Koliko je dostojnih za raj?

Shvatio sam kasnije da sama sala, koja iz mog ugla nije na mestu, tebi je upravo to, samo sala jer nisi vernik. Za mene je to u zivotu bio jedan veliki, sveti cin koji ne zaboravljam. Zato mi je neukusno da se neko sali u vezi toga . No, kao neverniku, kapiram da nisi to gledala tako i da nisi mislila nista lose. Nadam se :D
Naravno da nisam :)

Gle i nje :),sedi, niko ovde ne kritikuje...
Hvala :heart:
 
Obzirom da bez Boga ne mogu ni do ovog svog kreveta da odem, mada nešto mi se i ne ide...
Podeliću sa vama da mi molitva čini život pozitivnijim i mirnijim.
Mire je imao neke gafove svojevremeno na Pitanjima i Odgovorima i pričao o primerima neverujućih ljudi koji su nekim slučajem pokušali i to kad drugo ništa nije imalo efekta, pa postali verujući ubrzo.
U molitvi nema samo traženja nečega od Boga, Isusa Hrista.
Ona učini da nam se misli bolje slože i da se lepše dogovorimo sami sa sobom šta nam je raditi. Pa, odakle to dođe ako ne od samog Boga kome smo se obratili?
Pa smo srećni, zahvalni, kao mala deca se radujemo malim čudima u svojim malim životima.
A, to, ko će u raj...
Što reče jedan duhovnik: ''Šta ću ja u tom raju ako tamo nisu i sve moje mačke?''
Tačnije: ''Šta ću tamo ako sa mnom nisu i moji dragi? Molim se da i moji dragi, i moje mačke, i sve što voli pređe u raj... a ja... ja ću se već snaći.
Velika je istina u ovim recima.

Dragi ljudi, odoh na pocinak. Svako dobro pa se kuckamo sutra (danas nakon spavanja). :heart:
 
Obzirom da bez Boga ne mogu ni do ovog svog kreveta da odem, mada nešto mi se i ne ide...
Podeliću sa vama da mi molitva čini život pozitivnijim i mirnijim.
Mire je imao neke gafove svojevremeno na Pitanjima i Odgovorima i pričao o primerima neverujućih ljudi koji su nekim slučajem pokušali i to kad drugo ništa nije imalo efekta, pa postali verujući ubrzo.
U molitvi nema samo traženja nečega od Boga, Isusa Hrista.
Ona učini da nam se misli bolje slože i da se lepše dogovorimo sami sa sobom šta nam je raditi. Pa, odakle to dođe ako ne od samog Boga kome smo se obratili?
Pa smo srećni, zahvalni, kao mala deca se radujemo malim čudima u svojim malim životima.
A, to, ko će u raj...
Što reče jedan duhovnik: ''Šta ću ja u tom raju ako tamo nisu i sve moje mačke?''
Tačnije: ''Šta ću tamo ako sa mnom nisu i moji dragi? Molim se da i moji dragi, i moje mačke, i sve što volim pređe u raj... a ja... ja ću se već snaći.
tako je..najbolje je za hrišćanina da se uopšte ne bavi pitanjem da li će ići u raj..jer samo tako njegova ljubav za Boga i bližnje može da bude autentična, neiskvarena..
 
Dobri ljudi se ne regaju drugima kada otvoreno govore o sopstvenom pokajanju, javno govoreci da su bili ranjivi, posebno ako si musko, so je nedopustivo i za podsmeh.
Човек гради свој егоизам чак и када јавно говори да је био лош, у смислу да има велико мишљење о себи "ја сам лош, ја сам грешан". Грешност и скромност се види на делу, кад нас неко увреди да не реагујемо, да не завидимо, да се не преузносимо, то је скромност, а не да јавно износимо како смо ми смирени. То може да одведе у високоумље. Јер можда и нисмо смирени али мислимо да јесмо.
 
Od postanka sveta ljudi su cinili lose stvari, pagali, nisu postovali rotelje, cinili preljube, ubijali, zlostavljali itd. Gledajmo period nakon prvog Hristovog dolaska, jer se iskupio za grehe predjasnjih, ne?

