Koliko je dostojnih za raj?

Baby Yoda

Contributor
Poruka
21.755
Od postanka sveta ljudi su cinili lose stvari, lagali, nisu postovali roditelje, cinili preljube, ubijali, zlostavljali itd. Gledajmo period nakon prvog Hristovog dolaska, jer se iskupio za grehe predjasnjih, ne?

Gledajuci Boziju rec, prateci smrtne grehe ali i zapovesti, lako mozemo uvideti kako je, skoro niko, dostojan obecanog nam raja. Ljudi su vodili ratove govoreci da ih vode u Bozije ime. Ubijali su pod istom parolom, ali time su prekrsili "ne ubij . Samim tim nisu dostojni raja.

E sada, sta je sa vojnicima, ljudima, koji su branili svoju zemlju od vojske agresora i time ubijali u procesu? Njihov podvig jeste pravedan. Zastititi zivote drugih ljudi, spreciti necovecna dela. Ali, da li ce im Bog oprostiti? Jesu li trebali stajati sa strane u nadi da ce Boziji gnev jednog dana doneti pravdu koja im je nanesena?

Dalje pise da je greh samo pozeleti tudju zenu, u srcu smo pocinili preljubu. Danas je to sasim normalno, a siurno i nekada. Ko moze tome odoleti? Storeni smo da analiziramo ocima i da razlikujemo lepo od ruznog. Koliko je tesko odoleti misli da zelite zenu koja je zauzea?

Ne lazi. Ljudi lazu svakog dana, cak i za trivijalne stvari. Kada se te lazi nagomilaju, treba li se dati oprost iako se ne pokajemo jer u potpunom neznanju nismo videli nista lose u istim?

Dakle, koliko je zaista dostojnih za raj? Jesu li ljudi svesni koliko je samo potreno uciniti da bi se postao dobar covek prema Bibliji?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Od postanka sveta ljudi su cinili lose stvari, pagali, nisu postovali rotelje, cinili preljube, ubijali, zlostavljali itd. Gledajmo period nakon prvog Hristovog dolaska, jer se iskupio za grehe predjasnjih, ne?

Gledajuci Boziju rec, prateci smrtne grehe ali i zapovesti, lako mozemo uvideti kako je, skoro niko, dostojan obecanog nam raja. Ljudi su vodili ratove govoreci da ih vode u Bozije ime. Ubijali su pod istom parolom, ali time su prekrsili "ne ubij . Samim tim nisu dostojni raja.

E sada, sta je sa vojnicima, ljudima, koji su branili svoju zemlju od vojske agresora i time ubijali u procesu? Njihov podvig jeste pravedan. Zastititi zivote drugih ljudi, spreciti necovecna dela. Ali, da li ce im Bog oprostiti? Jesu li trebali stajati sa strane u nadi da ce Boziji gnev jednog dana doneti pravdu koja im je nanesena?

Dalje pise da je greh samo pozeleti tudju zenu, u srcu smo pocinili preljubu. Danas je to sasim normalno, a siurno i nekada. Ko moze tome odoleti? Storeni smo da analiziramo ocima i da razlikujemo lepo od ruznog. Koliko je tesko odoleti misli da zelite zenu koja je zauzea?

Ne lazi. Ljudi lazu svakog dana, cak i za trivijalne stvari. Kada se te lazi nagomilaju, treba li se dati oprost iako se ne pokajemo jer u potpunom neznanju nismo videli nista lose u istim?

Dakle, koliko je zaista dostojnih za raj? Jesu li ljudi svesni koliko je samo potreno uciniti da bi se postao dobar covek prema Bibliji?
Oslanjaš se na Isusovo učenje, ne na Stari Zavet.
 
E to ne znam, ja sigurno neću :)
Hmm. Ako gledamo preduslove, ja nisam upoznao coveka koji hoce. Nekako, ti uslovi cine se nemogucim, skoro nerealnim za veme u kojem zivimo. "Prinudjeni" smo da gresimo zarad sopstvenog opstanka. Zasigurno osetimo nelagodnost, ali naucimo da ili ubedimo sebe da ne postoji drugi nacin.

Ledajuci svoj zivot u ovom momentu, apsolutno nisam za raj. Sta buducnost nosi, ne znam.
 
Hmm. Ako gledamo preduslove, ja nisam upoznao coveka koji hoce. Nekako, ti uslovi cine se nemogucim, skoro nerealnim za veme u kojem zivimo. "Prinudjeni" smo da gresimo zarad sopstvenog opstanka. Zasigurno osetimo nelagodnost, ali naucimo da ili ubedimo sebe da ne postoji drugi nacin.

