Koliko ste autentični?

Moj otac me zna kritikovati kad se smijem on kaže "Šta ti je smiješ se kao dijete, de budi malo naspram svog tijela kao da ti je sedam godina". Ja se onda još više zasmijem, a on odmahne rukom pa ućuti.
 
Kakvi ste u javnosti? Da li dozvoljavate da se vidi kada ste loše? Ili stavljate masku i osmeh. Na ovu temu potakla me jedna koleginica koja stalno ima osmeh, od kada je znam, a to je dosta dugo. U medjuvremenu i rak. Ne znam šta je došlo pre, ali rekla bih taj osmeh. Kako je kod vas? Da li se zezate kada vam je loše? Umem to da radim, pa me i izvuče na neki čudan način. Ali ne nabacujem lažni osmeh, više onaj inteligentni humor sa sarkazmom. Naravno, kada nisam potpuno loše. Ne tražim bustere u vidu ljudi, volite me i sl. gluposti. Pogledajte prilog 1823554
osmeh, posebno u kapitalistickom zapadu, ne pokazuje pravo stanje duha vec se osmeh koristi kao sredstvo obmane, koja je glavno oruzje u stvaranju materijalnog profita ili stvaranje sporednih uslova u tom pravcu.
Razlika izmedju onog sto vidimo i onog sto je u pozadini, realno, je ogromna. Sve je lazno, fasada, osmeh, nasilni optimizam...............iza cega stoji nezadovoljstvo, depresija, osecanje manje vrednosti, zavidnost, bes........sve sto emituje negativnu energiju .......koja inicira razne bolesti.
 
Biblija i Novi Zavjet naglašavaju bitnost da se jedan dio dječijeg Duha zadrži do potpunog odrastanja čime bi se razvila potpuna autentičnost neke osobe, ali za one koji su zatvorili dječiji Duh u mračni kut svoga bića također je moguća ponovna reintegracija i otkriće kao također uspostavljanje autentičnih crta na novo. Kraljevstvo nebesko nije neko nedostižno mjesto u oblacima nego stanje bivanja ljudskog bića, tačnije stanje blagostanja i blaženosti koje ne mogu narušiti okolnosti koje dolaze sa vana.
 
osmeh, posebno u kapitalistickom zapadu, ne pokazuje pravo stanje duha vec se osmeh koristi kao sredstvo obmane, koja je glavno oruzje u stvaranju materijalnog profita ili stvaranje sporednih uslova u tom pravcu.
Razlika izmedju onog sto vidimo i onog sto je u pozadini, realno, je ogromna. Sve je lazno, fasada, osmeh, nasilni optimizam...............iza cega stoji nezadovoljstvo, depresija, osecanje manje vrednosti, zavidnost, bes........sve sto emituje negativnu energiju .......koja inicira razne bolesti.
Delimično si u pravu. Jeste u sklopu poslovnog bon-tona na zapadu (nažalost kod nas se ni to nije primilo).
Kad si “naučen” da budeš nasmejan i kad ti nije baš do smeha predje u naviku, smešiš se i malo tužan.
Sve nešto loše to sa zapada a :lol:
 
Kakvi ste u javnosti? Da li dozvoljavate da se vidi kada ste loše? Ili stavljate masku i osmeh. Na ovu temu potakla me jedna koleginica koja stalno ima osmeh, od kada je znam, a to je dosta dugo. U medjuvremenu i rak. Ne znam šta je došlo pre, ali rekla bih taj osmeh. Kako je kod vas? Da li se zezate kada vam je loše? Umem to da radim, pa me i izvuče na neki čudan način. Ali ne nabacujem lažni osmeh, više onaj inteligentni humor sa sarkazmom. Naravno, kada nisam potpuno loše. Ne tražim bustere u vidu ljudi, volite me i sl. gluposti. Pogledajte prilog 1823554
Autentičnost ne ide od drugih prema tebi, već od tebe prema drugima. To sto okruženje smatra da svaka osoba treba na "tacni" da iznese detalje svog života, nije ono sto neke osobe zele i mogu....Kako izgleda lažan
osmeh? Da li je zaista lažan ili okruženje želi da kazni osobu koja ne deli svoj lični život sa njima?
 
Autentičnost ne ide od drugih prema tebi, već od tebe prema drugima. To sto okruženje smatra da svaka osoba treba na "tacni" da iznese detalje svog života, nije ono sto neke osobe zele i mogu....Kako izgleda lažan
osmeh? Da li je zaista lažan ili okruženje želi da kazni osobu koja ne deli svoj lični život sa njima?
Jeste. Autentičnost ide od nas samih. Da li si autentična, to je pitanje. Autentičnost se oseća u kontaktu sa ljudima. Nisu svi sposobni da dele, niti žele, sa raznim ljudima sve što drugima padne na pamet. Suludo je. Niti treba da ispunjavaju očekivanja drugih. Samo budi ljudsko biće. Može tema da se razvija dalje, nemam ništa protiv.
 
