Koliko plata je_

Manga Hilux

Stara legenda
Poruka
84.324

Koliko je prosečnih plata bilo potrebno za najjeftiniji novi automobil u Jugoslaviji​

Svakodnevno slušamo o drastičnom poskupljenju automobila, ali i o tome kako se nekada bolje živelo. Sudeći po podacima, statistika i utisak nikada nisu bili drugačiji.
IZVOR: INDEX.HR


Foto: Fiat promo

Foto: Fiat promo​

Za početak se vraćamo na poslednje trenutke SFRJ. Zastavina vozila su tada bila u apsolutnoj većini na jugoslovenskim putevima, a samo retki su mogli da se domognu novog automobila sa Zapada.

Najjeftiniji Zastavin model bio je Jugo 45 Koral, a bio je i drugi najjeftiniji model na tržištu. Za njega je trebalo izdvojiti 30 tadašnjih prosečnih plata, dok je kupac mesecima čekao na svoj primerak , piše Index.

Dolazimo i do najjeftinijeg automobila na jugoslovenskom tržištu. Bio je to Fiat 126, popularna "peglica". Za ovaj mali gradski auto trebalo je dati 19 prosečnih plata. Treba napomenuti da se ovaj model u to vreme pravio u Poljskoj, dakle u Istočnoj Evropi.
Sledeći po dostupnosti bio je takođe jedan istočnoevropski automobil, Škoda 120 L, za koju je prosečan Jugosloven trebalo da izdvoji 31 platu.

Da biste se vozili u novom Renaultu 4 GTL, koji se sklapao u Jugoslaviji, bilo su je potrebno 35 prosečnih plata.

Za Zastavu 101 sa 5 vrata 38, za ruski Moskvič Aleko 42, a za Ladu Samaru čak 54 plate.

Foto: VW promo

Foto: VW promo​
Tada tek lansirana Zastavina Florida mogla je da se kupi u protivvrednosti od 75 plata.

Golf se tada takođe sklapao u našoj zemlji, u Sarajevu, a za dizelaša je bilo potrebno izdvojiti čak 96 prosečnih plata.

Zanimljivo je da je Opel Kadett 1.2 LSJ, koji je silazio sa montažnih traka fabrike u Kikindi bio skuplji od Golfa (102 plate).

Foto: BMW promo

Foto: BMW promo​
Mogli su Jugosloveni da kupe i neke luksuzne uvozne automobile sa Zapada, ako bi im ekononska moć to dozvoljavala.

Cena modela Volvo 740 GLE je iznosila čak 265 prosečnih plata, a u ponudi su takođe bili Alfa Romeo 164 V6 (322), Renault 25 V6 (404) i BMW 750 iL (912 plata).

Kao apsolutni rekorder na ovoj listi izdvajao se Mercedes 560 SEC, za koji je trebalo izdvojiti neverovatnu 1.231 platu.
 
1990 u maju sam poceo da radim, pocetna neto inzenjerska plata u Trudbeniku mi je bila 11.000din ( imam kod roditelja u kuci i izvode po godinama). Te godine ( u novembru) sam kupio yuga 55 coral u rakovickom DMB a imam i racun i servisnu knjizicu za njega na istom tom tavanu. Pre 10-tak godina sam gledao te papire bas zbog tih prica kako je bilo jeftino/skupo nekada u SFRJ i odlicno se secam da je na racunu stajala cifra od 48.000 din ( 1dem je bio jos zvanicnih 7.0 din).
Znaci to je bilo nesto jace od moje 4 mesecne neto plate a recimo da sam imao maksimalno 75% vecu platu od prosecne, odnosno nov yugo je kostao oko 7 prosecni neto plata u tadasnjoj SFRJ. Index.hr naravno nije dao nijednu cifru, kolika je plata, koliko je kostao automobil nego samo spekulativno iznose omere. Dakle, prosecna plata i cena yuga u 1990 su lako dostupne cifre i lako je dokazljivo da usljivi index.hr opet laze.
 
