Koji period vladavine vam se čini najstabilnijim i po vas najbolji u Srbiji?

Koji period vladavine vam se čini najstabilnijim i po vas najbolji u Srbiji?


  • Ukupno glasova
    29

Straks92

Stara legenda
Moderator
Poruka
85.871
Da počnemo sa vremenom Tita (1945-1980): stariji pamte, diktatura, velika država i balansiranje u spoljnoj politici. Jačanje ovlašćenja republika i autonomnih pokrajina kao negativno ali verovatno mnogi žale za periodom mladosti i neke socijalne stabilnosti u tom periodu.

Osamdesete godine: Verovatno isto mnogim starijim u lepom sećanju, mada već tada počinju raznorazne krize. Nema glavnog baje više i republike jačaju. Ekonomija verovatno ne tako loša ali sluti na neki raspad.

Zatim period Slobe (1989-2000): Socijalizam ostaje al se forsiraju više i srpski nacionalni interesi koji su bili gušeni ranije. Istovremeno jačaju i ostali nacionalizmi pa su ratovi bili neizbežni kao i sankcije koje dovode do raspada ekonomije. Ima svakako ljudi koji će reći da je tad bilo najbolje. Večita borba protiv zapada i snalaženja. Neki vole da im šiba adrenalin neprestano.

Period Đinđića i Živkovića (2000-2004): Verovatno je postojao neki optimizam i želja za promenama kod mnogih ali i tad je zapravo Koštunica bio najpopularniji dok se Đinđić nije snalazio sa starim strukturama. Atentat je mnoge obradovao i slavili su što samo govori koliko je Đinđić bio nepopularan političar. I mediji su ga pljuvali. Sablja od Živkovića je bila puna kontraverzi od rušenja one vile pa do likvidacije ona dva krimosa.

Period Koštunice (2004-2008): Meni ovo deluje kao najbolji period. Šešelja nema, otišao u Hag pa nema cirkusa u skupštini i medijima. Dve koalicione vlade plus kohabitacija sa Tadićem. Vidim iz tog perioda dosta emisija po nacionalnim frekvencijama gde gostuju i opozicionari Toma i Vučić. Za mnoge tragično odvajanje Crne Gore ali pošto je tad Milo bio na vrhuncu verovatno i neizbežno.

Period Tadić-Dačić (2008-2012): Ovde počinju nevolje jer izbija svetska ekonomska kriza plus Kosovo proglasilo nezavisnost. Tadić uključuje direktno socijaliste u vlasti što je njih diglo sa cenzusa na viši nivo. Koštunica i DSS odustaju od EU i praktično postaju bliski radikalima i kasnije naprednjacima. Naravno tu su svi preduslovi da dodje do promene 2012. jer naprednjaci preuzimaju radikalsko biračko telo koje je raslo.

Vučićev period (2012-2025): Svet izašao iz krize pa i naprednjacima lako da vrše ekonomske reforme. Hapšenje Miškovića ključno za dizanje rejtinga. Takodje Vučić do 2014 bio glavni u bezbednosti dok su već tada Dačić i Toma fikusi iako imaju neke funkcije. Vučić postaje premijer/predsednik i jača vlast sve više, glavne medije kontroliše jače nego Sloba. Zato sa druge strane i dobija sve jače opozicione medije. Mnogo afera i protesta svake godine od 2016. Savamala, studenti, 1 od 5 miliona, Rio Tinto, korona policijski čas, Ribnikar/Mladenovac i sad opet studenti zbog nadstrešnice. Veoma nestabilno doba iako je omiljena Vučićeva reč stabilnost. Koliko god da postoje neke ekonomske prednosti, više investicija, niža nezaposlenost i slično stičem utisak da će Vučić svake godine imati neku tragediju i proteste ako se održi i posle nadstrešnice. Ne burno kao devedesete ali opet burno i nestabilno. Svakako spoljna politika na nivou Tita, balansiranje i svi ga podržavaju, od Hila preko Zaharove pa do afričkih plemena. Treba to umeti, to mu se mora priznati u periodu kad traje novi Hladni rat.
 