Gledajuci Boziju rec, prateci smrtne grehe ali i zapovesti, lako mozemo uvideti kako je, skoro niko, dostojan obecanog nam raja. Ljudi su vodili ratove govoreci da ih vode u Bozije ime. Ubijali su pod istom parolom, ali time su prekrsili "ne ubij . Samim tim nisu dostojni raja.

E sada, sta je sa vojnicima, ljudima, koji su branili svoju zemlju od vojske agresora i time ubijali u procesu? Njihov podvig jeste pravedan. Zastititi zivote drugih ljudi, spreciti necovecna dela. Ali, da li ce im Bog oprostiti? Jesu li trebali stajati sa strane u nadi da ce Boziji gnev jednog dana doneti pravdu koja im je nanesena?

Dalje pise da je greh samo pozeleti tudju zenu, u srcu smo pocinili preljubu. Danas je to sasim normalno, a siurno i nekada. Ko moze tome odoleti? Storeni smo da analiziramo ocima i da razlikujemo lepo od ruznog. Koliko je tesko odoleti misli da zelite zenu koja je zauzea?

Ne lazi. Ljudi lazu svakog dana, cak i za trivijalne stvari. Kada se te lazi nagomilaju, treba li se dati oprost iako se ne pokajemo jer u potpunom neznanju nismo videli nista lose u istim?

Dakle, koliko je zaista dostojnih za raj? Jesu li ljudi svesni koliko je samo potreno uciniti da bi se postao dobar covek prema Bibliji?
Da od postanka sveta ljudi su zgresivsi nasledili nesavrsenost i skloni su grehu...
Ali i pored nase nesavrsenosti covek mzoe biti besprekoran pred Bogom.
Takav je na primer bio Jov.
Besprekornost podrazumeva drzanje Bozjeg Zakona i dobro srce.
To svako moze.
Smrtni gresi ne postoje.
Samo hula na sveti duh se ne moze oprostiti.
Znaci hula na Boga.
U Bibliji u starom zavetu imao primere ljudi koji su cinili grozne grehe pa im je bilo oprosteno.
Tako i David ucinio je preljubu i ubistvo i Bog mu je oprostio
jer je video da se iskreno kaje i jer je bio dobar u srcu.
Da to je odlicno pitanjke sta sa onima sto su ucestvovali u ratovima i ubijali.
Bog gleda da sve, slokonosti srca necijeg...
da li su to cinili misleci da moraju da brane Zemlji ili su uzivali u ubijanju
velika je razlika
Bog ce svima suditi prema srcu...
To nije neoprostiv greh ali opet i moze biti.

Da greh je i pozeleti tudju zenu ali to nije vrsta greha koja te lisava spasenja...
To spada u manje grehe, gresi misli...
tezi gresi su koje sprovede neko u delo...

Dalje u vezi laganja.
Pitanje je da li je neko patoloski lazov ili nekada slaze
Dakle velika je razlika...
Takodje nije vaka neistina laza a svaka laz je neistina.
Danas ljudi pogresno formulisu sta je to laz.
Laz je kada nekoga zelimo namerno obmanuti dakle ima losu nameru
imoze ici iz iz zlog srca - to je lose
Takvi lazovi nisu dostojni spasenja

Bog je dao kriterijume za spasenje i vecni zivot.
Imamo Bozji Zakon.
Malo njih ga se drzi.
Nije tesko biti dobar covek.