Poslednja izmena:
I jos malo cena, te 1990 u oktobru sam se odselio od mojih i iznajmljivao namesten 1.5 soban stan u Aleksinackih rudara na NBGD. Mesecna renta je bila mislim 250dem, jer se secam da sam dao za 6 meseci unapred, soma i po.

A poceo sam pratiti i stanove za kupovinu, centar grada je bio 2.5-3.0 hiljade dem/m2, centar Zemuna 1.5-1.7 hiljada.

Benzin je bio ispod 7 din/lit te 1990 pa si se mogao voziti do mile volje. Tehnika je bila skupa, strana odeca takodje, domaca je sem slovenacke bila bagatela.

Povratna aviokarta do Londona JATom je bila 350-400dem.
 
1990 u maju sam poceo da radim, pocetna neto inzenjerska plata u Trudbeniku mi je bila 11.000din ( imam kod roditelja u kuci i izvode po godinama). Te godine ( u novembru) sam kupio yuga 55 coral u rakovickom DMB a imam i racun i servisnu knjizicu za njega na istom tom tavanu. Pre 10-tak godina sam gledao te papire bas zbog tih prica kako je bilo jeftino/skupo nekada u SFRJ i odlicno se secam da je na racunu stajala cifra od 48.000 din ( 1dem je bio jos zvanicnih 7.0 din).
Znaci to je bilo nesto jace od moje 4 mesecne neto plate a recimo da sam imao maksimalno 75% vecu platu od prosecne, odnosno nov yugo je kostao oko 7 prosecni neto plata u tadasnjoj SFRJ. Index.hr naravno nije dao nijednu cifru, kolika je plata, koliko je kostao automobil nego samo spekulativno iznose omere. Dakle, prosecna plata i cena yuga u 1990 su lako dostupne cifre i lako je dokazljivo da usljivi index.hr opet laze.

та година, 1990. је била сасвим другачија од осталих.

То је онај период када је Влада Анте Марковића радила реформе (1989-1991), и тада је било пуно прича о томе како је било пуно пара у оптицају. Тада су сви куповали те аутомобиле.

Дакле, индех.хр не лаже. Не можеш на основу једне године (1990) да посматраш седамдесете и осамдесете. Одједном је било пуно пара у оптицају, али ускоро је све пукло. Наслушах се прича како су те 1990. године сви могли да купе заставин ауто.
 
I jos malo cena, te 1990 u oktobru sam se odselio od mojih i iznajmljivao namesten 1.5 soban stan u Aleksinackih rudara na NBGD. Mesecna renta je bila mislim 250dem, jer se secam da sam dao za 6 meseci unapred, soma i po.

A poceo sam pratiti i stanove za kupovinu, centar grada je bio 2.5-3.0 hiljade dem/m2, centar Zemuna 1.5-1.7 hiljada.

Benzin je bio ispod 7 din/lit te 1990 pa si se mogao voziti do mile volje. Tehnika je bila skupa, strana odeca takodje, domaca je sem slovenacke bila bagatela.

Povratna aviokarta do Londona JATom je bila 350-400dem.

А да нађемо некога мало старијег од тебе, да нам прича каква је била 1985. или недобог 1983. година?
 
То је онај период када је Влада Анте Марковића радила реформе (1989-1991), и тада је било пуно прича о томе како је било пуно пара у оптицају. Тада су сви куповали те аутомобиле.
Da, to je period kad su navlacili ljude da trpaju pare u drzavne i privatne banke koje su na kraju pukle ko balon.
Secam se moj cale kad jurnuo u banku i bukvalno rekao "take my money" :dash::dash::dash:
 
Bas to, mi smo pukli oko 50 000 Deutsche maraka.

Не знам тачно шта се тада дешавало, али лионгејт пише о куповини аутомобила те 1990. године.

дакле, у том процесу реформи Анте Марковића било је пуно пара у промету. Неко је куповао аутомобиле, а неко је ставио паре на штедњу.

