Korisne duhovne pouke II

ПРЕПОДОБНИ JОВАН_ЛЕСТВИЧНИК

"Бог није створио, ни саздао зло. Стога су у заблуди извесни људи који тврде да су неке страсти у људској души природне. Они не знају да смо ми природна својства душе претворили у страсти. На пример, ми по природи имамо семе за рађање деце, али смо га искористили за блуд. По природи је у нама и гнев - али против змије, а ми смо га употребили против ближњега. У нама је ревност - да ревнујемо за врлине, а ми на зло ревнујемо."
 
Jednom prilikom, kada je namesnik Antonin upitao sveštenomučenika Aleksandra da kaže šta je Gospod Hristos učinio za ljude, ovaj mu je odgovorio: „Hristos je sav rod ljudski Sobom oživotvorio i savaskrsao“.

Šta je Hristos učinio za nas?
Prvo: izmirio nas je sa Bogom, Ocem Svojim. A šta smo bili pre dolaska Hristovog u telu? Apostol veli da bez Hrista ljudi bejahu „strasni u zavetima obećanja, nade nemajući, i bez Boga na svetu“ (Ef 2, 12). A Hristos nas je Krstom pomirio sa Bogom, uništivši na njemu svako neprijateljstvo; blagoslovio nam je mir, tako da kroz Njega imamo pristup ka Bogu Ocu i tako, dakle, „nismo više stranci ni došljaci, nego smo sugrađani Svetih i domaći Božiji“ (Ef 2, 16-19).

Šta je još Hristos za nas učinio?
Razorio je carstvo smrti, koje je neposredno poteklo od carstva greha. „Svi sagrešiše, i lišeni su slave Božije“ (Rim 3, 23). „Smrt carova i nad onima koji ne sagrešiše“ (Rim 5, 14). Međutim, Hristos je razorio carstvo smrti, tako da i mi skupa sa apostolom Pavlom kličemo: „Smrti, gde ti je žalac2“ (1 Kor 15, 55). „I mi danas, premda takođe umiremo, ipak odlazimo sa ovoga sveta sa nadom da ćemo zadobiti večna dobra, i smrt je za nas kapija koja vodi ka Carstvu Nebeskom, početak boljeg života, prelazak sa zemlje na nebo, iz tamnice na slobodu, iz mraka na svetlost, iz tuđine u otadžbinu – prelazak ka Anđelima, ka Svetima, ka Bogu!“.

Šta je još Hristos učinio za nas?
Ukinuo je prvorodni greh sa svim njegovim pogubnim posledicama, zadovoljio je pravedni sud Božiji i svima vrata raja otvorio.

Ima li još nešto što je Hristos učinio i čini za nas?
„Svakome se“, uči Sveti Kirilo Jerusalimski, „Spasitelj projavljuje na različite načine, na korist njegovu. Onome ko potrebuje radosti i ukrepljenja On je loza; ko ima potrebu za ulaskom, njemu je kapija; ko želi da prinosi molitve, njemu je zastupnik i sveštenik prvi; ko je obremenjen gresima, tome je On Jagnje zaklano za grehe sveta“.

Dakle, istinu je kazao sveštenomučenik – da je Hristos oživotvorio i sa Sobom savaskrsao sav rod ljudski. Ali šta se iza toga otkriva za nas? To da se sećamo zasluga Hristovih, da se svagda opominjemo činjenice da je Hristos, da bi nas oživeo i savaskrsao, položio život Svoj, podneo poruge, rane i sramnu smrt na krstu, da nas je „iskupio od prokletstva zakona postavši za nas prokletstvo“ (Gal 3, 13) i da „imamo izbavljenje krvlju Njegovom“ (Ef 1, 7). Sećajući se ovoga, ne smemo zaboravljati da spasenje možemo dobiti jedino silom zasluga Hristovih, i da nema drugog imena pod nebom kojim bi se mogli spasti, osim imena Isusa Hrista: Njemu neka je slava i čast u vekove, sa Ocem i Svetim Duhom. Amin.
 
