Koliko je teško biti muškarac?

Pa i nije, pogotovu ako dođe do situacije da poslušaš druge oko sebe i oprobaš se u ovim vodama.
Generalni nismo svi od istog drveta i jednostavno ili nemamo predispoziciju za neke stvari ili nismo dovoljno zreli za neke stvari.
Šta ja šćadijaše reći
Ako nemaš sebe, ako nisi zadovoljan sobom kao osobom, muškarcem, pojavom, entitetom, nejm it.... pa i ako nisi iole ostvaren profesionalno socijalno ekonomski... ne može da te tek tako dopuni ili zadovolji ono što si naveo

A kamoli ako to radiš iz pritiska okoline i njihovih očekivanja

Onda ta porodica strada skoro u 80%
 
Ček ček....
Sad ne razumem gde smo u razgovoru
Mogu preko nekog ličnog primera da navedem na šta sam mislio.
Dakle imam mlađeg burazera i situacija sa njim je bila da su nas roditelji uvek upoređivali jednog sa drugim.
On je bio "tatin sin, a ja mamin" (suštinsku su se naši roditelji prepucavali preko nas).
Pošto sam bio stariji sin, sva svoja očekivanja su natovarili na mene, dok su njega čuvali kao malo vode na dlanu.
I u jednom momentu sam samo pukao, nije bilo leba od mene, nesposoban za bilo šta jer su me pretovarli kao mazgu (a do tada sam bio u ok odnosima sa burazerom)
I sada šta se dešava sva ta očekivanja su prebacili na njega i ovaj je zbog svega toga pobesneo na mene jer sam ja "nesposoban za bilo šta", te ono ni dan danas baš nismo u bratskim odnosima.
Generalno mi je trebalo poduže vremena da skapiram da zapravo nikada nisam imao afinitete za te stvari koje su mi tovarili na leđa i onda sam počeo da isprobavam sve i svašta te sam provalio šta mi ide/zanima me, a za šta sam duduk. Generalno mi je danas život ok i većinski prijatan jer ne slušam/ne marim za ono šta drugi pokušavaju da mi natovare, dok je moj brat još uvek zatočen u toj jami u koju su ga moju ubacili.
 
Mogu preko nekog ličnog primera da navedem na šta sam mislio.
Dakle imam mlađeg burazera i situacija sa njim je bila da su nas roditelji uvek upoređivali jednog sa drugim.
On je bio "tatin sin, a ja mamin" (suštinsku su se naši roditelji prepucavali preko nas).
Pošto sam bio stariji sin, sva svoja očekivanja su natovarili na mene, dok su njega čuvali kao malo vode na dlanu.
I u jednom momentu sam samo pukao, nije bilo leba od mene, nesposoban za bilo šta jer su me pretovarli kao mazgu (a do tada sam bio u ok odnosima sa burazerom)
I sada šta se dešava sva ta očekivanja su prebacili na njega i ovaj je zbog svega toga pobesneo na mene jer sam ja "nesposoban za bilo šta", te ono ni dan danas baš nismo u bratskim odnosima.
Generalno mi je trebalo poduže vremena da skapiram da zapravo nikada nisam imao afinitete za te stvari koje su mi tovarili na leđa i onda sam počeo da isprobavam sve i svašta te sam provalio šta mi ide/zanima me, a za šta sam duduk. Generalno mi je danas život ok i većinski prijatan jer ne slušam/ne marim za ono šta drugi pokušavaju da mi natovare, dok je moj brat još uvek zatočen u toj jami u koju su ga moju ubacili.
Odlično sročeno
Jasno sve
Redak si primer nekoga ko se upita ko je i šta je zaista
Jasno mi je kada popadaju na tebe ta očekivanja od strane roditelja, kao police kad se sruše
Moj ćale je o meni iza leđa izgleda pričao da nisam porodičan tip (slučajno sam saznao i sastavio priču) što je prilično tačno
Ali mi je sad tek Jasno da bih možda i bio porodičan tip (po mojim osećanjima i nahođenjima) da sam odyebao celu garnituru porodice i otišao iz Srbije i zapitao se ko sam i šta sam zapravo

Odlično si uradio
Kapa dole
 
Pa, negde je istina da se mora postati zrelim...a da li je to lako ili teško?
Kapiram da to mora ići nekako po loju... glupo i teško biva saplitati se po istom, ali je lakše klizati se...u rast i razvoj.
Pritom, ono što je obavezno za zrelog muškarca jeste jedna vrsta zaokruženosti u glavi, koja istovremeno predstavlja vrh njegovog impulsa...
Ovo podrazumeva ne toliko filter koliko - izbor daljih stvari i situacija - razlika svesno/nesvesno... Time se postiže da sačuvaš sebe, ali odbaciš ono viška,
od ranijeg iskustva i nepotrebnih stvari. Dakle, ostaješ svoj, imaš to svoje čuveno "dete u sebi", ali ne bukvalno, da si tenkre...već si jednostavno prešišao ono što ti smeta, naučio si da razlučiš dobro od lošeg, i dalje si onaj "mikiša", samo sada zreo, potpun, zaokružen... i kao takav, ideš dalje slobodno i uživaš.
 