то што су сви стављали паре у банку је, вероватно, зато што је људима нагло дошло пуно пара под руке, па нису знали шта ће са њима, те их стављали у банку, и настала је та стара девизна штедња. Није то нешто што се у породици штекало деценију, већ је дошло нагло. Хоћу да кажем, да не можемо тај старији период из седамдесетих и осамдесетих да посматрамо кроз ту једну годину (1990).
 
Не знам тачно шта се тада дешавало, али лионгејт пише о куповини аутомобила те 1990. године.

дакле, у том процесу реформи Анте Марковића било је пуно пара у промету. Неко је куповао аутомобиле, а неко је ставио паре на штедњу.

то што су сви стављали паре у банку је, вероватно, зато што је људима нагло дошло пуно пара под руке, па нису знали шта ће са њима, те их стављали у банку, и настала је та стара девизна штедња. Није то нешто што се у породици штекало деценију, већ је дошло нагло. Хоћу да кажем, да не можемо тај старији период из седамдесетих и осамдесетих да посматрамо кроз ту једну годину (1990).
Najbolje da su kupovali stanove nego zinulo dupe za kamatu, laznu kamatu.
Sad bih imao najmanje dva stana da izdajem i boli me cose.
 
Najbolje da su kupovali stanove nego zinulo dupe za kamatu, laznu kamatu.
Sad bih imao najmanje dva stana da izdajem i boli me cose.

Лако је писати из ове перспективе.

Твоји нису могли да знају шта ће се дешавати. Посебно у то време. Данас ми можда и можемо да предвиђамо будућност и своје потезе боље, јер имамо пуно информација. Они нису могли да знају шта ће бити. А, опет, веровали су у систем и државу и државне банке.

У ствари, они су из те перспективе поступили одговорно. Нагли кеш нису хтели да спискају, већ да штеде. Како су могли да знају да ће цео свет да се промени баш тада, а баш Југославију да те промене закаче далеко горе него остале?
 
Лако је писати из ове перспективе.

Твоји нису могли да знају шта ће се дешавати. Посебно у то време. Данас ми можда и можемо да предвиђамо будућност и своје потезе боље, јер имамо пуно информација. Они нису могли да знају шта ће бити. А, опет, веровали су у систем и државу и државне банке.

У ствари, они су из те перспективе поступили одговорно. Нагли кеш нису хтели да спискају, већ да штеде. Како су могли да знају да ће цео свет да се промени баш тада, а баш Југославију да те промене закаче далеко горе него остале?
Moj deda je znao i to cim je Tito umro, rekao je da cemo se raspasti tako je i bilo.
 
Bez plate od 1000 evra minimum ovde se ne moze ziveti koliko toliko normalno.
Управо то.

Сад није проблем колико аутомобил вреди у броју плата него колико ти остаје од те плате.

Узмимо за пример неки мали градски аутомобил.

Рецимо Рено Клио.
Солидан и фин градски аутомобил.

Нов кошта око 17.000 евра.

То је око 2 милиона динара.

Просечна плата у јуну је била 85.000 али ајде да кажемо да је то нереалан податак и да одемо на медијану плате за јуни а то је 65.000

Значи за Клија ти треба око 30 плата што нас доводи до Југо Корала.

Тако да није проблем односа цене аутомобила и плате. Тај однос је увек исти.

Проблем је што ти је пре остајало од плате јер је била јача куповна моћ а сад ти ништа не остаје од плате.
 
Управо то.

Сад није проблем колико аутомобил вреди у броју плата него колико ти остаје од те плате.

Узмимо за пример неки мали градски аутомобил.

Рецимо Рено Клио.
Солидан и фин градски аутомобил.

Нов кошта око 17.000 евра.

То је око 2 милиона динара.

Просечна плата у јуну је била 85.000 али ајде да кажемо да је то нереалан податак и да одемо на медијану плате за јуни а то је 65.000

Значи за Клија ти треба око 30 плата што нас доводи до Југо Корала.

Тако да није проблем односа цене аутомобила и плате. Тај однос је увек исти.

