Koliko roditelji mogu da uticu na svoje dete ?

  • Začetnik teme Začetnik teme LazaB
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

LazaB

Poznat
Poruka
7.134
Naucne studije na usvojenoj deci pokazuju iznenadjujuce rezultate o tome koliko roditelji mogu da uticu na licnost i karakteristike svoje dece , skoro sva deca su usvojena pre prvog rodjendana i nemaju nikakva secanja bioloskih roditelja , u vecini slucajeva je oko 50% genetika , skoro isto toliko okruzenje van kuce i njihova licna iskustva ( dobra i losa ) i samo oko 0-20% u proseku dolazi od vaspitanja iz kuce.

Meta-Analysis of Personality Heritability
Heritability of personality: A meta-analysis of behavior genetic studies — This looked at 134 behavior-genetic studies (twin, adoption, etc.) with over 100,000 people. They found, on average, about 40% of personality variance is due to genetics. PubMed
They also noted a lot of the remaining variance comes from non-shared environment (i.e., the environment that makes siblings different), not shared family environment.

Big Five Twin Study
Heritability of the big five personality dimensions … — Classic twin-study using identical (MZ) and fraternal (DZ) twins. Heritability estimates:
Neuroticism: 41%
Extraversion: 53%
Openness: 61%
Agreeableness: 41%
Conscientiousness: 44% PubMed
Shared environment (what siblings share) was very small or negligible in most cases, according to this study.

Heritability Over the Lifespan
How genetic and environmental variance in personality traits shift across the lifespan — Found that around 47% of personality variance is genetic (in many studies), but these proportions can change over time. research.vu.nl
They also note that non-shared environment (unique to individuals) is a large source of the rest of the variance.

Savremena istraživanja iz oblasti bihejvioralne genetike, uključujući studije blizanaca i studije usvajanja, pokazuju da genetika ima veoma snažan uticaj na formiranje ličnosti. Prosečne procene heritabilnosti za osobine ličnosti kreću se od 40% do 60%, što znači da skoro polovina stabilnih razlika među ljudima potiče iz genetskih faktora.

S druge strane, uticaj okruženja ne nestaje – ali studije dosledno pokazuju da najveći deo onoga što nazivamo „porodično vaspitanje“ (tzv. shared environment) ima iznenađujuće mali uticaj na dugoročne osobine ličnosti kod dece i odraslih. Mnogo veći efekat ima ne-deljeno okruženje – individualna iskustva, društvo, škole, slučajni događaji, traume, kao i lične odluke.
 
To je ipak jedna od studija i odnosi se na usvojenu decu. I Sokrat i Kopernik su rekli da u sve treba sumnjati.
Limitiran sam studijom do 20% i verujem da roditelji mogu u velikoj meri uticati na svoje dete, dakle 20%.
Nabrojao sam 3 studije , ne jednu , ima ih jos , sve se slazu , i jedini nacin da se ova tema istrazuje je kod dece koja su usvojena , to je jedini nacin da uporedimo genetski uticaj sa uticajem kucnog vaspitanja i spoljasnjeg uticaja.
 
u vecini slucajeva je oko 50% genetika , skoro isto toliko okruzenje van kuce i njihova licna iskustva ( dobra i losa ) i samo oko 0-20% u proseku dolazi od vaspitanja iz kuce
to liberali nasrcu na nas konzervativce, ili je prosto takav trend, ali od kada? mozda od Isusa?
tema se nastavlja sa novim zavetom, a tamo Isus rece da ce u jednoj porodici ustati jedni na druge u okviru tog domacinstva, .... samo dok nadjem i taj citat:
Čoveku će njegovi ukućani postati neprijatelji.
Matej 10,35 Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine:
Matej 10,36 I neprijatelji čovjeku (postaće) domašnji njegovi.
Matej 10,37 Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan.
Matej 10,38 I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.
S druge strane, uticaj okruženja ne nestaje – ali studije dosledno pokazuju da najveći deo onoga što nazivamo „porodično vaspitanje“ (tzv. shared environment) ima iznenađujuće mali uticaj na dugoročne osobine ličnosti kod dece i odraslih. Mnogo veći efekat ima ne-deljeno okruženje – individualna iskustva, društvo, škole, slučajni događaji, traume, kao i lične odluke.
ovo je jos zanimljiviji pasus. jer sto je nekada bilo zajednicko-deljeno okruzenje, tj, porodica, kao celija drustva, danas je ceo svet ta celija, jer smo umrezeni! razumes? nekada si bio upucen na bracu i sestre, a danas su ti tik-tokeri preko pola sveta brat i sestra, a to znaci da se menja sama definicija da li, kako se dele iskustva i kom okviru? to je porodica, meni na poslu cak kazu: pa mi smo ti porodica! a ja njima, tj tom koji mi ro rece, jos ranije kazah da je njemu posao crkva

i sada na jednoj strani porodica, pleme, deljena ekonomija, a na drugoj globalizacija kojoj je protivteza individualizacija koja opet stoji nasuprot obozenju i Crkvi kao jednom telu cak [Hristos glava, mi udovi, ili on ugao kamen a mi se ugradjujemo u tu gradjevinu, koncept].

mora konceptualno da se razmislja, i prati kako se stvari redefinisu kroz vreme
roditelji koliko mogu? ide vreme gde ce da se uzme jajna celija i spermatozoid od roditelja, i tu je kraj svakom roditeljstvu ne 0-20%, nego ostade 0%; ili kloniranje... ili se programira robot kao roditelj...
 
Poslednja izmena:

Back
Top