koliko ste STVARNO prijatelj???

ja više nisam nikome. milsim, baš ono praaavi prijatelj sa velikim P. i nešto mi i dosta. ali, jesam još uvek nešto između poznanika i pravog prijatelja nekolicini ljudi. a sa svima ostalima sam poznanik ili "bolji poznanik". praaavi prijatelj sa velikim P sam sada samo svojoj boljoj polovini. a i on je meni jedini pravi prijatelj, ali stvarno.
 
ja više nisam nikome. milsim, baš ono praaavi prijatelj sa velikim P. i nešto mi i dosta. ali, jesam još uvek nešto između poznanika i pravog prijatelja nekolicini ljudi. a sa svima ostalima sam poznanik ili "bolji poznanik". praaavi prijatelj sa velikim P sam sada samo svojoj boljoj polovini. a i on je meni jedini pravi prijatelj, ali stvarno.

Slicno nesto bih i ja napisala.
Kod mene je iz razloga sto sam cini mi se bila previse vezana za neke ljude i smatrala ih praaavim prijateljima,i slusala i pomagala i bila tu kad treba,al onda su meni pocele da se desavaju neke lose stvari i nigde nikog.Jedino je decko ostao uz mene.
Sad sa svima mogu da se druzim i pijem kaficu al da se vezujem za nekog to nikako.Biti na nivou nekog boljeg poznanstva-meni je sasvim dovoljno.
 
koliko ste STVARNO prijatelj???

Ajte onako iskreno!
Proispitajte se na sekund, dva... pa recite! Nemoj samo ono " ja jesam super prijhatelj i mene svi vole!"
No iskreno,
1. kada ste poslednji put saslusali prijatelja kada mu je trebalo, a da niste kenjali?
2. kada ste samo cutali, drzali za ruku i klimali glavom?
3. kada ste dali savet koji je njemu odgovarao i koji je dugo ocekivao od vas, a da niste sedeli i pravili se pametni???
4. a kada ste poslednji put sve to gore radili: on se obracao za savet, a vi ste kenjali i kenjali i pravili se pametni i govorili ovo, ono, a pritom se ni vi sami ne pridrzavate toga?
5. kada vam je bio poslednji put bolestan prijatelj?
6. jeste li ga posetili ili ste se culi im-om?
7. jeste li mu odneli voce ili ono sto on najvise na svetui voli da jede?
8. kada ste ga poslednji put zagrlili?
9. kada ste poslednnji put bili pravi prijatelj?
10. da li stvarno mislite da ste dobar prijatelj i da li ima pravog prijateljstva na svetu?

"bolje imati jednog pravog prijatelja, no vise nepravih.. "


molim komentare svih ljudi, jer me ovo veoma zanima!

1. Juche
Btw, nikad ne "kenjam" kad saslusavam nekog
2. Nikad
Ja cutim, drzim za ruku i klimam glavom, a na kraju uvek progovorim i pocnem da delim savete
3. Joj, ne znam... Mozda je to sestri pre jedno 10-tak dana...
4. To nikad ne radim, jer mrzim kad to neko meni radi
5. Moja najbolja drugarica, prosle nedelje...
6. Nisam je posetila i strasno se kajem zbog toga, ali imam razloge
7. :cry::cry::cry:
8. Kada sam je videla posle bolesti, pre tacno 7 dana
9. Ja sam uvek pravi prijatelj onima koji to zasluzuju. Ostalima nisam nikad
10. Mislim da sam dobar prijatelj, jer u tom prijateljstvu dajem sve od sebe da drugoj osobi bude bolje. Naravno, nekoliko puta sam i uprskala stvari, i zamalo da izgubim najbolju prijateljicu, ali na greskama se uchi. U svakom slucaju, prava prijateljstva postoje, samo su u ovom svetu, gde svako gleda sebe, a gde je vreme novac, izuzetna retkost...
 
ranije sam se po tvojim stavkama mogla racunati za pravog prijatelja, ali danas kada svi jurcamo za sopstvenim zivotima, problemima, neki za poslom, neki jos za faksom, neki za decom, neki za princevima&magarcima, danas se smatram srecnom ako ostanem u kontaktu sa ljudima...

mislim da jednostavno danas ljudi nemaju toliko ni vremena ni kapaciteta da razmisljaju o tudjim problemima, da budu tu uz njih. vecinom su svi moji prijatelji upareni i taj posao najboljeg prijatelja su uglavnom preuzeli muzevi/zene. naravno da kada se desavaju neke ozbiljne lepe ili ruzne stvari u zivotima mojih prijatelja, ja sam tu. svi smo udaljeni samo jedan poziv telefonom... ali ono sto sam ja shvatila da dobre prijatelje treba da cimas kada ti trebaju, a ne da ocekujes da im se "javi" da si ti u teskoj situaciji i da su ti potrebni. to su po meni prava prijateljstva. trazi i dobices...