Inace lepa tema
nebitno je koliko njih je dostojno bitno je da se mi trudimo da budemo dostojni Boga

dakle Bog prihvata kada vidi da neko krene tim putem - uskim koji vodi u vecnost
i kojim ide manjina
za razliku od toga sto vecina ide sirokim putem koji vodi u unistenje
 
Poslednja izmena od moderatora:
Човек гради свој егоизам чак и када јавно говори да је био лош, у смислу да има велико мишљење о себи "ја сам лош, ја сам грешан". Грешност и скромност се види на делу, кад нас неко увреди да не реагујемо, да не завидимо, да се не преузносимо, то је скромност, а не да јавно износимо како смо ми смирени. То може да одведе у високоумље. Јер можда и нисмо смирени али мислимо да јесмо.
odsustvo sujete je naprimer kad imaš ljubav prema nekome čak i kad te vređa i ponižava..
 
odsustvo sujete je naprimer kad imaš ljubav prema nekome čak i kad te vređa i ponižava..
У теорији да, али теорија је једно а пракса је друго.
Сви ми имамо лепо мишљење о себи, али у пракси када нас неко "притегне", искритикује или извређа...
На муци се познају јунаци.
Још кад нас неко неоправдано извређа или не поштује, онда се види ко је какав.
Тј. видимо ми какви смо заиста према другима. Сами себе "тестирамо".
 
Човек гради свој егоизам чак и када јавно говори да је био лош, у смислу да има велико мишљење о себи "ја сам лош, ја сам грешан". Грешност и скромност се види на делу, кад нас неко увреди да не реагујемо, да не завидимо, да се не преузносимо, то је скромност, а не да јавно износимо како смо ми смирени. То може да одведе у високоумље. Јер можда и нисмо смирени али мислимо да јесмо.
Računaju se i pokušaji, a pošto čovek prirodno teži usavršavanju, i to se složi vremenom. Ne treba seći u korenu ljude koji su zaljubljeni i svoju veru u Boga. Ushićenje je korak koji može da dovede do smiravanja sopstvenom željom i osećajem da mora, i snishođenja po tome da te divne posvećenosti ne bi bilo da ne postoji to nešto divno čemu bismo se mogli posvetiti.
 
У теорији да, али теорија је једно а пракса је друго.
Сви ми имамо лепо мишљење о себи, али у пракси када нас неко "притегне", искритикује или извређа...
На муци се познају јунаци.
Још кад нас неко неоправдано извређа или не поштује, онда се види ко је какав.
Тј. видимо ми какви смо заиста према другима. Сами себе "тестирамо".
može i u praksi..samo čovek mora da dugo i svesno radi na oslobađanju od gordosti i sujete (sujeta je gordost pred publikom)
 
У теорији да, али теорија је једно а пракса је друго.
Сви ми имамо лепо мишљење о себи, али у пракси када нас неко "притегне", искритикује или извређа...
На муци се познају јунаци.
Још кад нас неко неоправдано извређа или не поштује, онда се види ко је какав.
Тј. видимо ми какви смо заиста према другима. Сами себе "тестирамо".

Ne smem da kažem koliko sam puta pala test. Sad sve molim Boga da me poštedi još koje čaše iskušenja :)
Laku noć dobri svete :kpozdrav:
 
Ne smem da kažem koliko sam puta pala test. Sad sve molim Boga da me poštedi još koje čaše iskušenja :)
Laku noć dobri svete :kpozdrav:
Uh, Otac Rafailo ponavlja često reči koje me do srca ganu:
''Zar da ne ispijem čašu koju mi je Bog namenio?'' (Možda je parafraza, verovatno jeste... )
Ne moli se da te poštedi, nego da ti da snage da izdržiš, jer Bog zna tvoju snagu i neće te opteretiti više nego što možeš da podneseš.
Hvala na ugodnoj večeri, draga...
:lakunoc:
 
Uh, Otac Rafailo ponavlja često reči koje me do srca ganu:
''Zar da ne ispijem čašu koju mi je Bog namenio?'' (Možda je parafraza, verovatno jeste... )
Ne moli se da te poštedi, nego da ti da snage da izdržiš, jer Bog zna tvoju snagu i neće te opteretiti više nego što možeš da podneseš.
Hvala na ugodnoj večeri, draga...
:lakunoc:
Sve je tako sjajno i bajno dok se ne desi neko zesce sranje kao gubitak deteta recimo...
moja baka sa mamine strane je izgubila ujaka koji se ubio. 8 godina je još živela, i na kraju
umrla od tuge. Stajala na krovu, gledala u groblje i padala u nesvest od bola. Išla joj
je krv na nos. Jednog dana me je čudno pogledala, i rekla da neću biti programer nego
lekar i saznati šta se desilo ujki. Ne znam na šta je mislila, ali svakako da ona
nije mogla podneti to iskušenje. Tako da ovim kontraprimerom demantujem tvoju tvrdnju...
 
