Колико пута месечно се често причешћивали?

Gedeon

Veoma poznat
Poruka
12.282
Отац Симеон из Рукумије је заговорник ређег причешћивања уз обавезан пост од седам дана, значи да ако је причешћивање у недељу треба строго постити шест претходних дана, и суботу такође, обавезно се исповедити. Отац Симеон каже да је то освештана пракса наше светосавске Цркве. Пре је била пракса баш у нашој цркви да се треба причестити четири пута годишње о великим постовима, а минимално једанпут годишње. Мени то делује престрого. Антихрист је пред вратима. Искушења је све више и противник делује све отвореније. Треба се што чешће пришћивати. Али и појачати духовну борбу. А често причешћивање човека јача. Ја сам за свако недељно причешћивање па и још чешће.
 
Ne verujem u religije i njihove bajke.
Ja sam uvek verovao. Kao dete u bajke, a nedugo potom, još u kasnijem detinjstvu u Boga. Hvala Gospodu Bogu. Iako to ateistima izgleda besmisleno, meni je vera itekako smislena i sastavni deo mog života, deo svakodnevne rutine da veličam Boga, da mu se molim, Njegovoj presvetoj Majci, svecima, za duše pokojnika. Sveti apostol Pavle u 1. poslanici Korinćanima u 1. glavi predivno opisuje zašto je bolje biti lud u Bogu nego pametan za svet: 17 Hristos me ... poslao da propovedam Radosnu vest (jevanđelje), i to ne rečima ljudske mudrosti, da Hristov krst ne bi izgubio svoju silu. 18 Jer govor o krstu je ludost za one koji propadaju, a za nas spasene je Božija sila. 19 Jer u Svetom pismu piše:

„Uništiću mudrost mudraca
i odbaciću umnost umnika.“

20 Gde je, dakle, mudrac? Gde je znalac? Gde je vični raspravama ovoga sveta? Nije li Bog pokazao da je mudrost ovoga sveta ludost? 21 I budući da svet nije upoznao Boga po njegovoj mudrosti, Bog je odlučio da ludošću propovedanja spase one koji veruju. 22 Tako Jevreji traže znake, a Grci traže mudrost. 23 A mi propovedamo Hrista razapetoga, kamen spoticanja za Jevreje, ludost za mnogobošce, 24 a za one koje je Bog pozvao, kako Jevreje tako i Grke, Hrista – silu i mudrost Božiju. 25 Jer je Božija ludost mudrija od ljudi, i Božija slabost jača od ljudske sile.
26 Pogledajte sebe, braćo, kakvi ste bili kad vas je Bog pozvao. Po ljudskim merilima, niste bili ni mudri, ni moćni, ni visokog roda. 27 Ali Bog je izabrao one koje u svetu smatraju ludima, da posrami one koje smatraju mudrima, i one koje drže za nemoćne da posrami one koje drže za nadmoćne. 28 On je izabrao one koji su u svetu beznačajni, prezreni, i ništavni, da obezvredi one na koje se gleda s uvažavanjem. 29 I to zato da se niko ne bi hvalio pred Bogom. 30 On je izvor vašeg života u Hristu Isusu, koji je nama postao mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje i otkupljenje. 31 Baš kao što je napisano: „Ko hoće da se hvali, neka se hvali Gospodom.“
 
Отац Симеон из Рукумије је заговорник ређег причешћивања уз обавезан пост од седам дана, значи да ако је причешћивање у недељу треба строго постити шест претходних дана, и суботу такође, обавезно се исповедити. Отац Симеон каже да је то освештана пракса наше светосавске Цркве. Пре је била пракса баш у нашој цркви да се треба причестити четири пута годишње о великим постовима, а минимално једанпут годишње. Мени то делује престрого. Антихрист је пред вратима. Искушења је све више и противник делује све отвореније. Треба се што чешће пришћивати. Али и појачати духовну борбу. А често причешћивање човека јача. Ја сам за свако недељно причешћивање па и још чешће.
Opet katolicke metode?
Precestim precescivanjem gubis smisao pricesti, njegovu vaznost i svetost.
To ti dodje kao dobar dan onda.
Pored toga koje nedostojan ne sme da jede.
Ispada kao da nas praksa i forma spasava a ne onaj na koga ona ukazuje.
Pravi vernik je spasen pa pricescivao se svaki dan ili 4 puta godisnje.
 