Ledajuci svoj zivot u ovom momentu, apsolutno nisam za raj. Sta buducnost nosi, ne znam.
Ja neću jer ne vjerujem u raj, a "uslove" ispunjavam. Ne lažem, ne kradem, ne poželim tuđe, ne mrzim, pomažem ako mogu onima kojima pomoć treba, dobra sam kćerka, dobra unuka, divna sestra, dobra prijateljica, živim tiho svoj ovozemaljski život a nakon života..baš me briga :)
 
Od postanka sveta ljudi su cinili lose stvari, pagali, nisu postovali rotelje, cinili preljube, ubijali, zlostavljali itd. Gledajmo period nakon prvog Hristovog dolaska, jer se iskupio za grehe predjasnjih, ne?

Gledajuci Boziju rec, prateci smrtne grehe ali i zapovesti, lako mozemo uvideti kako je, skoro niko, dostojan obecanog nam raja. Ljudi su vodili ratove govoreci da ih vode u Bozije ime. Ubijali su pod istom parolom, ali time su prekrsili "ne ubij . Samim tim nisu dostojni raja.

E sada, sta je sa vojnicima, ljudima, koji su branili svoju zemlju od vojske agresora i time ubijali u procesu? Njihov podvig jeste pravedan. Zastititi zivote drugih ljudi, spreciti necovecna dela. Ali, da li ce im Bog oprostiti? Jesu li trebali stajati sa strane u nadi da ce Boziji gnev jednog dana doneti pravdu koja im je nanesena?

Dalje pise da je greh samo pozeleti tudju zenu, u srcu smo pocinili preljubu. Danas je to sasim normalno, a siurno i nekada. Ko moze tome odoleti? Storeni smo da analiziramo ocima i da razlikujemo lepo od ruznog. Koliko je tesko odoleti misli da zelite zenu koja je zauzea?

Ne lazi. Ljudi lazu svakog dana, cak i za trivijalne stvari. Kada se te lazi nagomilaju, treba li se dati oprost iako se ne pokajemo jer u potpunom neznanju nismo videli nista lose u istim?

Dakle, koliko je zaista dostojnih za raj? Jesu li ljudi svesni koliko je samo potreno uciniti da bi se postao dobar covek prema Bibliji?
U dansnje vrem mnogo malo.
 
Ja neću jer ne vjerujem u raj, a "uslove" ispunjavam. Ne lažem, ne kradem, ne poželim tuđe, ne mrzim, pomažem ako mogu onima kojima pomoć treba, dobra sam kćerka, dobra unuka, divna sestra, dobra prijateljica, živim tiho svoj ovozemaljski život a nakon života..baš me briga :)
To je okej. Tu postoji i ono drugo pitanje koje glasi "Da li ce Bog primiti u carstvo svoje one koji nisu verovali u njega, nisu ga voleli, ni postovali ALI jesu bili dobri ljudi koji ispunjavaju uslove za isti"

U dansnje vrem mnogo malo.
Jedino da se covek izoluje i da pozivi van iskusenja, sto je kukavicki cin.
 
To je okej. Tu postoji i ono drugo pitanje koje glasi "Da li ce Bog primiti u carstvo svoje one koji nisu verovali u njega, nisu ga voleli, ni postovali ALI jesu bili dobri ljudi koji ispunjavaju uslove za isti"


Jedino da se covek izoluje i da pozivi van iskusenja, sto je kukavicki cin.
Tesko je bilo izolovati se i dosta ranije,a kamoli danas.
 
a nakon života..baš me briga :)
Realno, to je poštenije, nego da svako dobro delo koje učinimo smatramo za, eto, ulaznicu, ili.... kako ono neki kupuju... kako se beše ono zove tačno, oproštaj i obezbeđuju sebi put u taj raj.
Večeras je bila tema da se bira između devet života i besmrtnosti i nisam mogla da učestvujem iz verskih razloga.
Nije pitanje da li će mene, grešnicu, Bog pomilovati negde tamo i pustiti da imam večni život na divnom nekom mestu. Grešnici smo svi koji smo hodali ikad zemljom, osim Isusa Hrista. Dakle, svaki grešnik može, ali ne znači i da hoće otići u raj.

Bog ne prašta ništa. Lotov zadatak je bio da nadje 5 dobrih ljudi, nije uspeo i Bog je sve sravnio sa zemljom.
Lot se ispostavilo da i nije bio baš neki, da se razumemo, ali Bog mu je činio, puštao... Gde je tražio pravednike?
Je l' ih tražio/našao u sopstvenom domu?
Čak i kad su pobegli iz grada po hitnom postupku, obilo mu se o glavu to što se o svojoj porodici nije starao kad je trebalo.
 

Back
Top