Komfor zona - zašto se predstavlja kao loša?

Ee ovako, ja sam introvertna osoba, dakle ne volim previše da izlazim niti veliki krug prijatelja i slično. Nemam strah od ljudi idem često na koncerte i to, samo mi ne prija da imam previše prijatelja i ne otvaram se lako mahom. Često ljudi i po netu i uživo kažu kao, pa izađi malo iz komfor zone, izlazi više itd.
Zašto je to tako? Meni sasvim odgovara da budem u kući i čitam šta me zanima i imam svoj mir. Kada previše često izlazim ne osećam se ugodno. Zašto većina osuđuje introvertnost?
Introvertnost je dobra za oženjene i udate osobe, koje stvorile porodicu, to je ideal, jer introvertnost čuva porodicu koju si stvorio.
Kao mladić treba težiti ekstrovertnosti, da bi brže došao do porodice, poroda. Primer, ti nisi stvoren jer ti mama i tata bili introvertni, pa i da jesu, gledali su da ne budu, dok se nisu našli.
Ekstrovertnost pomaže, dok ne nadješ partnera, tad počinje da odmaže.
 
Ne budi obeshrabren, dozvoli sebi da se kockaš sa druženjem, neka te opali adrenalin, "šta će biti, neizvesnost".
Dozvoli sebi to. Te su godine.
Starost je za sigurnost, mladost je za neizvesnost i stvaranje. :)
Probao, samo sam negativno izvukao iz toga. Ne vidim zašto bi ikada probao ponovo to? Zašto bih sebe probadao ekserima¿ Ne osećam da radim išta pogrešno jer ne volim često da izlazim i sa mnogo ljudi.
 
Живим на селу, мени је двориште природа али то сматрам кућом..
jao divno... mislila sam da si u stanu. to bi bilo kao zatvor.
Па оно, немам ја проблем на факултету са људима, само не волим да им будем близак, тако да разумем шта желиш рећи!
Nema potrebe da im budeš blizak. Proceni da li ima neka interesantna osoba i sa njom eventualno možeš proćaskati. Ako je nema ništa. I ja sam na faks dolazila samo gledajući u skripte. Na završnoj godini nisam znala pola studenata kako se zovu.. bio me malo blam. Nije nas bilo mnogo. ali eto toliko su me zanimali. I sećam se da je jedna rekla u biblioteci "nisam Maja, mada tebi Maja, Sanja itd.. tebe to ništa ne interesuje".. pa sam se osetila malko posramljeno, čak sam to i zapamtila. Ali opet, jednostavno osim ako me neko stvarno ne zainteresuje, ljudi su mi dosadni, uvek bili. E, ali znaš kako, posle sam to trudila da promenim malko.. Jer pokojni prof. Jerotić reče iz sopstvenog iskustva da se može introvertnost u detinjstvu prevazići tokom života, i da se postane skoro pa ekstrovertan. U tom sam negde oko 25 bila na psihoterapiji zbog nekih realnih problema i anksioznosti, i onda sam dobila dobre savete. JEdna je da i kada me ljudi ne inetersuju da ipak pokažem interes neki, da stvaram prijateljstva itd... Ali i dalje je to to, jednostavno prihvate te ljudi, ako vide da si opušten sa njima, smiren, samo jednostavno nisi mnogo zainteresovan. A odnosi na note su i poželjni na poslu. Samo je važno biti samopouzdan.
Слажем се са већином ствари. Не знам, кад год сам бацио себе у ватру и покушао екстровертски живот осетио сам се ужасно.
Ma, ni ne pokušavaj. Tražiš osobe koje ti leže, kako već i radiš. Ne možeš jendostavno biti ono što nisi. Ali i takav kakav si možeš naći model ponašanja sa drugim ljudima. Jendostavno mnogo šta iskuliraš. To ti ide po prirodi stvari :), ali opet budeš prijatan kada možeš, i držiš granice. Na kraju, introverti su i interesantni drugima. Kako bi bilo da smo svi isti? Deluju misteriozno često i ima ljudi koji baš nama žele da se pridruže.
 

Back
Top