Poreklom beše od Gotskog plemena. Posećivaše često hrišćane po tamnicama i pomagaše ih svojim imanjem. Zbog velike čistote i posta dade mu se od Boga vlast nad duhovima nečistim. Kada bi optužen kao hrišćanin, on smelo stade pred cara, baci preda nj svoj vojnički pojas, i javno ispovedi Hrista Gospoda. Bi mučen raznim mukama, šiban, gvožđem strugan, svećama opaljivan. No on ne podleže tim smrtonosnim mukama, no javi se živ i zdrav. Njegovi drugovi, vojnici, videći očigledno da Bog pomaže Savi, primiše veru Hristovu. Njih 70 na broju odmah biše po naredbi carevoj posečeni. Svetom Savi javi se u tamnici sam Hristos Gospod u velikoj svetlosti i krepljaše mučenika Svoga. Potom Sava bi osuđen na smrt potopljenjem u vodu. I bačen bi u reku duboku, gde predade dušu Bogu, 272. god. I duša mu ode ka Gospodu, kome je veran ostao u mukama mnogim.
 
Четврта заповест Божја

Шта нам је наређено четвртом заповешћу Божјом?
Да празнујемо Божји дан као дан одмора.

Шта значи субота на оригиналном језику?

Значи дан одмора, јер за шест дана је Бог створио небо и земљу, а седмог дана се одморио. [1 "Али ово једно да вам не буде непознато, љубазни, да je један дан пред Господом као хиљада година, и хиљада година као један дан". (II Посл. Петр. 3,8; Псал. 90,4)]

Зашто признајемо недељу као дан одмора?

Зато што је Господ наш Исус Христос у Недељу васкрсао из мртвих, докле је у суботу деловао у Аду, проповедајући Јеванђеље умрлима и спасавајући их.

Који је био дан одмора за Христа?

Недеља, када је задобио победу над последњим непријатељем, тј. над смрћу. На Велики петак је победио наше грехе, у суботу је победио царство Сатане у Аду а у Недељу победио је смрт Својим Васкрсењем. Тако се славно завршило дело људског спасења. И тек тада се Он одмарао. Стога је Недеља Његов и наш дан одмора.

Како треба да празнујемо недељу као свети дан?

Радосно, због Христове победе над смрћу;
Уздржавањем од свакодневних послова;
Молитвом у дому и у храму;
Читањем Светог писма и других духовних књига;
Размишљањем о својим делима и мислима из прошлих шест дана;
Посећивањем болесника и делима милосрђа;
Одмарањем и унутарњим слављењем Бога, Пресвете Богородице, анђела и светитеља.

https://www.medicinari.com/verasvetih-glava4.html
 
U svakom narodu i u svakom vremenu Svečovekoljubivi Gospod daje Crkvom Svoje svetitelje, koji će njegov verni narod prosvećivati i osvećivati i na zemaljskom putu njegovom ka Carstvu Nebeskom rukovoditi. I u Srpskom narodu, od kako on postade Hristov, Gospod neprekidno davaše Svoje svetitelje, u kojima se Bog proslavljaše i posvedočavaše, a pravoslavni ljudi kroz njih spasavaše i bogougodno prosvetljivaše. Mnoge i velike svetitelje Gospod dade svakom kraju zemlje Srpske u svakom vremenu njegove istorije, i u prvo doba slobode i u kasnije doba ropstva. Tako i Zahumskoj zemlji Srpskoj, a kroz nju i svemu rodu svetosavskom, dade Bog u teško doba Turskog ropstva ovog svetog i bogonosnog oca našeg Vasilija, novojavljenog čudotvorca Ostroškog i Zahumskog.
 