Проблем је што ти је пре остајало од плате јер је била јача куповна моћ а сад ти ништа не остаје од плате.
Bas to, puno ljudi jedva krpi kraj sa krajem a kamoli da razmislja o novom automobilu a da ne govorim o nekom zaduzivanju kod bankara.
Nemamo nikakvu kupovnu moc a onaj nam prica o nekom parizeru.
 
Оно на конференцији шта је урадио је увреда за људе који живе у овој земљи.

А знаш шта је најгоре?
Што ће то покуповати накупци чим се појави и продавати за виши износ и смем сад да се кладим да тих производа и неће бити у продаји, односно тешко ће се налазити.

Е сад. Имамо ту само једну згодну ствар.
Верујем да су и сами продавци видели да су претерали јер се смањила куповина.
Гледам у Лидлу људе у реду на каси. Некад су колица била пуна.
Сад има пуних али све више и више људи стоје са пар производа. На неколико њих са до десетак производа дође један са пуним колицима а некад су сви имали пуна колица.

Мислим да је драстично опао промет у продавницама и да ће зато продавци почети да снижавају цене.

Гледам јогурт. Прошлог лета је био 120дин литар ипо. Почетком лета је догурао до 240 дин.
Сад му је редовно око 170 до 180 дин.
Сами продавци су снизили цене јер се не продаје.

Тако да је све ово само маркетиншки трик.
 
I jos malo cena, te 1990 u oktobru sam se odselio od mojih i iznajmljivao namesten 1.5 soban stan u Aleksinackih rudara na NBGD. Mesecna renta je bila mislim 250dem, jer se secam da sam dao za 6 meseci unapred, soma i po.

A poceo sam pratiti i stanove za kupovinu, centar grada je bio 2.5-3.0 hiljade dem/m2, centar Zemuna 1.5-1.7 hiljada.

Benzin je bio ispod 7 din/lit te 1990 pa si se mogao voziti do mile volje. Tehnika je bila skupa, strana odeca takodje, domaca je sem slovenacke bila bagatela.

Povratna aviokarta do Londona JATom je bila 350-400dem.
sve je tačno što pišeš
1990 sam za platu mogao da kupim 2000l benzina a sada mogu jedva malo više od 400
1984 sam za 4 plate mogao da kupim zastavu 101 ili video rekorder, onaj od 50 kila :)))))))))
 
Najjeftiniji Zastavin model bio je Jugo 45 Koral, a bio je i drugi najjeftiniji model na tržištu. Za njega je trebalo izdvojiti 30 tadašnjih prosečnih plata, dok je kupac mesecima čekao na svoj primerak , piše Index.
Samo ova receniva ilustruje cinjenicu da je index.hr lazljivo nacionalisticko smece koje lupa gde i sta stigne. Dakle, ako je prosecna SFRJ plata bila u vrednosti oko 7.000 dinara (ili 1000 dem) prostom racunicom po njihovoj "istini" dodjete da je za yugo 45 trebalo izdvojiti 30x10000dem=30.000dem za taj automobil. Da "novinar" index.hr ima imalo mozga shvatio bi da ovaj podatak nema veze sa "istinom" koju pokusavaju da predstave. OK legitimno je da pokusavaju da dokazu da je za Hrvate bio pakao u toj SFRJ ali kad radis po zadatku treba malo da vodis racuna i o proporcijama svojih lazi.

Ovde neki pokusavaju da dokazu da je u SFRJ 1990 bila ekstremno drugacija od godina pre njih, da je to bila godina kada je izvrsena ciljana pljacka deviznih ustedjevina gradjana prividnim stvaranjem bolje situacije nego sto je bilo ranije. Pa, ovako iz licnog i porodicnog iskustva, kazem da nije. 1989 su pokusavali da suzbiju tada vec galopirajucu inflaciju ( kurs je 1989 bio 70 hiljada dinara za 1dem, iako je je recimo 1988 za 1dem trebalo izdvojiti 2750 din a 1984 tek 65 din). Svi smo se tih 80-tih bavili kupovanjem deviza , od gastarbajtera, turista, pa do Siptara (koji su bili specijalisti za CHF) sa beogradske shtajge ili iz lozionica u podrumima BGD zgrada. Trziste je ste bilo zatvoreno za stranu robu, odnosno zasticeno za YU industriju ali su plate pratile inflaciju, pa su tako obracunske sluzbe po firmama imale glavni posao u mnozenju plata od prethodnog meseca za faktor koliko je inflacija pojela dinar.

