Koju knjigu imate želju da pročitate...?

Ja predlažem da se čitaju samo tweetovi. To je prava stvar: format sms poruke, kratki, jasni, ne smaraju, nema opisa. nema dijaloga... Kad to postane prenaporno, pređite na "čitanje" emotikona po netu. Ko je baš literarno raspoložem, može da pokupi koji Andrićev ili Mešin citat sa fejsa... :hahaha:

Šalu na stranu, i ja sam ranije kompulsivno skidao knjige sa neta, ali kad vidim koji procenat (zapravo promil) toga mogu da pročitam, samo padnem u depresiju.

JA, naravno, i tvitujem. Doduse, ne toliko cesto, ali imam i tviter. Uglavnom samo prosledim moj blog tamo.

Dobar izbor. Mada se da primetiti obrazac. Malo filozofije, malo mistike, malo religije. Sa par kapi psihologije i literarnih studija da bude pikantnje. Fino jelo.

Ulizice.
 
Kaputt je OK, ali meni je to više produžena novinska reportaža nego beletristika.

Evo šta sam zapisao kad sam ga pročitao:
Godine Drugog svjetskog rata (tačnije one do pada Italije) Kurcio Malaparte proveo je kao dopisnik italijanskih novina, obilazeći frontove širom istočne i sjeverne Evrope. Kaputt je sasvim blago romansirani katalog ratnih strahota, masakara i pogroma na koje je nailazio od predgrađa Lenjingrada i ledenih finskih šuma, preko nepreglednih ukrajinskih žitnica do Balkana. I pored uniforme kapetana italijanske vojske, saveznika i nominalnog saborca počinilaca većine zločina, Malaparte jasno i hrabro staje na stranu žrtava, a pobjedom opijenim osvajačima predviđa brzi slom. Isto to, uz ironiju i smisao za humor, čini i po diplomatskim salonima gdje uglađeni ambasadori i ministri sanjare o novoj Evropi, a sopstveno ignorisanje zločina i tragedija predstavljaju kao hrabrost u suočavanju s neophodnim ratom.
Možda i najpotresnije stranice ovaj pisac zanimljive i, reklo bi se, italijanski prevrtljive biografije (u kojoj pronalazimo i marš na Rim sa Musolinijem i poslijeratni komunizam) ispisao je pred kraj knjige kada se vraća u potpuno uništeni Napulj čiji stanovnici se od američkih bombi kriju u katakombama, a društveni život se svodi na nekakvu mješavinu anarhističke solidarnosti i rudimentarnog hrišćanstva.
Kaputt je sasvim dobro napisan roman, iako se čini da je njegovom piscu istoriografska i etička vrijednost ispred umjetničke, pa se danas može posmatrati prije kao solidan i važan doprinos kulturi sjećanja, nego kao vrhunska književnost.

Kožu nisam čitao.
 
Kaputt je OK, ali meni je to više produžena novinska reportaža nego beletristika.

Evo šta sam zapisao kad sam ga pročitao:
Godine Drugog svjetskog rata (tačnije one do pada Italije) Kurcio Malaparte proveo je kao dopisnik italijanskih novina, obilazeći frontove širom istočne i sjeverne Evrope. Kaputt je sasvim blago romansirani katalog ratnih strahota, masakara i pogroma na koje je nailazio od predgrađa Lenjingrada i ledenih finskih šuma, preko nepreglednih ukrajinskih žitnica do Balkana. I pored uniforme kapetana italijanske vojske, saveznika i nominalnog saborca počinilaca većine zločina, Malaparte jasno i hrabro staje na stranu žrtava, a pobjedom opijenim osvajačima predviđa brzi slom. Isto to, uz ironiju i smisao za humor, čini i po diplomatskim salonima gdje uglađeni ambasadori i ministri sanjare o novoj Evropi, a sopstveno ignorisanje zločina i tragedija predstavljaju kao hrabrost u suočavanju s neophodnim ratom.
Možda i najpotresnije stranice ovaj pisac zanimljive i, reklo bi se, italijanski prevrtljive biografije (u kojoj pronalazimo i marš na Rim sa Musolinijem i poslijeratni komunizam) ispisao je pred kraj knjige kada se vraća u potpuno uništeni Napulj čiji stanovnici se od američkih bombi kriju u katakombama, a društveni život se svodi na nekakvu mješavinu anarhističke solidarnosti i rudimentarnog hrišćanstva.
Kaputt je sasvim dobro napisan roman, iako se čini da je njegovom piscu istoriografska i etička vrijednost ispred umjetničke, pa se danas može posmatrati prije kao solidan i važan doprinos kulturi sjećanja, nego kao vrhunska književnost.