Баш сам захвалан Богу што ме привлачи себи. И то мене човека без икаквих дарова (немам ни слуха, ни гласа, нисам ни писац, ни сликар, ни интелектуалац, ништа изузев ринтања), али ето верник сам и уживам да читам Библију. Слава и хвала Богу за све.
 
Opet katolicke metode?
Precestim precescivanjem gubis smisao pricesti, njegovu vaznost i svetost.
To ti dodje kao dobar dan onda.
Pored toga koje nedostojan ne sme da jede.
Ispada kao da nas praksa i forma spasava a ne onaj na koga ona ukazuje.
Pravi vernik je spasen pa pricescivao se svaki dan ili 4 puta godisnje.
То су ђавоља подметања да би се људи што ређе причешћивали и да себе сматрају недостојнима. Никада нисмо достојни. Важно је борити се против греха и себе сматрати слабим и ићи примити тело и крв Христову да би се ојачао.
 
То су ђавоља подметања да би се људи што ређе причешћивали и да себе сматрају недостојнима. Никада нисмо достојни. Важно је борити се против греха и себе сматрати слабим и ићи примити тело и крв Христову да би се ојачао.
Propagiras katolicke metode oko pricesti.

Tako se gubi vrednost i znacaj tog cina.

Uostalom vidim da i ne znas o cemu pricam.
A niti znas sta znaci biti ne dostojan.
Da znas ne bi to pisao sto pises.

Ne moze ne dostojan da uzme casu ili hleb.
Ne mozes da psujes ove sedmice a onda se pricescujes, ne mozes da se posvadjas sa nekim ove sedmice a pricescujes.
Ne mozes da gledas porno filmove i da se pricesvujes. Ne mozes da se samozadovoljavas ove sedmice i pricescujes.
Ne mozes da ogovaras nekoga i lazes o njemu a da se pricescujes.
Ne mozes svesno da krsis Bozji zakon a da se pricescujes.
Ne mozes da se istresas na ukucane ili nekoga a da se pricescujes...itd..itd u nedogled.

Zato je potrebna priprema bar nedelju dve, post, da sredis odnose sa ljudima, sa Bogom.
Da popravis sto si naneo stetu, da se pomiris, izvinis itd ...

Tebi je vec sada pricest kao dobar dan?

Korincanima 11,25Tako i čašu, po večeri, govoreći: ovo je čaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo činite, kad god pijete, meni za spomen.
1. Korincanima 11,26Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne dođe.
1. Korincanima 11,27Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije čašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.
1. Korincanima 11,28Ali čovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od čaše da pije;
1. Korincanima 11,29Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega.
1. Korincanima 11,30Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju.
1. Korincanima 11,31Jer kad bismo sebe rasuđivali, ne bismo osuđeni bili.

Uzmite citajte Bibliju malo ljudi.
Ocigledno cam ona nista ne znaci vec dogme.
 
Propagiras katolicke metode oko pricesti.

Tako se gubi vrednost i znacaj tog cina.

Uostalom vidim da i ne znas o cemu pricam.
A niti znas sta znaci biti ne dostojan.
Da znas ne bi to pisao sto pises.

Ne moze ne dostojan da uzme casu ili hleb.
Ne mozes da psujes ove sedmice a onda se pricescujes, ne mozes da se posvadjas sa nekim ove sedmice a pricescujes.
Ne mozes da gledas porno filmove i da se pricesvujes. Ne mozes da se samozadovoljavas ove sedmice i pricescujes.
Ne mozes da ogovaras nekoga i lazes o njemu a da se pricescujes.
Ne mozes svesno da krsis Bozji zakon a da se pricescujes.
Ne mozes da se istresas na ukucane ili nekoga a da se pricescujes...itd..itd u nedogled.

Zato je potrebna priprema bar nedelju dve, post, da sredis odnose sa ljudima, sa Bogom.
Da popravis sto si naneo stetu, da se pomiris, izvinis itd ...

Tebi je vec sada pricest kao dobar dan?

Korincanima 11,25Tako i čašu, po večeri, govoreći: ovo je čaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo činite, kad god pijete, meni za spomen.
1. Korincanima 11,26Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne dođe.
1. Korincanima 11,27Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije čašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.
1. Korincanima 11,28Ali čovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od čaše da pije;
1. Korincanima 11,29Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega.
1. Korincanima 11,30Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju.
1. Korincanima 11,31Jer kad bismo sebe rasuđivali, ne bismo osuđeni bili.