Poslednja izmena:
Odlična analiza. Jedino bih htela da dodam nešto:

Osamdesete godine: Verovatno isto mnogim starijim u lepom sećanju, mada već tada počinju raznorazne krize. Nema glavnog baje više i republike jačaju. Ekonomija verovatno ne tako loša ali sluti na neki raspad.

Ekonomija slabi i to vidno. Poznate su nestašice deterdženata, kafe, benzina. Uvodi se par-nepar sistem za vožnju u Beogradu, za ostale gradove ne znam.

Zatim period Slobe (1989-2000): Socijalizam ostaje al se forsiraju više i srpski nacionalni interesi koji su bili gušeni ranije. Istovremeno jačaju i ostali nacionalizmi pa su ratovi bili neizbežni kao i sankcije koje dovode do raspada ekonomije. Ima svakako ljudi koji će reći da je tad bilo najbolje. Večita borba protiv zapada i snalaženja. Neki vole da im šiba adrenalin neprestano.

Ovde treba spomenuti katastrofalnu, tešku 1993.godinu. Prazne prodavnice. Visoka, ogromna stopa inflacije. Narod na ulici dobija hleb.
Mislim da je mnogima ova godina bila najteža, pored ratova koji su buktali između nas, a Srbija zvanično nije bila u ratu.
 
Da počnemo sa vremenom Tita (1945-1980): stariji pamte, diktatura, velika država i balansiranje u spoljnoj politici. Jačanje ovlašćenja republika i autonomnih pokrajina kao negativno ali verovatno mnogi žale za periodom mladosti i neke socijalne stabilnosti u tom periodu.

Osamdesete godine: Verovatno isto mnogim starijim u lepom sećanju, mada već tada počinju raznorazne krize. Nema glavnog baje više i republike jačaju. Ekonomija verovatno ne tako loša ali sluti na neki raspad.

Zatim period Slobe (1989-2000): Socijalizam ostaje al se forsiraju više i srpski nacionalni interesi koji su bili gušeni ranije. Istovremeno jačaju i ostali nacionalizmi pa su ratovi bili neizbežni kao i sankcije koje dovode do raspada ekonomije. Ima svakako ljudi koji će reći da je tad bilo najbolje. Večita borba protiv zapada i snalaženja. Neki vole da im šiba adrenalin neprestano.

Period Đinđića i Živkovića (2000-2004): Verovatno je postojao neki optimizam i želja za promenama kod mnogih ali i tad je zapravo Koštunica bio najpopularniji dok se Đinđić nije snalazio sa starim strukturama. Atentat je mnoge obradovao i slavili su što samo govori koliko je Đinđić bio nepopularan političar. I mediji su ga pljuvali. Sablja od Živkovića je bila puna kontraverzi od rušenja one vile pa do likvidacije ona dva krimosa.

Period Koštunice (2004-2008): Meni ovo deluje kao najbolji period. Šešelja nema, otišao u Hag pa nema cirkusa u skupštini i medijima. Dve koalicione vlade plus kohabitacija sa Tadićem. Vidim iz tog perioda dosta emisija po nacionalnim frekvencijama gde gostuju i opozicionari Toma i Vučić. Za mnoge tragično odvajanje Crne Gore ali pošto je tad Milo bio na vrhuncu verovatno i neizbežno.

Period Tadić-Dačić (2008-2012): Ovde počinju nevolje jer izbija svetska ekonomska kriza plus Kosovo proglasilo nezavisnost. Tadić uključuje direktno socijaliste u vlasti što je njih diglo sa cenzusa na viši nivo. Koštunica i DSS odustaju od EU i praktično postaju bliski radikalima i kasnije naprednjacima. Naravno tu su svi preduslovi da dodje do promene 2012. jer naprednjaci preuzimaju radikalsko biračko telo koje je raslo.