Kožu nisam čitao.
Dovoljno je procitati samo jedan njegov roman. Isto vazi i za Remarka ( nadam se da Rudjer ne prati ovaj topik;))
Koza je i nepodnosljiva za normalan ljudski mozak.
 
Dovoljno je procitati samo jedan njegov roman. Isto vazi i za Remarka ( nadam se da Rudjer ne prati ovaj topik;))
Koza je i nepodnosljiva za normalan ljudski mozak.

Ne znam, mislim da ću jednom ipak pročitati i Kožu. Koliko znam, taj roman je smješten u Italiju, a i u Kaputtu najbolji dio mi je onaj koji se dešava u Italiji.
Mislim da je po Koži snimljena i TV serija, italijanska. Ne da mi se sad istraživati po netu, ali to mora da je bilo prije dosta više od 30 godina. Sjećam se nekih vrlo naturalističkih scena. Kod nas je vjerovatno prikazivana negdje u godinama kad i Berlinalexanderplatz.
 
Ne znam, mislim da ću jednom ipak pročitati i Kožu. Koliko znam, taj roman je smješten u Italiju, a i u Kaputtu najbolji dio mi je onaj koji se dešava u Italiji.
Mislim da je po Koži snimljena i TV serija, italijanska. Ne da mi se sad istraživati po netu, ali to mora da je bilo prije dosta više od 30 godina. Sjećam se nekih vrlo naturalističkih scena. Kod nas je vjerovatno prikazivana negdje u godinama kad i Berlinalexanderplatz.

Nadam se da ipak neces. To sto ti nazivas natrtalistickim scenama, to je horor koji coveku stvarno nije potreban.
Ne bih sada da prepricavam neke scene ( a zaista je radnja samo u Italiji, konkretno u Napulju) jer se toliko potresem, a nisam bas
sklona potresima, da me onda danima muce te scene. Niam gledala tu TV seriju, cak milim da postoji i film, ali u filmu svakako nema tih
"sofisticiranih" detalja kao u knjizi.
 
tvoj blog je nešto najbolje i najpametnije što nisam pročitao.:D

Najpametnije je ne hvaliti se svojom gluposcu.

Kaputt je OK, ali meni je to više produžena novinska reportaža nego beletristika.


Kožu nisam čitao.

Slozila bih se s tobom. To je i moj utisak.

Dovoljno je procitati samo jedan njegov roman. Isto vazi i za Remarka ( nadam se da Rudjer ne prati ovaj topik;))

Remark je odlican pisac sa prepoznatljivim stilom i vrlo dobro opisuje neke situacije u kojima su se ljudi nalazili u vrlo krizno vreme. Nesto poput mene. Ako nema Rudjera, a nisam znalad a on brani Remarka, branicu ga JA!
 
Najpametnije je ne hvaliti se svojom gluposcu.



Slozila bih se s tobom. To je i moj utisak.



Remark je odlican pisac sa prepoznatljivim stilom i vrlo dobro opisuje neke situacije u kojima su se ljudi nalazili u vrlo krizno vreme. Nesto poput mene. Ako nema Rudjera, a nisam znalad a on brani Remarka, branicu ga JA!
Pa jeste nezgodacija kada covek ovde samo pise, a ne cita sta drugi ljudi pisu, misle, vole.
Rudjer je valjda sto puta do sada pisao da mu je Remark omiljen pisac, ali ti ne obracas paznju sta on ( i ne samo on) pise.

A i Malaparte isto pise o "kriznim" vremenima i kako se ljudi ponasaju.

A inace ne razumem sta je tvoj utisak u vezi Malapartea, ali nema veze.
 
Pa jeste nezgodacija kada covek ovde samo pise, a ne cita sta drugi ljudi pisu, misle, vole.
Rudjer je valjda sto puta do sada pisao da mu je Remark omiljen pisac, ali ti ne obracas paznju sta on ( i ne samo on) pise.

A i Malaparte isto pise o "kriznim" vremenima i kako se ljudi ponasaju.

A inace ne razumem sta je tvoj utisak u vezi Malapartea, ali nema veze.

I ja mislim da on pise novnske izvestaje, a ne knjige. To je moj utisak.
 

Back
Top