Uzmite citajte Bibliju malo ljudi.
Ocigledno cam ona nista ne znaci vec dogme.
Ako se češće pričešćuješ bićeš duhovno jači i manje ćeš grešiti.
 
Najbolje naći balans. Ne treba prečesto jer onda gubimo iz vida značaj Svete Tajne, a ne treba ni prerijetko jer onda ne učestvujemo u Evharistiji.
Minimalno jednom mesečno. A svake nedelje ići na svetu liturgiju i na crveno slovo. Mogla bi se češće služiti liturgija prethodno osveštanih darova (pređe osvećenih), malo je skratiti pa da se služi za one koji npr. rade taj dan popodne ili naveče.
 
Ja sam uvek verovao. Kao dete u bajke, a nedugo potom, još u kasnijem detinjstvu u Boga. Hvala Gospodu Bogu. Iako to ateistima izgleda besmisleno, meni je vera itekako smislena i sastavni deo mog života, deo svakodnevne rutine da veličam Boga, da mu se molim, Njegovoj presvetoj Majci, svecima, za duše pokojnika. Sveti apostol Pavle u 1. poslanici Korinćanima u 1. glavi predivno opisuje zašto je bolje biti lud u Bogu nego pametan za svet: 17 Hristos me ... poslao da propovedam Radosnu vest (jevanđelje), i to ne rečima ljudske mudrosti, da Hristov krst ne bi izgubio svoju silu. 18 Jer govor o krstu je ludost za one koji propadaju, a za nas spasene je Božija sila. 19 Jer u Svetom pismu piše:

„Uništiću mudrost mudraca
i odbaciću umnost umnika.“

20 Gde je, dakle, mudrac? Gde je znalac? Gde je vični raspravama ovoga sveta? Nije li Bog pokazao da je mudrost ovoga sveta ludost? 21 I budući da svet nije upoznao Boga po njegovoj mudrosti, Bog je odlučio da ludošću propovedanja spase one koji veruju. 22 Tako Jevreji traže znake, a Grci traže mudrost. 23 A mi propovedamo Hrista razapetoga, kamen spoticanja za Jevreje, ludost za mnogobošce, 24 a za one koje je Bog pozvao, kako Jevreje tako i Grke, Hrista – silu i mudrost Božiju. 25 Jer je Božija ludost mudrija od ljudi, i Božija slabost jača od ljudske sile.
26 Pogledajte sebe, braćo, kakvi ste bili kad vas je Bog pozvao. Po ljudskim merilima, niste bili ni mudri, ni moćni, ni visokog roda. 27 Ali Bog je izabrao one koje u svetu smatraju ludima, da posrami one koje smatraju mudrima, i one koje drže za nemoćne da posrami one koje drže za nadmoćne. 28 On je izabrao one koji su u svetu beznačajni, prezreni, i ništavni, da obezvredi one na koje se gleda s uvažavanjem. 29 I to zato da se niko ne bi hvalio pred Bogom. 30 On je izvor vašeg života u Hristu Isusu, koji je nama postao mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje i otkupljenje. 31 Baš kao što je napisano: „Ko hoće da se hvali, neka se hvali Gospodom.“
Lepo je sve to, ako čoveku pruža mir, spokoj i razonodu.
Međutim, za razliku od mnogi drugih moja spoznaja o prošlosti, genezi čoveka mi ne dozvoljava da budem rob neke više sile.
Ne vidim u tome dobrotu, lepotu, ljubav a to me pokreće.
 
Већина духовника се слаже да не би требало ићи у екстреме како на једну тако и на другу страну. Неки свештеници кажу да не би требао проћи пост без причешћа и мјесец без присуства литургији, да је то неки минимум, чешће причешће по потреби, унутрашњем стању духа и процјени духовника. Неки мисле да редовно причешће сваке недеље може довести до стварања рутине што би могло довести до тога да се површно приће подвигу, односно посту, покајању и исповијести. Овдје се наравно мисли на здраве људе, болесници који болују од тешких болести будући да су у подвигу самим трпљењем болести се вјероватно могу и требају причешћивати сваком приликом, нормално уз исповијест.
 
Minimalno jednom mesečno. A svake nedelje ići na svetu liturgiju i na crveno slovo. Mogla bi se češće služiti liturgija prethodno osveštanih darova (pređe osvećenih), malo je skratiti pa da se služi za one koji npr. rade taj dan popodne ili naveče.
Prečesto mi je to. Bolje rjeđe ali sa dobrom pripremom.
 

Back
Top