Ilustracija, moj otac je 1985 kupovao novi automobil, zeleo je tadasnjeg golfa II, mesecima smo on, ja i moj brat (kao muski deo porodice) gledali modele, cene. I dan danas se secam da je VW Golf II 1.6D preko konsignacije (tada je generalni zastupnik u SFRJ za VW bio zagrebacki Autoimpex) bio 17.500dem plus carina (30%) i porez (30% za automobile do 1600ccm), sto bi sve zajedno bilo 28.000dem (ili tadasnjih 40 plata). Napominjem, ovo je bila cena sa "zastitnim" % kojima je tadasnja drzava stitila domace trziste. Jer, isti takav VW Golf se mogao uzeti iz sarajevskog TAS-a za 18-19 hiljada dem, doduse cekalo se 2-3 meseca od uplate dok ne dobijete kljuceve od zeljenog cetvorotockasa. Mada je moj otac, a mnogo vise brat i ja, zeleo da ima originalnog nemackog VW-a na kraju je uzeo tog iz TAS-a, cekao ga je 2-3 meseca, a jos je uspeo da malo "strpne" od cene zahvaljujuci inflaciji (dobio je progfakturu za uplatu recimo u cetvrtak a morao je da uplati do ponedeljka te je iskoristio skok marke u odnosu na dinar pa "skinuo" 5% od cene). Dakle, taj sarajevski VW Golf II 1.6D si te 1985 mogao kupiti za 28-29 prosecnih SFRJ plata.

Uzgred, 1990 privatne banke tipa Jugoscandic, Dafiment, Credibel (itd) mozda jesu bile registrovane ali NISU radile otkup deviza ili piramidalnu stednju, sa tom rabotom su krenuli tek od 1991 (kad je vec bio raspadnut jedinstveni SFRJ platni promet i kada drzavne banke vise nisu vrsile prodaju deviza gradjanima). Pa sam tako ja pred letnji odmor 1991 ( isao sam u Italiju pa se odlicno secam da sam tad jurio njihove lire po BGD) od drugara koji je radio u tadasnjem Sigmaprojektu (drvena zgrada na pocetku Kosancicevog venca ispod austrijske ambasade) cuo za Dafimnet koji je u toj zgradi rentao kancelarije, navodno sam kod njih mogao uzeti lire. Otisao sam tamo, nisam kupio lire ali sam dobio ponudu da mi daju neku abnormalnu kamatu za ulozene devize, nisam reagovao govoreci da je to ludost i ocit ekstreman rizik.

'80-te su vecim delom bile tretirane kao period "stabilizacije" jer je drzava '70-tih upala u kredite kod zapadnih banaka (sama SFRJ i tadasnje republicke vlade koje su se mogle i same zaduzivati a svaka je imal svoje velike finansijske promasaje) i nije ih mogla u jednom trenutku servisirati bez daljnjeg zaduzivanja te su redukovani svi odlivi deviza i prekomerna potrosnja a izvozeno je sve zivo sto se moglo prodati napolju i na ustrb domaceg stanovnistva. Pa smo tako imali bonove za ovo ili ono, nisi mogao kupiti uvozne proizvode itd.
 
Jos jedna ilustracija, nekada ( '60-80-tih) smo svi imali TV aparate domacih proizvodjaca EI, RIZ, Rudi Cajevac ili Gorenje, nisu bili bas krsh za 2 kanala koji smo imali ali su svi zeleli da imaju TV zapadne proizvodnje, Grundig, Philips ili englesku Deca. zamislite ti TV aparati su tih 70-tih imali daljinske upravljace sto je za tadasnje SFRJ proizvodjace bilo nezamislivo (prvi je sa tim krenuo nesto kasnije Gorenje) a boje na njihovim katodnim cevima su bile mnogo prirodnije.
Pa tako smo mi bili srecni kao kucici kad smo iz konsignacije na Obilicevom vencu uzeli jedan Deca TV (koji je sluzio do 2000-te).

