Ne znam samo šta tu ima simbolično
. Da apostol Pavle kaže da smrt je ušla u sve ljude kroz Adama. I to ista smrt koju je on zaslužio..pa sad ako ti kažeš:"
Onda smo svi osuđeni na večnu propast.
Vidiš..Bog je rekao "u koji dan okusiš umrećeš"...ali..ali oni nisu umrli
..dakle ta smrt koja je namenjena prestupniku i koja podrazumeva lišavanje nade na večni život nije pogodila Adama...što ukazuje da on nije umro tom "večnom" smrti...Pavle kaže da "carova smrt od Adama tja do Mojsija"...dakle Pavle bi napomenuo da je Adamova smrt drugačija ali Pavle stavlja Adama u isti položaj kao i nas...Adam je umro istom smrti kojom mi umiremo..evo i ti sama to kažeš ovim tvojim citatom:"
Vidiš kako ovde lepo rezenuješ..tačno.."ista smrt" ali na drugom mestu si u nesaglasnosti sama sa sobom i tvrdiš da je Adamova smrt "neka druga" smrt.
Bez ljutnje..mislim da nisi baš dobro razumela terminologiju spasenja..ne nesmatram ni sebe važnim jer i ja to nisam do nedavno tako dobro razumevao..jednostavno se nisam bavio tim pitanjem..zaista je potrebno istančanije rezonovanje i razmišljanje po ovom pitanju.
No, da se vratimo temi..dakle ako su Adam i svi mi pretrpeli prvu smrt koja nije večna da bismo bili spaseni neko mora da da otkup na tu večnu smrt jer ako ona nije pokrivena Hristovom krvlju onda je ona naša konačna sudbina. Zato ako je Hristos morao umreti logično je da pokrije onu kaznu koja vodi u ovu večnu smrt..ako je nije pokrio kažem ni mi nemamo nadu u oslobođenje od iste.
Da li možemo ovako rezonovati?