Koliko vas ovde ide kod psihijatra (i ako nije tajna zbog cega)?

Ja sam otisao dovoljno daleko psihicki da postoji samo jedna opcija , psihici su skupi ali nmam drugog izbora , koliko vas je trazilo istu pomcz , i ako nije tajna da li je pomoglo ?
Ја идем брате. На лековима сам. Мешовити анксиозно-депресивни поремећај мада су ми мењали дијагнозе и ја сам променио много лекара. Баш ми се све нешто вуче по том питању...
 
Rijetko ko će ti to priznati. Bez obzira na odgovore tvrdim da ih ide nedovoljno. Ljudi imaju predrasude, kočnice i otići kao i pričati o tome. Naravno da trebaš, ako osjećaš da ti je potrebno, otići i sigurna sam da će ti pomoći. Sa srećom ti bilo!
Тако је
 
Ja sam otisao dovoljno daleko psihicki da postoji samo jedna opcija , psihici su skupi ali nmam drugog izbora , koliko vas je trazilo istu pomcz , i ako nije tajna da li je pomoglo ?

Ja ne idem iako iskreno nekad pomislim trebala bi otići da se sita ispričam, nisam išla jer ne želim da provucem zdravstvenu karticu iz razlicitih razloga

A nekad mi se pomrače i misli medjutim još baratam stim i izadjem iz tog crnila

Valjda malo klimaks malo stres još baratam stim dobro

ako imaš potrebu da odeš , idi ! Bolje je nešto drugo sebi uskratiti i potražiti pomoć !
 
Sama sebi sam odličan psihijatar, pa i drugim bliskim ljudima.
Na nekom nivou mi je ustvari Bog jedini lični psihijatar.
Da li bih po nekom nalogu, ako treba, pristala da posetim psihijatra-bih, naravno!
Gde god je trebalo-prošla sam preglede, i fizički, i psihički i radila svoj posao savesno, odgovorno i sa željom da sve bude kako treba-koliko je do mene, a i da utičem na to da drugi rade adekvatno.
Da li imam potrebu da se obratim psihijatru? Pa, ne. Imam sebe pod kontrolom. :)
 
Ja sam otisao dovoljno daleko psihicki da postoji samo jedna opcija , psihici su skupi ali nmam drugog izbora , koliko vas je trazilo istu pomcz , i ako nije tajna da li je pomoglo ?
Moji kromanjonski ispadi na stranu,DA,trebaš otići kod psihijatra,pomogli su mnogima(pa i meni)
 
Jbt,...mogao si lepo samo promeniti posao.😁
Misliš da nisam?

:mrgreen:

Iako, ta moja je jedna od najblažih F dijagnoza koje postoje, minimalna doza antidepresiva me dovela u red, svejedno je bilo gadno.
Mogu tek zamisliti koliko je teško ljudima sa snažnim poremećajima.
 
Ja sam otisao dovoljno daleko psihicki da postoji samo jedna opcija , psihici su skupi ali nmam drugog izbora , koliko vas je trazilo istu pomcz , i ako nije tajna da li je pomoglo ?
Znaci treba ti neko da ti prepise lekove? Psiholog i psihajar je isto, samo sto psihijatri daju bombonice... imas i drzavne kao opciju, prijavi se
kod lekara opste prakse, da te posalje na pregled kod psihijatra. Nema potrebe da placas, ali ces morati da cekas...
 
Misliš da nisam?

:mrgreen:

Iako, ta moja je jedna od najblažih F dijagnoza koje postoje, minimalna doza antidepresiva me dovela u red, svejedno je bilo gadno.
Mogu tek zamisliti koliko je teško ljudima sa snažnim poremećajima.
Pa,...meni je mnogo pomogla grupna terapija. Individualno i sa terapijom, nisam ništa postigla. Lekove sam vremenom batalila, osim kad sam u težoj depresiji. Onda idem na bolovanje,...minimum 30 dana dok se ne dovedem u red. U firmi već svi znaju,...tako da funkcionišem prilično dobro.
 
Šta,jesil sanjo crne dečke??
Prvi put mi se to dogodilo prije sedam, osam godina, zbog stresa na trgovačkom sudu.
Tada sam se sam pokrpao ogromnom dozom psihodelika.
Kada je nekoliko godina kasnije opet došlo do stresa, više nisam želio uzimati psihodelik zato što doslovno rastrga na komade, pa sam se odlučio za konvencionalan način - psihijatar + antidepresivi.
 
Psihodelik nije droga, tj. može se reći da jeste, ali jedna zasebna ladica.
Droga podrazumijeva nekakav oblik užitka, ali psihodelik na tim jako visokim dozama toliko istrese iz gaća i pokaže ti tvoje istinsko "ja" da ti ne preostaje ništa drugo nego samo poput Aleksandra Bilanovića u najskrivenijem kutku tvoje duše ponavljati: "Joj, joj, bože, samo da me pusti... ma neću više majkemi..."

:mrgreen:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Kao redovno i normalno smirena osoba, umem da prepoznam neurotične... kao i znake da ponekad naginjem ka tome.
"Jaaao, kiša pada i smeta mi!"
"Jao, toplo je i smeta mi to!"
"Jao, smetaju mi ovi slatki mačići po napolju-to su krokodili ustvari, sve će nas uništiti, pojesti!"
"Ptice se deru i bude me, sve to treba pobiti!"
"Zrikavci ubiše... ne može da se spava od njih!"

"Jao, oni ljudi preko puta se smeju, i mislim da se smeju upravo meni."

"Jao... mater ti, gadiš mi se, kako možeš da se smeškaš kad sam ja u totalnom rasulu-snuždi se već jednom!?"
Na primer.
Nema realnog razloga-ali smeta sve živo.
Gde je glavni problem? Ko treba da ide kod čika-psihijatra?
 
Respekt ljudima koji zaista prolaze kroz teške trenutke psihički, za njih imam i vid podrške u bilo koje vreme dana i noći, ali kako ja to vidim, pojedini ljudi nemaju psihičkih problema-oni su prosto zli, bezobrazni i usmereni samo na sebe, i kao što je par ljudi pokušalo mene da opiše-centar sam sebi.
To se zove narcisoidni poremećaj ličnosti.😁
 
To se zove narcisoidni poremećaj ličnosti.😁
Vernik sam. Za mene je to prosto zloba, kvar ljudskog bića, nema tog "narcisoidnog poremećaja". Hiljadu puta ukažeš lepu reč, gest, pokažeš da ti je stalo... i opet ti se vraća trnjem do živog blata, ne trnjem do zvezda.
Nema veze.
U svakom slučaju, posetiti psihijatra nije sramota nikad bilo, ali pitanje je;
Ovo je država lažnih diploma, nestručnosti i alavosti na materijalnu dobit.
Ti zub ne popravljaš više da ti taj koji maše diplomom može garantovati kvalitet, tj. pomoć kakva ti je potrebna.
 

Back
Top