Koliko ste emotivni?

  • Začetnik teme Začetnik teme Eru
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Eru

Aktivan član
Poruka
1.098
Gledao sam danas anime "Zelim da pojedem tvoj pankreas" i podjednako sam odusevljen ali i emotivno porazen radnjom. Radnja je tragicna sa zanimljivim zivotnim lekcijama. Necu kvariti "uzitak" ako budete gledali.

Ovo nije prvi anime koji me je zaista emotivno pogodio do srzi da mi se plakalo. Ne sramim se to priznati.

Da li ste i koliko emotivni u zivotu? Smatrate li to svojom slaboscu ili svojom snagom?
 
Da li ste i koliko emotivni u zivotu? Smatrate li to svojom slaboscu ili svojom snagom?
Svoju hipersenzibilnost i naglašenu osećajnost smatram svojim jakim adutom za snalaženje u svom društvenom životu. Posebno mi je saučestvovanje sa drugim ljudima pomoglo da na dužnosti ispunjavam najvažnije uslove, a i da se privatno ne razočaravam i ne povređujem nečijim možda ishitrenim postupcima i rečima. Uobičajeno mi je da sam brža u prihvatanju ljudi sa kojima delim neko vreme onakvim kakvi oni jesu, pa ne očekujem isto nazad prilično dugo.

Anime "Zelim da pojedem tvoj pankreas"
Neću gledati za svoje dobro, ali na neki način je nakon tvog posta skoro kao da jesam. Ponekad se poistovećujem sa knezom Miškinim, ponekad sa likom Roberta Begnini-a iz filma "Život je lep", a i uz čitanje Idiota, i dok sam gledala taj film, isplakala sam se svojski.

Svakodnevno kad se izvadim iz svojih snova, što mi mrsko padne, zadovoljna sam što i dalje pronalazim nešto inspirativno i dobro za početak dana. Nije da ne može da se promeni to kako je dan počeo, ali mi je važno da sam ja ušla u novi dan čistog srca i dobre volje, što je ponekad izazov-a posebno za nas kojima su emocije na max vol., zar ne?
 
Neću gledati za svoje dobro, ali na neki način je nakon tvog posta skoro kao da jesam. Ponekad se poistovećujem sa knezom Miškinim, ponekad sa likom Roberta Begnini-a iz filma "Život je lep", a i uz čitanje Idiota, i dok sam gledala taj film, isplakala sam se svojski.
Ako si emotivna kao sto kazes nikako, nikako nemoj gledati. Gledam i oni me pola sata muce u kontinuitetu. Morao sam prekinuti gledanje i ostavio za danas jer mi je postalo nemoguce za gledati.


Svakodnevno kad se izvadim iz svojih snova, što mi mrsko padne, zadovoljna sam što i dalje pronalazim nešto inspirativno i dobro za početak dana. Nije da ne može da se promeni to kako je dan počeo, ali mi je važno da sam ja ušla u novi dan čistog srca i dobre volje, što je ponekad izazov-a posebno za nas kojima su emocije na max vol., zar ne?
Slicni smo u ovome, ako ne i identicni.
 
Ako si emotivna kao sto kazes nikako, nikako nemoj gledati. Gledam i oni me pola sata muce u kontinuitetu. Morao sam prekinuti gledanje i ostavio za danas jer mi je postalo nemoguce za gledati.



Slicni smo u ovome, ako ne i identicni.
Reči merim u nano-grame jer sam profesor maternjeg i stranog jezika po zvanju-iako dan jedan nemam rada u svojoj službi javno, već samo privatno.
Profilirala sam se da radim jedan posao, ali radim drugi jer nisam stranački opredeljena, već ona neutralna.
Ne bih da se od ove lepe teme pravi išta ružno, ali... i mi neutralni moramo da se izjasnimo na neki način.
 
Mislim da zbog toga sto me ne doticu emotivni filmovi ne spadam u bezosecajne.
Takodje nivo zivotnih "muka" izazizivaju u meni empatiju ili prezir koliko god to ruzno zvucalo.
Ne podnosim ljude u svojoj okolini koji kukaju na svaku sitnicu dok ima onih gladnih i bolesnih. Na njih sam osetljiva kao i na zivotinje.
Znam da nije na meni da "odredjujem" tezinu necijih muka ali eto, iskreno sam odgovorila.
Nekima bih tacno lupila samar da se otrezne kada dodju i kukaju, placu zbog gluposti.
 