"Вера је једина светлост трпљењу,
јер трпљење само по себи представља неподносиви мрак.
Вера је сјајна звезда у томе мраку.
Вера ублажава оштрину страдања,
она подржава на својим крилима сву тежину трпљења.
Вера човекова није ништа друго него отварање врата душе и допуштање Богу да уђе.
Боже испразни мене и усели се Ти у мене.
Овим речима изражава се практична суштина вере.
Изгубиш ли љубав, изгубио си много, изгубиш ли веру, изгубио си све.''
- Св. Владика Николај Велимировић
 
Praštanje

Prostimo ljudima da Bog nama prosti,
Svi smo mi na zemlji privremeni gosti.
Ne vredi molitva ni duga pošćenja
Bez milosti prave i bez oproštenja.
Grehovi su guba, Bog je lekar pravi,
Koga Bog očisti, toga i proslavi.
Svaku milost ljudi Bog milošću plaća
Bez milosti gine ko greh grehom vraća.
Gnojem se ne čisti gnoj iz gnojnih rana,
Nit se tamom goni iz tamnice tama,
No čist melem ranu gnojnu isceljuje,
A tamničnu tamu svetlost rasteruje.
Milost je ko melem teškom ranjeniku,
Svak se njoj raduje kao svetilniku.
- He treba mi milost! - To bezumnik zbori,
A za milost viče kad ga jad obori!
Na milosti Božjoj sunčaju se ljudi,
Ta, milost nas Božja u život probudi!
Prostimo ljudima, da Bor nama prosti,
Svi smo mi na zemlji privremeni gosti.

Sv. Vladika Nikolaj Velimirović
 
Kada je Bog na prvom mestu

„Živeti s Bogom na prvom mestu ne znači da će nam biti lepo i dobro, nego da će nam biti blagosloveno. Imaćemo teške krstove, ali ćemo ih znati nositi. Imaćemo teškoća, ali će nam nada biti okrepljena. Primaćemo pogrde i izrugivanja, ali ćemo znati s kim računamo. Možda sve ovo zvuči jednostavno, ali za početak stavi u svakom svom danu Boga na prvo mesto, prekrsti se i predaj Mu dan koji je pred tobom, jer kada je Bog na prvom mestu, sve je na svom mestu!"

protojerej-stavrofor Predrag Azap
 
"Не побеђују паметни, углађени или богаташи, него ко се увреди и издржи, коме је учињена неправда и опрашта, ко је оклеветан и трпи, ко постаје сунђер и обрише што други кажу о њему. Такав човек је још више очишћен. Достиже велике висине. Он ужива у тајни смирења. И коначно, он је тај који је већ у рају, још у овом животу."
- Свети Јосиф Исихаста
 
Хоћеш да постанеш Христов?
Буди брат ближњему, буди утешни загрљај, буди осмех, буди молитва, буди огањ радости, буди плес праштања, буди тишина понижења, буди тамјан љубави.
- Архимандрит Павлос Пападопулос
 
KADA SE ČOVEK MORA SETITI BOGA?

I najgori čovek mora se tri puta u životu setiti Boga:

– kada vidi pravednika da strada zbog njegove krivice;

– kad on sam strada zbog tuđe krivice, i

– kada mu dođe čas smrti.

Tri puta u životu mora se zaplakati i najtvrđi grešnik:

– kada ga, gonjena od ljudi kao divljeg zvera, pomiluje majčina ruka;

– kada ga bolesna i osamljena poseti njegov protivnik, donoseći mu darove i oproštaj, i

– kada mu na samrti sveštenik kaže: Ne boj se, Božija milost je veća od tvojih grehova!

Tri puta čovek liči sam sebi na Boga:

– kada mu se rodi sin;

– kada shvati i usvoji Hrista, i

– kada se pomiri sa svojim stradanjem za pravdu.

Sv. Vladika Nikolaj Velimirović
 
Januara 1322. godine u manastiru Žiča, na Bogojavljenje, krunisan je srpski kralj Stefan Dečanski Nemanjić, sin kralja Milutina. Tokom vladavine do 1331. pobedio je vojsku bosanskih feudalaca, Bugare kod Velbužda (1330) i osigurao prevlast nad Makedonijom. Zbacio ga je s prestola sin Dušan. Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima u zatočeništvu u Zvečanu. Podigao je manastir Visoki Dečani.
139999353_222028306178262_8537791254762131252_n.jpg
 
Каквим се мислима бавимо таквог смо и расположења па нам је и цео живот такав. Ако се бавимо немирним мислима, ако стално бринемо шта ће да се деси уместо да учинимо шта можемо и препустимо се Божијој руци, онда ће и живот да нам буде једна секирација и на људе ћемо преносити такво расположење. А уколико се трудимо да свим својим бићем па и мислима предамо себе Богу онда ћемо живети радујући се. И цео живот ће нам проћи више у радости него у "бедаку".
Свети Оци кажу: ако се одбаци предлог духова злобе, победа је добијена без борбе. Они су то из искуства говорили.
- Стaрац Тадеј
 

Back
Top