Pitanje je u naslovu.

Šta vam najteže pada kada ste muškarac?

1. Očekivanja da muškarac mora obezbediti finansije

2. Teže je naći partnerku ali to se polako smanjuje

3. Samo muškarac može da omane u krevetu

4. Neko sranje, rat, zna se ko ide u njega

5. Pregled mokraćne bešike sa kamerom kroz ćunu. Zamalo ne riknuh. Med. sestra koja je bila tamo reče da je ženama mnogo lakši

I tako...
 
Pitanje je u naslovu.

Šta vam najteže pada kada ste muškarac?

(tema se ne tiče poređenja sa ženama tako da to preskočite :) )
Imam utisak da je muškarcima nametnut ozbiljan zadatak održavanja sigurne egzistencije za porodicu.
To je ozbiljan projekat i mislim da pranje suđa peglanje veša i ostali fizički poslovi po kući koje obično radi žena ne mogu da se mere sa teretom egzistencije koji je mandatorno dodeljen muškarcu.
muškarac se vrednuje kroz to na koji način se bori sa stabilnom egzistencijom
 
Muškarac kao snagu priznaje i nešto drugo do fizičke snage. Mora i u pobedi i u porazu biti isti. Mora znati da da kompliment, ali ne i da preteruje sa njima. Mora umeti da pusti suzu ako je vreme za plakanje i neće se bojati što ga drugi vide. Koje kad je teško ne posustaje nego se nasmeje i nastavi dalje. Koji ume da prizna da ide u krivom smeru i da se vrati. Koji ume da se izvini. Radi intelektualne i fizičke poslove. Otac, suprug, sin. Koji muškost ne meri položajem tela pri piškiliškenju (ako si slomljen, piškićeš i ležeći, u gusku, a ostaćeš muško). Biće iza kojeg stoji žena i deca, a on to nikada ne zaboravlja.
 
Odlično sročeno
Jasno sve
Redak si primer nekoga ko se upita ko je i šta je zaista
Jasno mi je kada popadaju na tebe ta očekivanja od strane roditelja, kao police kad se sruše
Moj ćale je o meni iza leđa izgleda pričao da nisam porodičan tip (slučajno sam saznao i sastavio priču) što je prilično tačno
Ali mi je sad tek Jasno da bih možda i bio porodičan tip (po mojim osećanjima i nahođenjima) da sam odyebao celu garnituru porodice i otišao iz Srbije i zapitao se ko sam i šta sam zapravo

Odlično si uradio
Kapa dole

.. и још ређи пример да од тога .. шта год да му иде .. може да живи .. и издржава оно у чему је дудук
 
Misliš još je ređe da uspešno izdržava porodicu i lepo živi, radeći nešto u čemu je duduk?

Занимљиво тумачење реченице. У праву си... Може се бити дудук у нечему , то волети... а још живети од тога ... ихаајјјј

Међутим тренутно произвоидне снаге односно 'тржиште' није такво



Да пробам опет ?

Лепо је што је он препознао шта је профитабилно

и 'иде му',

а заједница која је око њега то плаћа и има имагинарну/реалну корист .. бенефит .. профит .

па он може од онога што ради , а воли, да живи ( вишак који створи увек иде у некакве дудкасте трошкове )
 
Pitanje je u naslovu.

Šta vam najteže pada kada ste muškarac?

(tema se ne tiče poređenja sa ženama tako da to preskočite :) )

Najteze od svega je sto nemas pravo da se zalis i izjadas za sve muke koje prozivljavas nego moras da prevazidjes solo cuteci sam sve muke i jade,ako se zalis gubis postovanje drugih muskaraca a onda i zena to je bioloski,naravno zena ce ti svjesno reci pokazi emociju I budi iskren a podsvjesno joj se gadis ako si takav iako ce javno reci voli muskarca koji se izjada i pokazuje emociju to je laz.Biti muskarac nije samo da imas muke o kojima niko nista ne zna nego sto moras sam cuteci da ih prevazidjes i da svu proslost i bol nosis u sebi,msm ne moras ali ako pokazes svima emocije bice ti zivot tezi,zene ce te podsvjesno prezreti,zivot biti surov prema tebi itd,ovo je istina o tezini muskog puta

Ko kupuje poklon za rodjendan kada si odrasli otac ili muskarac,niko odnosno malo ko pokloni se kupuju zenama i djeci a muskarca ako ga se ko sjeti,muskarca se drustvo sjeti samo ako je bogat i uspjesan,nikada super bogata zena nece se udati za nekog lika koji radi za 400 evra najteze poslove ono gradjevina
 

Back
Top