davno su doduse prosla vremena kada bih mogla da kazem, za prijatelja desnu ruku:)...cak i ljude koje jako cenim i mislim da su fenomenalni, izbegavam da idealizujem. prihvatam da su mi prijatelji ipak "samo" ljudi i nadam se da tako oni vide i mene. svi gresimo, nismo uvek ono sto se od nas ocekuje.

ne kapiram sta ti to znaci da li ima PRAVOG prijateljstva na svetu? naravno da ima... samo je pitanje sta ti mislis da je pravo prijateljstvo i sta ocekujes od pravog prijatelja... mozda previse...
 
Imam troje pravih i dugogodisnjih prijatelja..Od toga jedna mi je prijateljica od malih nogu..ostalo su sve drugarstva.. i od mojih prijatelja ocekujem da mi kenjaju kada ih pitam za savet i zatrazim pomoc kao sto ja njima kenjam ..Zato prijatelji i sluze..i kada je dobro i kada nije....i kada sam dosadna i kada pogresim i.kada ih puno volim..
 
cak i ljude koje jako cenim i mislim da su fenomenalni, izbegavam da idealizujem. prihvatam da su mi prijatelji ipak "samo" ljudi i nadam se da tako oni vide i mene. svi gresimo, nismo uvek ono sto se od nas ocekuje.

ne kapiram sta ti to znaci da li ima PRAVOG prijateljstva na svetu? naravno da ima... samo je pitanje sta ti mislis da je pravo prijateljstvo i sta ocekujes od pravog prijatelja... mozda previse...

Управо то.
Људи који су ''разочарани у пријатељство'' највећим делом у ствари иделаизују тај однос преко мере, очекујући од својих пријатеља нешто што је немогуће и не прихватајући да су и приајтељи људи од крви и меса који имају своје проблеме, свој живот, своје врлине и мане.
 
koliko ste STVARNO prijatelj???

Ajte onako iskreno!
Proispitajte se na sekund, dva... pa recite! Nemoj samo ono " ja jesam super prijhatelj i mene svi vole!"
No iskreno,
1. kada ste poslednji put saslusali prijatelja kada mu je trebalo, a da niste kenjali?
2. kada ste samo cutali, drzali za ruku i klimali glavom?
3. kada ste dali savet koji je njemu odgovarao i koji je dugo ocekivao od vas, a da niste sedeli i pravili se pametni???
4. a kada ste poslednji put sve to gore radili: on se obracao za savet, a vi ste kenjali i kenjali i pravili se pametni i govorili ovo, ono, a pritom se ni vi sami ne pridrzavate toga?
5. kada vam je bio poslednji put bolestan prijatelj?
6. jeste li ga posetili ili ste se culi im-om?
7. jeste li mu odneli voce ili ono sto on najvise na svetui voli da jede?
8. kada ste ga poslednji put zagrlili?
9. kada ste poslednnji put bili pravi prijatelj?
10. da li stvarno mislite da ste dobar prijatelj i da li ima pravog prijateljstva na svetu?

"bolje imati jednog pravog prijatelja, no vise nepravih.. "


molim komentare svih ljudi, jer me ovo veoma zanima!

Najiskrenije: ja sam extra prijatelj, volim da pomazem ljudima na bilo koji nacin, uvek sam tu za prijatelje ALI ove glupacice od mojih drugarica su se pozaljubljivale u neke kretene i vidjamo se jednom u 100 godina ali ja sam uvek tu za njih BAS UVEK!!!
 
Evo, pre nekih pola sata me je pozvala drugarica (koju sam smatrala za prijatelja) da mi kaze da ima problem, ne zna sta da radi, ima neku uvrnutu situaciju a roditeljima i sestri ne moze da kaze.
I tako.. samo sam cutala i slusala je i na kraju njoj bi lakse.

I taaako. E sad, sto ja ovo sada pisem...e pa ta ista drugarica mi se proteklih 6 meseci (manje vise) javila 3 puta. U stvari, nije se ni javila, samo je odgovarala na sms-ove koje sam joj pustila.
A sto? Pa...da ako i ona zna...
 
ne znam koliko sam ja njoj prijatelj al ona meni mnogo znaci
i hocu da joj posaljem zelje cestitke i pozdrave
uvek je tu kad treba da mi digne moral,pazljiva,razume svaku moju zbrkanu misao,zna da se smeje,zna da se zeza,kad je frka saljem joj sms da prati uzivo npr pretnje zvanja policije :lol:
i tako volim je bas bas:oops:
 