Vučićev period (2012-2025): Svet izašao iz krize pa i naprednjacima lako da vrše ekonomske reforme. Hapšenje Miškovića ključno za dizanje rejtinga. Takodje Vučić do 2014 bio glavni u bezbednosti dok su već tada Dačić i Toma fikusi iako imaju neke funkcije. Vučić postaje premijer/predsednik i jača vlast sve više, glavne medije kontroliše jače nego Sloba. Zato sa druge strane i dobija sve jače opozicione medije. Mnogo afera i protesta svake godine od 2016. Savamala, studenti, 1 od 5 miliona, Rio Tinto, korona policijski čas, Ribnikar/Mladenovac i sad opet studenti zbog nadstrešnice. Veoma nestabilno doba iako je omiljena Vučićeva reč stabilnost. Koliko god da postoje neke ekonomske prednosti, više investicija, niža nezaposlenost i slično stičem utisak da će Vučić svake godine imati neku tragediju i proteste ako se održi i posle nadstrešnice. Ne burno kao devedesete ali opet burno i nestabilno. Svakako spoljna politika na nivou Tita, balansiranje i svi ga podržavaju, od Hila preko Zaharove pa do afričkih plemena. Treba to umeti, to mu se mora priznati u periodu kad traje novi Hladni rat.
Nije fer sto anketa nije sa bar 2 izbora od svih ponudjenih.

Osim perioda Kostunice, meni je bio dobar i period '80-tih, i to od '84-te do '90-te (91.). Tada se vec izaslo iz nestasica definitivno, i licilo je na neko najidelanije drustvo, gde se znao red, ali nije bilo nikakvih narusavanja sloboda, privatne inicijative i "u vazduhu" se osecao nadolazeci kapitalizam u onom naboljem vidu, koji je zaista i dosao i bio takav, ali nazalost samo 2 godine, krajem 1989-te, 1990-te i pocetkom 1991.god. do pocetka ratova.

To je bio kapitalizam gde jos uvek nikom nije padalo na pamet da krade, da ulazi u stranke, vec se zaista osecao duh nadmetanja i zelje za boljim kvalitetom kao sto je i normalno. Posle je Sloba (vadeci se na ratove) i to "konfiskovao" putem clanstva u partiji, i to obesmislio.
 
Zavisi kako se gleda, da li sa novoa pojedinca ili generalno države. Ako gledamo iz perspektive pojedica, u vreme Tita se lepo živelo. Tada je srednja klasa doživela procvat. Za vreme Slobe se dosta toga menja, neko je bio elita, neko sirotinja. Zavisi kako ti se zalomilo, ali je generalno srednja klasa uništena. Kao i institucije. Žuti su nekako počeli sve da vraćaju nazad i po meni je taj period najbolji. Bilo je pljačkaških privatizacija ali je ličilo na demokratiju. Svakako važan korak da se izvučemo iz komunizma i diktature. I onda smo odlučili da se vratimo nazad. Neshvatljivo ali činjenica.
 
To je bio kapitalizam gde jos uvek nikom nije padalo na pamet da krade, da ulazi u stranke, vec se zaista osecao duh nadmetanja i zelje za boljim kvalitetom kao sto je i normalno. Posle je Sloba (vadeci se na ratove) i to "konfiskovao" putem clanstva u partiji, i to obesmislio.
Ovo je ključna rečenica i jedan čovek je to tad omogućio, 89, 90... Ante Marković. To je bio prva infuzija pravilnog konkurentskog kapitalizma utemeljenog na pojavi nove privatne imovine novoformirane i očvrsle srednje klase... Da se taj čovek sledio u reformi koja je bila odlična, nijedan od ovih nepomenika koji su usledili, uključujući i današnjeg, ne bi imao šanse da bude znan po bilo čemu... Danas, uglavnom jedino i po nepodobštinama... ;)
 
Najmanje loš - 2001. do 2004.