Kraljica Elizabeta II (1926-2022): "Bog je na svet poslao jedinstvenog čoveka - ni filozofa ni generala, iako su i oni važni - već Spasitelja, sa moći opraštanja.
Opraštanje je u srži hrišćanske vere. Može da isceli slomljene porodice, može da obnovi prijateljstva i može da pomiri podeljene zajednice. U opraštanju osećamo moć Božije ljubavi."
Kraljica Elizabeta II u svom božićnom obraćanju naciji 2011. godine
 
MATTHEW 6:

Prayer

5 And when you pray, do not be like the hypocrites, for they love to pray standing in the synagogues and on the street corners to be seen by others. Truly I tell you, they have received their reward in full. 6 But when you pray, go into your room, close the door and pray to your Father, who is unseen. Then your Father, who sees what is done in secret, will reward you. 7 And when you pray, do not keep on babbling like pagans, for they think they will be heard because of their many words. 8 Do not be like them, for your Father knows what you need before you ask him.
(NIV)
МАТЕЈ 6:

О молитви

5 Када се молите, не будите као лицемери који воле да се моле стојећи по синагогама и по раскршћима улица да би их људи видели. Заиста вам кажем, већ су примили своју награду. 6 А ти када се молиш, уђи у своју собу, затвори врата за собом и помоли се своме Оцу који види што је тајно. Твој Отац који види што је тајно, узвратиће ти јавно. 7 И када се молите, не будите као незнабошци који гомилају речи, мислећи да ће због многих речи бити услишени. 8 Не будите као они! Наиме, ваш Отац зна које су ваше потребе и пре него што затражите нешто од њега. (НСП)
 
Nikad to ne zaboravljaj! Ne zaboravljaj ni na jedan jedini dan, da si grešan, da si nesavršen, da si učinio mnogo grešaka i prestupa u životu i da si ih svestan.
A ima i onih grešaka kojih nisi svestan. To su greške kojih nisi svestan ali koje činu nečistu „atmosferu“ tvoje duše.
Učinio si mnogo grehova malih i velikih. Svako veče pre nego što legneš da spavaš priznaj pred Bogom da si grešan i ne osećaj se bezgrešno,
ne misli da si savršen, značajan , velik, nepobediv, jedinstven, da si bolji od drugih. Ne, ti si čovek, a to znači da si nemoćno ograničeno stvorenje.
 
Sa druge strane nikad nemoj da gubiš iz vida da si čovek – uzvišeno stvorenje Božije, mikrokosmos u kome se ugleda tajna čitavog velikog kosmosa. I taj čudesni mikrokosmos je u isto vreme vrlo mali nemoćan i beznačajan. To osećanje nam je od velike pomoći za pokajanje. A šta je drugo pokajanje negoli dolazak Božiji u naše srce, u našu dušu u naš dodir sa blagodaću Božijom, od koje se u nama javlja želja da ispravimo svoj život od koje se čitavo naše biće menja i mi se vraćamo Bogu koji je naš život.
 
Sveti prorok Jeremija

Rođen na šest stotina godina pre Hrista u selu Anatotu, nedaleko od Jerusalima. Počeo prorokovati u petnaestoj svojoj godini u vreme cara Josije. Prorokovao pokajanje caru i velikašima i lažnim prorocima i sveštenicima; i u vreme toga cara Josije jedva spase život svoj od ubistvene ruke ogorčenih velikaša. Caru Joakimu proreče, da će njegov pogreb biti kao pogreb magarca, tj. izbaciće se mrtav van Jerusalima, i telo će mu se dugo povlačiti po zemlji bez pogreba. Zbog toga bi Jeremija bačen u tamnicu. Ne mogavši pisati u tamnici, Jeremija prizva Varuha, koji stade kod prozorčića tamnice, a on mu diktiraše. Kada caru bi pročitano ovo proročanstvo, gnevan car dohvati hartiju i baci je u oganj. Promisao Božji spase Jeremiju iz tamnice, a na Joakimu se ispuni reč proročka. Caru Jehoniji proreče, da će biti odveden u Vavilon sa celom porodicom svojom i da će tamo umreti, što se sve uskoro i zbi. Pod carem Sedekijom metnu Jeremija jaram na svoj vrat i hođaše kroz Jerusalim, proričući pad Jerusalima i ropstvo u jarmu Vavilonjana. Pisao je roblju jevrejskom u Vavilon, da se ne nadaju povratku u Jerusalim, jer će ostati u Vavilonu sedamdeset godina, što se i dogodi. U dolini Totef, pod Jerusalimom, gde su Jevreji prinosili idolima decu na žrtvu, Jeremija uze zdrav lonac u ruke i razbi ga pred narodom, proričući skoro sokrušenje carstva Judejskoga. Uskoro Vavilonci zauzmu Jerusalim, cara Sedekiju ubiju, grad opljačkaju i razore, a ogroman broj Jevreja poseku u dolini Totef, na mestu gde su deca klana na žrtvu idolima i gde je prorok razbio ovaj lanac. Jeremija sa levitima uzme kivot iz hrama i odnese na brdo Navat, gde je Mojsej umro, i tu ga skrije u jednu pešteru. Oganj pak iz hrama skrije u jedan dubok bunar. Primoran bude od nekih Jevreja da ide s njima u Misir, gde proživi četiri godine i tada bude od svojih sanarodnika kamenjem ubijen. Misircima prorekao sokrušenje njihovih idola i dolazak u Misir Djeve sa Mladencem. Postoji predanje, da je sam car Aleksandar Veliki posetio grob proroka Jeremije. Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino preneto i sahranjeno u Aleksandriji.