Ja sam najbolji prijatelj koga neko može imati. Ali više nemam kome. Mojih par prijatelja su umrli, na žalost, prerano, a teško stičem nove. Na sva pitanja koja su ovde postavljena mogu da dam dobar odgovor, jer sad, bez prijatelja, to sve radim drugarima i poznanicima, pa čak i nepoznatim osobama kada im je potrebno, a ja sam u prilici. Ja sam dobar prijatelj, ali je teško biti prijatelj meni. Previše očekujem od prijateljstva (mislim na kvalitet odnosa i iskrenost), pa razna poznanstva koja drugi nazivaju prijateljstvom, ne nazivam tako, jer je to za mene suviše važna, duboka i lična stvar, da bih takve nazive olako delila.
Nedostaju mi moji nestali prijatelji, ali ih se svakodnevno sećam i oni su za mene i dalje živi. Ipak, srećna sam što sam ih imala za prijatelje, makar to kratko vreme. Samo žalim što nećemo ostariti zajedno, jer je važan deo prijateljstva i deljenje zajedničkih upomena.
 
Evo, pre nekih pola sata me je pozvala drugarica (koju sam smatrala za prijatelja) da mi kaze da ima problem, ne zna sta da radi, ima neku uvrnutu situaciju a roditeljima i sestri ne moze da kaze.
I tako.. samo sam cutala i slusala je i na kraju njoj bi lakse.

I taaako. E sad, sto ja ovo sada pisem...e pa ta ista drugarica mi se proteklih 6 meseci (manje vise) javila 3 puta. U stvari, nije se ni javila, samo je odgovarala na sms-ove koje sam joj pustila.
A sto? Pa...da ako i ona zna...

Nemoj biti prestroga, u prijateljstvu odraslih osoba ne važi ona: "daleko od očiju, daleko od srca". Budi srećna, jer te ona smatra jako dobrom prijateljicom - zato je tebe i zvala kad joj je frka. Zato su prijatelji, da ih zoveš kada ti trebaju. Ja se nekad nisam viđala po pola godine sa mojom najboljom prijateljicom, a nekad smo se viđale skoro svaki dan, pa opet tako i dalje, kako nas je život vodio, ali kada smo se sastale posle dužeg perioda bez ikakve komunikacije, mi smo nastavljale maltene razgovor koji smo vodile kada smo se poslednji put videle, kao da i nije bilo pauze. Mi je i nismo računale kao pauzu. Nije to kao brak, pa da stalno moramo biti zajedno. Zamisli situaciju da nisi potrebna nikom, nego te samo zovu iz kurtoazije ili da popuniš broj, a kad imaju nešto važno, zovu nekog drugog.
 
nemam pojma.
grlim neke koji ne vole da se grle:D
drzim slovo onima koji su pametniji od mene
cutim onda kad bi istina previse bolela..
pravim kolace, jel se to racuna umesto onog voca?:D
i umem fest da se osutam sa prijateljima..da se smejem sa prijateljima..dok suze ne krenu od smeha...jel se to racuna?:grin:
nema pojma koliko sam ja stvarno prijatelj. znam da volim tih nekoliko ljudi, i da ih volim mnogo. i da ih volim trajno. :heart:
 
" ja jesam super prijhatelj i mene svi vole!"
Teska sam ko' crna zemlja i retki me vole :whistling:
1. kada ste poslednji put saslusali prijatelja kada mu je trebalo, a da niste *****li?
Cudi me pitanje, uvek to radim. Cuj ke.njala?!
2. kada ste samo cutali, drzali za ruku i klimali glavom?
:super: Nikad :lol: Nisam lik koji nekog drzi za ruku, a tek sto n'umem da cutim.
3. kada ste dali savet koji je njemu odgovarao i koji je dugo ocekivao od vas, a da niste sedeli i pravili se pametni???
Ne pravim se pametna ako je neko u prob. Ne dajem savete nego se trudim da pomognem na koji god nacin.
4. a kada ste poslednji put sve to gore radili: on se obracao za savet, a vi ste *****li i *****li i pravili se pametni i govorili ovo, ono, a pritom se ni vi sami ne pridrzavate toga?
Samokriticna sam, ako savetujem nekog u tom stilu to obicno bude sa "nemoj ko' ja jer..."
5. kada vam je bio poslednji put bolestan prijatelj?
Ne pratim zdravstvene biltene
6. jeste li ga posetili ili ste se culi im-om?
Totalno mi je neovisno o tome dal' kaslje il' poplakuje pa da imam razlog vise da se cujem?!
7. jeste li mu odneli voce ili ono sto on najvise na svetui voli da jede?
Njam njam, moram priznati ona mene cesce raduje time... i pre neki dan sam na kafi dobila svasta nesto lepo... ne znam... to sa hranom nije moj fazon.
8. kada ste ga poslednji put zagrlili?
Juuuuu... taman posla. Grlim kad se selim, za NG i kad sretnem nekog na ulici a ne ocekujem pa se ko' dete zaletim... mislim da je to sve. Malo sam... kruta :grin:
9. kada ste poslednnji put bili pravi prijatelj?
Ne razumem
10. da li stvarno mislite da ste dobar prijatelj i da li ima pravog prijateljstva na svetu?
Da. Mislim da je to prva vrednost koju moji prijatelji isticu. Teska sam, kruta sam, prejakih cvrstih i...neobicnih stavova al' za prijatelje merem more na mesto planine da stvorim
 
