Koliko je dostojnih za raj?

ja nisam rekao da mu je bilo lako..ja mislim da verovatno nije bio bezgrešan pre stupanja na javnu scenu...znaš kako se kaže..nema sveca bez grešnika..nema stremljenja ka prosvetljenju dok ne dodirneš dno pakla... ne veruijem da se Isus rodio oslobođen od gordosti i pun ljubavi...verujem da se borio sa tim problemima i kroz borbu došao do mudrosti koju je delio sa svetom.. a ako se rodio i živeo bez gordosti,straha, mržnje, besa, požude, ljubomore, zavisti ...onda on i nije prošao kroz to šta znači biti čovek pa nema moralno pravo da zamera grehe drugima niti iskustvo neophodno da ih podučava..

Ima dana kad nisam sigurna ni šta da mislim, pa se nekako čudno neprijatno osećam...
 
Dobri ljudi se ne regaju drugima kada otvoreno govore o sopstvenom pokajanju, javno govoreci da su bili ranjivi, posebno ako si musko, so je nedopustivo i za podsmeh.
A dobro, šalila sam se, oprosti. Na početku sam i rekla da ne vjerujem u raj. Možda ova tema i nije bila za mene, izvinjavam se svima i odlazim.
 
A dobro, šalila sam se, oprosti. Na početku sam i rekla da ne vjerujem u raj. Možda ova tema i nije bila za mene, izvinjavam se svima i odlazim.
Shvatio sam kasnije da sama sala, koja iz mog ugla nije na mestu, tebi je upravo to, samo sala jer nisi vernik. Za mene je to u zivotu bio jedan veliki, sveti cin koji ne zaboravljam. Zato mi je neukusno da se neko sali u vezi toga . No, kao neverniku, kapiram da nisi to gledala tako i da nisi mislila nista lose. Nadam se :D
 
Od postanka sveta ljudi su cinili lose stvari, pagali, nisu postovali rotelje, cinili preljube, ubijali, zlostavljali itd. Gledajmo period nakon prvog Hristovog dolaska, jer se iskupio za grehe predjasnjih, ne?

Gledajuci Boziju rec, prateci smrtne grehe ali i zapovesti, lako mozemo uvideti kako je, skoro niko, dostojan obecanog nam raja. Ljudi su vodili ratove govoreci da ih vode u Bozije ime. Ubijali su pod istom parolom, ali time su prekrsili "ne ubij . Samim tim nisu dostojni raja.

E sada, sta je sa vojnicima, ljudima, koji su branili svoju zemlju od vojske agresora i time ubijali u procesu? Njihov podvig jeste pravedan. Zastititi zivote drugih ljudi, spreciti necovecna dela. Ali, da li ce im Bog oprostiti? Jesu li trebali stajati sa strane u nadi da ce Boziji gnev jednog dana doneti pravdu koja im je nanesena?

Dalje pise da je greh samo pozeleti tudju zenu, u srcu smo pocinili preljubu. Danas je to sasim normalno, a siurno i nekada. Ko moze tome odoleti? Storeni smo da analiziramo ocima i da razlikujemo lepo od ruznog. Koliko je tesko odoleti misli da zelite zenu koja je zauzea?

Ne lazi. Ljudi lazu svakog dana, cak i za trivijalne stvari. Kada se te lazi nagomilaju, treba li se dati oprost iako se ne pokajemo jer u potpunom neznanju nismo videli nista lose u istim?

Dakle, koliko je zaista dostojnih za raj? Jesu li ljudi svesni koliko je samo potreno uciniti da bi se postao dobar covek prema Bibliji?
0
 
Obzirom da bez Boga ne mogu ni do ovog svog kreveta da odem, mada nešto mi se i ne ide...
Podeliću sa vama da mi molitva čini život pozitivnijim i mirnijim.
Mire je imao neke gafove svojevremeno na Pitanjima i Odgovorima i pričao o primerima neverujućih ljudi koji su nekim slučajem pokušali i to kad drugo ništa nije imalo efekta, pa postali verujući ubrzo.
U molitvi nema samo traženja nečega od Boga, Isusa Hrista.
Ona učini da nam se misli bolje slože i da se lepše dogovorimo sami sa sobom šta nam je raditi. Pa, odakle to dođe ako ne od samog Boga kome smo se obratili?
Pa smo srećni, zahvalni, kao mala deca se radujemo malim čudima u svojim malim životima.
A, to, ko će u raj...
Što reče jedan duhovnik: ''Šta ću ja u tom raju ako tamo nisu i sve moje mačke?''
Tačnije: ''Šta ću tamo ako sa mnom nisu i moji dragi? Molim se da i moji dragi, i moje mačke, i sve što volim pređe u raj... a ja... ja ću se već snaći.
 

Back
Top