Jeremija devstvenik i prorok. –
Božju volju on ljudima javlja
Kad u grehu ljudi ugniliše
I zakone Božje pogaziše.
Viče prorok, i plače, i preti,
Reči su mu kao plamen živi,
Grešne pali, pravednima svetli;
Suze su mu kao suze majke
Nad porodom svojim umirućim.
Kazna jedna, prorok je proviđa,
Kazna jedna sto put zaslužena.
Milost Božja u pravdu se menja.
Viče prorok, i plače, i preti,
Narod grešni zove pokajanju.
Narod sluša što glavari kažu,
A glavari proroku se smeju,
I reči mu za laž proglašuju!
No prorok se ne da zamoriti:
Svoje reči mukama pečati;
Zlobni ljudi proroka ubiše,
Te ga glasnim navek učiniše.
Reč proroka svaka ispuni se –
Carstvo pade, prorok proslavi se.

Sv. Vladika Nikolaj – Ohridski prolog
 
Mudrosti monaha Simeona Atonskog:

1. Najređa veština: Darivanje. U darivanju pronalazimo pravo bogatstvo.

2. Najbolja veština: Praštanje. U praštanju pronalazimo istinsku slobodu.

3. Najteža veština: Ćutanje. U ćutanju nalazimo mir uma.

4. Najvažnija veština: Postavljanje pitanja. U postavljanju pitanja otkrivamo istinu.

5. Najmudrija veština: Slušanje. U slušanju nalazimo istinsku bliskost.

6. Najneprijatnija navika: Taština.U taštini gubimo suštinu.

7. Najštetnija navika: Brbljivost. U brbljivosti gubimo reči značenja.

8. Najjača osoba: Onaj koji razume istinu. U istini nalazimo snagu.

9. Najslabija osoba: Onaj ko sebe smatra jakim. U samopoštovanju gubimo pravu snagu.

10. Najpametnija osoba: Onaj ko pazi na svoje srce. U srcu pronalazimo pravi put.

11. Najopasnija zavisnost: Zavisnost od tela. U zavisnosti gubimo duhovnu slobodu.

12. Najsiromašnija osoba: Onaj ko voli novac. U ljubavi prema bogatstvu gubimo pravo bogatstvo.

13. Najbliži Bogu: Milosrdni. U milosrđu nalazimo bliskost sa svetim.

14. Otpor nevolji: Snaga radosti.U radosti nalazimo otpornost na životne izazove.

15. Otpor patnji: Strpljenje. U strpljenju nalazimo snagu da podnesemo teret patnje.

16. Znak zdrave duše: Vera. U veri nalazimo sigurnost.

17. Znak bolesne duše: Beznađe. U beznađu gubimo put ka svetlosti.

18.Znak pogrešnog rada: Frustracija. U frustraciji gubimo svrhu.

19. Znak dobrih dela: Smirenost uma. U smirenosti nalazimo mir.

20. Osoba koja nikada neće umreti: Onaj ko voli druge. U ljubavi prema drugima nalazimo besmrtnost duše.
 

Back
Top