A negde 1982 (secam se jer sam tad bio u gimnaziji, usmerenom, 3-ci razred ) sam oca vukao za ruku da mi kupi Levis 501 u konsignaciji Jugoslavija comerca u Sarajevskoj, uplata deviznog dela i dinasrkog poreza i carine u Beobanci na Zelenom vencu).

Tako je nekad tekao zivot u SFRJ...
 
1990 u maju sam poceo da radim, pocetna neto inzenjerska plata u Trudbeniku mi je bila 11.000din ( imam kod roditelja u kuci i izvode po godinama). Te godine ( u novembru) sam kupio yuga 55 coral u rakovickom DMB a imam i racun i servisnu knjizicu za njega na istom tom tavanu. Pre 10-tak godina sam gledao te papire bas zbog tih prica kako je bilo jeftino/skupo nekada u SFRJ i odlicno se secam da je na racunu stajala cifra od 48.000 din ( 1dem je bio jos zvanicnih 7.0 din).
Znaci to je bilo nesto jace od moje 4 mesecne neto plate a recimo da sam imao maksimalno 75% vecu platu od prosecne, odnosno nov yugo je kostao oko 7 prosecni neto plata u tadasnjoj SFRJ. Index.hr naravno nije dao nijednu cifru, kolika je plata, koliko je kostao automobil nego samo spekulativno iznose omere. Dakle, prosecna plata i cena yuga u 1990 su lako dostupne cifre i lako je dokazljivo da usljivi index.hr opet laze.
Ciglana Trudbenik ili onaj AD ili kako se već zvao?
 
Ciglana Trudbenik ili onaj AD ili kako se već zvao?
Ciglana i fabrika prefabrikovanih elemenata sa fabrikom betona su bili deo SOUR-a ( slozena organizacija udruzenog rada, tako se to zvalo kada sam ja poceo tamo raditi) Trudbenik, bio je i taj AD na koji mislis a koji je bio na Bulevaru Revolucije pored opstine Zvezdara, tu je bila opsta sluzba, finansijski sektor, tegnologija, organi uprave SOUR-a (sto bi danas rekli menadzment). Postojao je i Projektni biro na Gospodara Vucica (milsim na ulicu a ne na vaseg preCednika), hotel u bloku 70a na NBGD, uprave gradnji za Beograd, Srbiju, YU i za pojedine drzave u kojima je radjeno (SSSR, Poljska, Irak, Libija). Tako nekako je izgledala organizacija firme ali to je bilo davno, zaposlio sam se tamo pre 33 godine, proveo prvih 7 godina radnog staza i utekao iz te firme jer su kadrovi SPS-a (direktor Vasa i njegovi podrepasi) tada bas zestoko harali i cistili sve koji im nisu odgovarali. Nekada velika firma sa ekstremno kvalifikovanom radnom snagom ( imali smo odlicnuu zanatsku skolu u Krnjaci za nase majstore), dobrim inzenjerima (dizanje kupole hrama Sv.Save je recimo tehnoloski proces koji je opsmisljen u Tehnologiji Trudbenika itd).

No, sankcije, gubitak trzista, nemogucnost izvlacenja novca iz inostranstva i sveopsta kradja su (kao i kod drugih firmi) dotukli to preduzece. Nemam pojma da li danas nesto postoji od njega.
 
Zaboravili ste da je godišnja kamata za kredit bila 5% a za štednju 4% tako da su ljudi kupovali nove automobile ko mi danas tv ili veš mašinu kada rikne. Na 12 rata ali pošto je kupovna moć tada bila velika te plate nisu ni osećale nov auto.

SFRJ je bila svemirski brod za ove danas pljačkaonice.
 

Back
Top