Sve je tako sjajno i bajno dok se ne desi neko zesce sranje kao gubitak deteta recimo...
Život nije dodir svile, život nas žvaće, melje i cedi.
Kroz život se opraštamo od dragih ljudi, nemamo priliku da ih vidimo opet ovde, to je strašno...
I mislim da ovde, gde smo svi punoletni uglavnom, nema više nijedne osobe koja nije doživela gubitak drage osobe, nekoga ko nam je značio svet, i više njih.
Nećemo se meriti po tome ko je koga izgubio, jer svaki čovek je svet za sebe i bez njega je nekome izvesno mnogo teško.
 
Poslednja izmena:
Život nije dodir svile, život nas žvaće, melje i cedi.
Kroz život se opraštamo od dragih ljudi, nemamo priliku da ih vidimo opet ovde, to je strašno...
I mislim da ovde, gde smo svi punoletni uglavnom, nema više nijedne osobe koja nije doživela gubitak drage osobe, nekoga ko nam je značio svet, i više njih.
Bez Boga je svemu kraj i ovaj život je nepodnošljiv, ali to što živim je samo po sebi moje lično čudo i otpor prema smrti.
Sa Bogom, naćiću sve svoje drage nekad ponovo, oni spavaju, i molim se za njihove duše uporno tako da... uz Božiju milost, živeću san sa svima, i smrt ovde nije nikakav kraj.
Tvoje iskustvo sa bakom...
Baki je lekar bilo moćnije zanimanje, tako je to shvatala, plus je verovala da kao lekar možeš otkriti nešto što je nju mučilo, nije mogla da shvati da se ujak prosto ubio sam od sebe.
Problem je u tome što je ujakova smrt, tj kad sam saznao da se ubio, izazvala kod mene nervni slom. Bio sam dete.
Ceo život me to prati. Bio sam u Lazi jedno mesec dana, jer sam hteo da živim kao beskućnik na ulici, a posle toga plaćao privatno psihijatra 20 godina, tako da sam zaista saznao šta je depresija. No nisam postao lekar, još živim kao programer ČP
U svakom slučaju sam saznao za Boga, jer inače ne bih bežao na ulicu ČP
 
No nisam postao lekar, još živim kao programer ČP
Gresi predaka... tovare nas da moramo nešto, da smo dužni iako smo na ovaj svet došli bez da smo tražili.
Pomoli se za babu, zapali joj nekad sveću, šta ćeš...
Porodica ne može da se promeni, pa kakvi god da su, molitva radi.
Radi, provereno.
''Isuse, Bože, pomiluj mog strica na Malti, čuvaj ga i opomeni kad pravi probleme!''

Prođe dan-dva, zavrnuo se, zove da se gledamo, mene baš zove, hej, plače... posle desetak godina.
 
Uh, Otac Rafailo ponavlja često reči koje me do srca ganu:
''Zar da ne ispijem čašu koju mi je Bog namenio?'' (Možda je parafraza, verovatno jeste... )
Ne moli se da te poštedi, nego da ti da snage da izdržiš, jer Bog zna tvoju snagu i neće te opteretiti više nego što možeš da podneseš.
Hvala na ugodnoj večeri, draga...
:lakunoc:

Nije prafrafraza. Ako nismo u stanju ispiti i čašu žuči kao i čašu meda, a pri tom se ne odrći Boga kod pijemo žuč, onda i ne verujemo.
Dete moje, molim i za snagu, ali volja je njegova.
On izgleda veruje da ova moja krhka ramena imaju snagu planine, nisam sigurna da me to oduševljava, Bog da mi prosti :)
 

Back
Top