Brumation
Nisu sva životinjska ponašanja tako aktivna kao žmirkanje i pražnjenje: na drugom kraju spektra ima brumacije.
Brumacija je relativno nova reč koja je upravo uneta u naš Neupraćeni rečnik. To znači „stanje tromosti, neaktivnosti ili vreve koju ispoljavaju gmizavci (poput zmija ili guštera) tokom zime ili dužeg perioda niske temperature“, i to je jedna od retkih reči na engleskom jeziku koju možemo pratiti do tačka stvaranja.
Brumaciju je skovao američki zoolog Vilbur V. Maihev u članku iz 1965. godine pod naslovom „Hibernacija u rogatom gušteru Phrinosoma m'calli“ (uporedna biohemija i fiziologija, tom 16, br. 1, septembar 1965). On piše, „Predlažem termin brumacija (od bruma, L. zima) da ukaže na zimsko mirovanje ektotermičnih kičmenjaka koji pokazuju fiziološke promene koje su nezavisne od telesne temperature.“
Čekaj: nije li ovo u osnovi samo hibernacija? Ne baš. Životinje u istinskom zimskom snu prestaju da piju vodu i zaspavaju dubokim snom iz kojeg se ne mogu probuditi, dok se gmizavci u brumaciji i dalje povremeno mešaju kako bi popili vodu. Maihev je smatrao da bi, s obzirom na razlike između hibernacije i onoga što su gmizavci radili, bilo najbolje stvoriti novi termin koji je specifičan za guštere.
Brumaciju donose hladne temperature, ali previše toplote može dovesti do toga da životinja pređe u drugo vrelo stanje zvano estivacija. Kao što brumacija može svoju liniju pratiti do latinske reči za zimu, tako estivacija vodi svoju liniju do latinske reči za leto.