Upasih se od teme. Je li moram na svako pitanje da odgovorim? :oops:
Jesam dobar prijatelj ali nisam smarac pa uvek dobijem manje nego sto dam. Ali se ne bunim, tako mi i odgovara (mada ponekad popizdim, priznajem).
Prijatelje lako sticem, imam ih raznim delovima sveta, u gradovima u kojima sam zivela, po internetu :D. Ne smatram da prijatelji moraju da se vidjaju svakodnevno i da je to bas tako ozbiljna rabota pa da moram da se pitam jesam li STVARNO prijatelj.
 
Teško mi je da iz običnog poznanastva predjem u prijateljstvo.Nekako više volim druzenja iz daleka i sa male distance.Mogu slušati beskrajno dugo i pažljivo,mogu saosjecati sa svakim problemom samo nikome ne znam dati savjet.A to nije ni važno,jer prijatelji obično saslušaju savjet i na kraju urade po svom :).Ipak mislim da sam dobar prijatelj.
 
mene pitanja potsecaju na test ''kako drzite vasheg psa''

kvalitet se lechi kvantitetom :D ...pa zato retko zameram, ne trazim savrshenstvo...znam sebe, koliko to ne mogu da pruzim, volim slobodu...volim neke ljude shto postoje...ne mozesh uvek biti tu kad treba, ali cesh nekom drugom naci se tu kad treba i lanac se nastavlja

nisam dobar prijatelj, jer iz raznog perioda zivota, uvek skupim nove ljude, a vreme ne dozvoljava da mogu svima da se posvetim koliko bi zeljele i trebala...ali uglavnom su iza nas bile neke bitne situacije, koje su zapechatile te ''mentalne kanale prijateljstva'' da se ne mogu tek tako prekinuti...pa zelim da mi ostanu u riznici kao blago...

ali i pored svega toga, ti ljudi su josh tu, pa onda je jedini odgovor da neka energija funkcionishe

svima znam shta me nervira, shta mi smeta, shta je smeshno u ponashanju, shto ih chini zivim ljudima od krvi i mesa, zbog chega ih i volim..zbog chega meni prashtaju jer znaju moje muve i buve

ne dozivljavam prijateljstvo kao neki ''brak'' u kojem mora ovo, ono...znam koga se zbog chega treba pripaziti ili ''skinuti sa kchme''kad preteraju...o'laditi malo ...ali opet mora biti ozbiljan razlog zashto nekom nikada ne zelim biti prijatelj, ili ne zelim povezati prekinute niti...


nishta u zivotu ne bi mogla da mi nije bilo tih ljudi...verovatno kod ljudi koji su vishe porodichno i familijarno vezani vishe se odrzava taj zatvoreniji sistem ''klana''...u mnogim situacijama moji prijatelji i ja smo imali samo jedni druge...i bilo je dovoljno
 
Poslednja izmena:
nemam pojma.
grlim neke koji ne vole da se grle:D
drzim slovo onima koji su pametniji od mene
cutim onda kad bi istina previse bolela..
pravim kolace, jel se to racuna umesto onog voca?:Di umem fest da se osutam sa prijateljima..da se smejem sa prijateljima..dok suze ne krenu od smeha...jel se to racuna?:grin:
nema pojma koliko sam ja stvarno prijatelj. znam da volim tih nekoliko ljudi, i da ih volim mnogo. i da ih volim trajno. :heart:

Мммм...рачуна се, него шта! :D
 
Neko je za mene sve ovo gore navedeno radio i ja sam ga smatrala iskrenim i pravim prijateljem, a onda mi je nakon 6 godina izjavio ljubav. Danas se u prolazu samo pozdravimo klimanjem glave. Za svakog od nas prijateljstvo ima drugačiju definiciju koja se sa godinama menja.U mlađim godinama prijatelji su mi bili potrebni kada sam bila tužna i depresivna, sada mi trebaju kada sam zadovoljna i srećna da podele uspeh.
 

Back
Top