Delimično si u pravu. Jeste u sklopu poslovnog bon-tona na zapadu (nažalost kod nas se ni to nije primilo).
Kad si “naučen” da budeš nasmejan i kad ti nije baš do smeha predje u naviku, smešiš se i malo tužan.
Sve nešto loše to sa zapada a :lol:
lose i te kako.............kao i sve, i taj osmeh je u kapitalizmu lazan................kako moze biti dobar?
Navikli smo da je osmeh izraz radosti, dobronamernosti, bliskosti................kakvu, "bliskost i radost" , sto me vidi, moze imati sluzbenica u banci na salteru ili prodavnici ? To je njima radno mesto i tu su postavljene u svrhu posla, biznisa, a na zapadu je svaki posao za ostvarenje profita............DAKLE, NJENO PONASANJE SA OSMEHOM JE LAZNO I IMA ZA CILJ DA MI SKRENE PAZNJU SA PREVARE KOJU ONA SPROVODI PO NALOGU SVOG POSLODAVCA KAPITALISTE.

Par puta kupim u prodavnici pokvarenu robu, kasirka ne vrati dovoljno kusur,........AL KAKO DA BUDEM OZBILJAN I STROG KAD MI SE KASIRKA TAKO LEPO OSMEHUJE............? Sa osmehom prihvatim izvinjenje za pokusaj "namerne" kradje i podmetanja A KAD IZADJEM IZ PRODAVNICE, NAMRGODIM SE I U SEBI YE.BEM MAJKU TOJ KASIRKI................To je taj "zapadni osmeh" koji smo mi prihvatili kao "vrednost"..............I ZATO OBOLEVAMO OD RAZNIH TRAGICNIH BOLESTI JER SE U SEBI "KIDAMO" A TO NE SMEMO POKAZATI U JAVNOSTI..................inace, nista od "evropskog puta".
 
Jeste. Autentičnost ide od nas samih. Da li si autentična, to je pitanje. Autentičnost se oseća u kontaktu sa ljudima. Nisu svi sposobni da dele, niti žele, sa raznim ljudima sve što drugima padne na pamet. Suludo je. Niti treba da ispunjavaju očekivanja drugih. Samo budi ljudsko biće. Može tema da se razvija dalje, nemam ništa protiv.
U sklopu ovog primera, ali i mnogih drugih, nisam autentična. Zadržavam pravo da moj život bude i ostane samo moj. U istom duhu cenim i tuđe odluke...
 
lose i te kako.............kao i sve, i taj osmeh je u kapitalizmu lazan................kako moze biti dobar?
Navikli smo da je osmeh izraz radosti, dobronamernosti, bliskosti................kakvu, "bliskost i radost" , sto me vidi, moze imati sluzbenica u banci na salteru ili prodavnici ? To je njima radno mesto i tu su postavljene u svrhu posla, biznisa, a na zapadu je svaki posao za ostvarenje profita............DAKLE, NJENO PONASANJE SA OSMEHOM JE LAZNO I IMA ZA CILJ DA MI SKRENE PAZNJU SA PREVARE KOJU ONA SPROVODI PO NALOGU SVOG POSLODAVCA KAPITALISTE.

Par puta kupim u prodavnici pokvarenu robu, kasirka ne vrati dovoljno kusur,........AL KAKO DA BUDEM OZBILJAN I STROG KAD MI SE KASIRKA TAKO LEPO OSMEHUJE............? Sa osmehom prihvatim izvinjenje za pokusaj "namerne" kradje i podmetanja A KAD IZADJEM IZ PRODAVNICE, NAMRGODIM SE I U SEBI YE.BEM MAJKU TOJ KASIRKI................To je taj "zapadni osmeh" koji smo mi prihvatili kao "vrednost"..............I ZATO OBOLEVAMO OD RAZNIH TRAGICNIH BOLESTI JER SE U SEBI "KIDAMO" A TO NE SMEMO POKAZATI U JAVNOSTI..................inace, nista od "evropskog puta".
Ovi sa bratskog istoka se toplo smeju.
Uživajmo tu.
 
U sklopu ovog primera, ali i mnogih drugih, nisam autentična. Zadržavam pravo da moj život bude i ostane samo moj. U istom duhu cenim i tuđe odluke...
Kog primera? Koleginice koja je stalno nasmejana? Svako ima pravo da ne deli svoj život sa drugima. Često je to i opterećenje za druge. Nisam od radoznalih koje zanimaju razne gluposti iz nečijeg života. Ali isto tako nisam ni za odnose kod kojih jednostavno osetiš da nešto fali. Nisi autentičan.
 
Mnogo je primjera kada ljudi odluče olakšati Dušu povjeravajući se totalnom strancu ili radeći to javno bez bojazni da će im neko naštetiti zbog toga. To nije slučajno nego Božji dar u vidu jedinstvene prilike za izričaj.
 
Sad mi se nameće jedno pitanje. Da li su ljudi sa kojima radiš i deliš izvesne nevolje radnog života potpuni stranci? Nemoguće je da se sa nekima ne zbližimo? Prepoznamo?
Sa mnogima od njih se ne možeš zbližiti jer te svjesno ili nesvjesno gledaju kao konkurenciju više nego kao kolegu, ja sam u BiH jedno kratko vrijeme radio sa jednim starijim čovjekom bili smo vrlo dobri, dolazio mi je kući upoznao moje roditelje, bilo mu je vrlo teško kad sam dao otkaz jer sam odlučio da idem živjeti i raditi u Njemačku. Nakon godinu dana kad sam ponovo bio u posjet BiH bio sam kod njega kući, sada više nismo u kontaktu zagubio sam njegov broj. On je oženjen i ima dvije kćeri, došao je sa svojim bratom do mene roštiljali smo tada, drugi put je došao sa kćerkom koja također hoće da ide sa svojim momkom u Njemačku raditi.
 

Back
Top