- Poruka
- 47.175
Verovanje u teorije zavere u velikoj meri zavisi od epistemoloških, egzistencijalnih i društvenih motiva.
Zivimo u vremenu kad je tendencija prihvatanja raznih teorija zavere pojacana tj. prerasta u fenomen
koji je pod uticajem velikog broja faktora. Psiholozi tvrde da ovu pojavu determiniše i status mentalnog zdravlja populacije.
Slabo integrisane, duboko nesigurne licnosti koje nisu prevazisle sizoidno-paranoidnu poziciju razvoja, sklone su da okolinu
opazaju kao persekutivnu i ugrozavajucu, kako bi na ovaj nacin zastitili vlastito ja od dublje dezintegracije.
Medjutim, nisu sve teorije zavere pogresne!
Dakle, neke su vlade zaista koristile lazne cinjenice za pokretanje ratova.
Korporacije su zaista koristile licne podatke gradjana kako bi uticale na recimo demokratske izbore.
Nesvesni gradjani zaista su bili podvrgavani tajnim eksperimentima. Naravno, to znaci da su oni "teoreticari zavere"
koji su svojevremeno postavljali hipoteze o ovim dogadjajima bili u pravu.
Nije tajna da povremeno ljudi u tajnosti saradjuju kako bi postigli svoje ciljeve. U minimalnom, mozda cak i trivijalnom smislu,
dakle svi moramo biti bar nekakvi teoreticari zavere jer bi u suprotnom mogli da nas okarakterisu kao osobu koja nema kriticko razmisljanje
i koja guta sve sto mu je servirano.
Nakon svega, argument da su "ponekad teorije zavere istinite" je ocekivan.
Filozofski se ipak moze napraviti razlika izmedju teoreticara zavere. Uzmite npr. nekoga ko misli da je princeza Dajana ubijena.
Tesko da ta vrsta zavere uopste i zasluzuje titulu 'teorija zavere'...
Zatim zamislite nekoga ko veruje da je svet pozornica na kojoj se krize, ratovi i revolucije glume za nesvesnu publiku, a sve
po nalogu skrivenih rezisera -mozda ljudi gustera...veliki ambis deli ove dve vrste ljudi.
Sta dakle, po vama, razdvaja nekoga ko veruje da je Elvis jos uvek ziv, od nekoga ko veruje da je Zemlja ravna?
Zivimo u vremenu kad je tendencija prihvatanja raznih teorija zavere pojacana tj. prerasta u fenomen
koji je pod uticajem velikog broja faktora. Psiholozi tvrde da ovu pojavu determiniše i status mentalnog zdravlja populacije.
Slabo integrisane, duboko nesigurne licnosti koje nisu prevazisle sizoidno-paranoidnu poziciju razvoja, sklone su da okolinu
opazaju kao persekutivnu i ugrozavajucu, kako bi na ovaj nacin zastitili vlastito ja od dublje dezintegracije.
Medjutim, nisu sve teorije zavere pogresne!
Dakle, neke su vlade zaista koristile lazne cinjenice za pokretanje ratova.
Korporacije su zaista koristile licne podatke gradjana kako bi uticale na recimo demokratske izbore.
Nesvesni gradjani zaista su bili podvrgavani tajnim eksperimentima. Naravno, to znaci da su oni "teoreticari zavere"
koji su svojevremeno postavljali hipoteze o ovim dogadjajima bili u pravu.
Nije tajna da povremeno ljudi u tajnosti saradjuju kako bi postigli svoje ciljeve. U minimalnom, mozda cak i trivijalnom smislu,
dakle svi moramo biti bar nekakvi teoreticari zavere jer bi u suprotnom mogli da nas okarakterisu kao osobu koja nema kriticko razmisljanje
i koja guta sve sto mu je servirano.
Nakon svega, argument da su "ponekad teorije zavere istinite" je ocekivan.
Filozofski se ipak moze napraviti razlika izmedju teoreticara zavere. Uzmite npr. nekoga ko misli da je princeza Dajana ubijena.
Tesko da ta vrsta zavere uopste i zasluzuje titulu 'teorija zavere'...
Zatim zamislite nekoga ko veruje da je svet pozornica na kojoj se krize, ratovi i revolucije glume za nesvesnu publiku, a sve
po nalogu skrivenih rezisera -mozda ljudi gustera...veliki ambis deli ove dve vrste ljudi.
Sta dakle, po vama, razdvaja nekoga ko veruje da je Elvis jos uvek ziv, od nekoga ko veruje da je Zemlja ravna?

Poslednja izmena: