Koliko je dostojnih za raj?

Realno, to je poštenije, nego da svako dobro delo koje učinimo smatramo za, eto, ulaznicu, ili.... kako ono neki kupuju... kako se beše ono zove tačno, oproštaj i obezbeđuje sebi put u taj raj.
Večeras je bila tema da se bira između devet života i besmrtnosti i nisam mogla da učestvujem iz verskih razloga.
Nije pitanje da li će mene, grešnicu Bog pomilovati negde tamo i pustiti da imam večni život na divnom nekom mestu. Grešnici smo svi koji smo hodali ikad zemljom, osim Isusa Hrista. Dakle, svaki grešnik može, ali ne znači i da hoće otići u raj
Svako ko u dusi razmislja kako trazi oprostaj zarad raja, taj se ne kaje iskreno. Znam po sebi da, iskreno i istinsko kajanje predstavlja nesebican cin. Proziveo sam iskreno kajanje mozda dva puta u zivotu. Za svaki od njih, toliko se u meni nakupio osecaj krivice, nisam mogao smisliti sebe da sam briznuo u plac i molio da mi se oprosti. Ridao sam kao dete, ali je bilo iskreno i ciso jer sam u srcu svom zaista plakao zbog reha koji sam ucinio. Veoma je oslobadjajuc osecaj.
 
Svako ko u dusi razmislja kako trazi oprostaj zarad raja, taj se ne kaje iskreno. Znam po sebi da, iskreno i istinsko kajanje predstavlja nesebican cin. Proziveo sam iskreno kajanje mozda dva puta u zivotu. Za svaki od njih, toliko se u meni nakupio osecaj krivice, nisam mogao smisliti sebe da sam briznuo u plac i molio da mi se oprosti. Ridao sam kao dete, ali je bilo iskreno i ciso jer sam u srcu svom zaista plakao zbog reha koji sam ucinio. Veoma je oslobadjajuc osecaj.
Dobro, ti si plači3,14čka :) to već znamo :heart:
 
Danas, ako ne odes u monahe, nista od izolacije.
To i jeste problem i monasi su gresili dok se nisu zamonasili.Pitanje je da li je isparavno i njima oprostiti.Smatram se vernikom,ali kada mi nesto ne ide kako treba,pocinjem da psujem i skidam sve s nebesa.Znam i siguran sam da mi niko ne moze oprostiti,ali zao mi je i opet kiazem na kraju "Boze oprosti mi i ne slusaj ludaka dok psuje".
 
To i jeste problem i monasi su gresili dok se nisu zamonasili.Pitanje je da li je isparavno i njima oprostiti.Smatram se vernikom,ali kada mi nesto ne ide kako treba,pocinjem da psujem i skidam sve s nebesa.Znam i siguran sam da mi niko ne moze oprostiti,ali zao mi je i opet kiazem na kraju "Boze oprosti mi i ne slusaj ludaka dok psuje".
Najteze je da mi sami sebi oprostimo kada zgresimo. Onaj ko se kaje gnusa se greha, svoje slabosti, ali ipak trazi da mu Bog oprosti.
 
Znaš kako god da živiš ako si začet u grehu, grešan si do kraja Čp
Ne. Mislim... na kraju krajeva, deca ne traže nikome da se rode, pa onda...
Ako smo i rođeni iz greha, krivi su naši roditelji, i ne znam nikog ko bar jednom nije naglas rekao: ''Majko mila, što me rodi???''
Ali roditelje voliš, razumeš, poštuješ i moliš se za njih kao što je normalno da se roditelji mole za svoju decu.
Greh samog rođenja nam je najmanji i najlakši. Ono kako živimo kad smo već život dobili je to što određuje kako smo i koliko grešni.
 
Ne. Mislim... na kraju krajeva, deca ne traže nikome da se rode, pa onda...
Ako smo i rođeni iz greha, krivi su naši roditelji, i ne znam nikog ko bar jednom nije naglas rekao: ''Majko mila, što me rodi???''
Ali roditelje voliš, razumeš, poštuješ i moliš se za njih kao što je normalno da se roditelji mole za svoju decu.
Greh samog rođenja nam je najmanji i najlakši. Ono kako živimo kad smo već život dobili je to što određuje kako smo i koliko grešni.
Da al to te ne čini bezgrešnom. Jer ako to pomisliš, odmah nastupaju teška iskušenja, demoni and co Čp
 

Back
Top