Da li ste i koliko emotivni u zivotu? Smatrate li to svojom slaboscu ili svojom snagom?

Mislim da moja emotivnost nije znak slabosti već snage. Plačem dok gledam tužne filmove, plačem dok čitam tužne knjige.

Emotivno reagujem kad čujem da je neko bolestan.

Kada su u pitanju životinje, više sam nego emotivna. Volim i pse i mačke i kad čujem ili pročitam da je neko izgubio kućnog ljubimca, plačem.

I sve te suze i sama emotivnost znak su naše snage. Snage sa kojom nastavljamo dalje posle gubitaka voljenih, snage da pomognemo nekome kome je potrebna pomoć i ko traži pomoć. Mogu da pomognem koliko je to u mojoj moći. Ne mogu i nikada nisam mogla da odmažem.
 
Nikad nisam voleo to što sam emotivan
A mrzeo sam kada to svi primete i komentarišu
Mada sam sve manje emotivan kako ide vreme
Nije to snaga
znas da postoje IQ i EQ, znaci koeficijent inteligencije, ali i koeficijent emotivne inteligencije, i sada mene da pitaju sa kojim bih se pohvalio, naravno sa IQ, a emotivno sam negde zaostao u razvoju koliki imam potencijal neostvareni, sto verujem da je i kod tebe slucaj - jel gresim?
 
znas da postoje IQ i EQ, znaci koeficijent inteligencije, ali i koeficijent emotivne inteligencije, i sada mene da pitaju sa kojim bih se pohvalio, naravno sa IQ, a emotivno sam negde zaostao u razvoju koliki imam potencijal neostvareni, sto verujem da je i kod tebe slucaj - jel gresim?
Ne znam dal grešiš ili ne
Ali eto
Žao mi je što sam ovakav
Emotivnost može da bude problem ako je čovek suštinski iskompleksiran, kao ja
 
Ne znam dal grešiš ili ne
Ali eto
Žao mi je što sam ovakav
Emotivnost može da bude problem ako je čovek suštinski iskompleksiran, kao ja
Svako nosi u sebi određenu dozu tuge. Neku vrstu nezadovoljstva, greške iz prošlosti. Po meni, onaj ko to negira ima kompleks. Iz tvojih postova ne izbija negativnost. Naiđu periodi praznine, zbunjenosti, to je dokaz ljudskosti. Ne slabosti.
 
Saosećajna sam.
Zato izbegavam teške životne priče u filmovima.
Trudim se da se emotivno ogradim ne zato što se stidim te saosećajnosti, već zato što mi je dosta tog osećanja jer njime ništa ne postižem.
Ako ne može čovek da pomogne ili promeni nešto u ovom svetu, onda o tome ne treba previše ni da razmišlja.
 
Vrlo, ali znam da odvojim emotivni "mozak" od "racionalnog" , zato jedna osoba na salteru u osnovnom sudu juce dobila "Hvala vam "umesto .... :D
Iskreno jedno od najnizih emocijaje histreija ,razumem kad neko umre ili na 5 sekundi ,ali duze od toga je anekseptabl.
 
Emotivnost može da bude problem ako je čovek suštinski iskompleksiran, kao ja
gresis, svi smo mi manje-vise iskompleksirani, a bez emocija nismo zivi, bar ja nisam... kompleksi macku o rep, u emocijama je zivot, punina-punoca zivota... e, sad ako nisam nabo, necu nikad

ja mislim da sam najpametniji, ili u vrhu, da kazem, ali bez emocija sam bogalj, badava mi pamet, umrecu ako se odreknem emocija, pa sta sam onda uradio?
 
Da li ste i koliko emotivni u zivotu?
Ekstremno retko/gotovo nikad u društvu, neka mi se desi da postanem emotivan na momente kada sam sam.
Smatrate li to svojom slaboscu ili svojom snagom?
Smatram to svojom osobinom koja nije ni pozitivna ni negativna, no ljudi mi najčešće zameraju taj neki manjak emotivnosti i smatraju me dosta hladnom osobom (verovatno iz razloga što ne dozvoljavam baš svakom da me vidi u nekom emotivnom stanju)
 

Back
Top