Jeste da su krali ko mutavi (a ko pa nije u istoriji Srbije?) i da se mafija rokala ko i pre, ali je makar postojala kakva-takva vera i nada u budućnost i kakav-takav optimizam.

I jedina vlast gde nije bilo jeftinog palanačkog nacionalizma, rusovanja i širenja fobije prema širem okruženju, tj. susedima i Evropi generalno.
 
Poslednja izmena:
Da počnemo sa vremenom Tita (1945-1980): stariji pamte, diktatura, velika država i balansiranje u spoljnoj politici. Jačanje ovlašćenja republika i autonomnih pokrajina kao negativno ali verovatno mnogi žale za periodom mladosti i neke socijalne stabilnosti u tom periodu.

Osamdesete godine: Verovatno isto mnogim starijim u lepom sećanju, mada već tada počinju raznorazne krize. Nema glavnog baje više i republike jačaju. Ekonomija verovatno ne tako loša ali sluti na neki raspad.

Zatim period Slobe (1989-2000): Socijalizam ostaje al se forsiraju više i srpski nacionalni interesi koji su bili gušeni ranije. Istovremeno jačaju i ostali nacionalizmi pa su ratovi bili neizbežni kao i sankcije koje dovode do raspada ekonomije. Ima svakako ljudi koji će reći da je tad bilo najbolje. Večita borba protiv zapada i snalaženja. Neki vole da im šiba adrenalin neprestano.

Period Đinđića i Živkovića (2000-2004): Verovatno je postojao neki optimizam i želja za promenama kod mnogih ali i tad je zapravo Koštunica bio najpopularniji dok se Đinđić nije snalazio sa starim strukturama. Atentat je mnoge obradovao i slavili su što samo govori koliko je Đinđić bio nepopularan političar. I mediji su ga pljuvali. Sablja od Živkovića je bila puna kontraverzi od rušenja one vile pa do likvidacije ona dva krimosa.

Period Koštunice (2004-2008): Meni ovo deluje kao najbolji period. Šešelja nema, otišao u Hag pa nema cirkusa u skupštini i medijima. Dve koalicione vlade plus kohabitacija sa Tadićem. Vidim iz tog perioda dosta emisija po nacionalnim frekvencijama gde gostuju i opozicionari Toma i Vučić. Za mnoge tragično odvajanje Crne Gore ali pošto je tad Milo bio na vrhuncu verovatno i neizbežno.

Period Tadić-Dačić (2008-2012): Ovde počinju nevolje jer izbija svetska ekonomska kriza plus Kosovo proglasilo nezavisnost. Tadić uključuje direktno socijaliste u vlasti što je njih diglo sa cenzusa na viši nivo. Koštunica i DSS odustaju od EU i praktično postaju bliski radikalima i kasnije naprednjacima. Naravno tu su svi preduslovi da dodje do promene 2012. jer naprednjaci preuzimaju radikalsko biračko telo koje je raslo.

Vučićev period (2012-2025): Svet izašao iz krize pa i naprednjacima lako da vrše ekonomske reforme. Hapšenje Miškovića ključno za dizanje rejtinga. Takodje Vučić do 2014 bio glavni u bezbednosti dok su već tada Dačić i Toma fikusi iako imaju neke funkcije. Vučić postaje premijer/predsednik i jača vlast sve više, glavne medije kontroliše jače nego Sloba. Zato sa druge strane i dobija sve jače opozicione medije. Mnogo afera i protesta svake godine od 2016. Savamala, studenti, 1 od 5 miliona, Rio Tinto, korona policijski čas, Ribnikar/Mladenovac i sad opet studenti zbog nadstrešnice. Veoma nestabilno doba iako je omiljena Vučićeva reč stabilnost. Koliko god da postoje neke ekonomske prednosti, više investicija, niža nezaposlenost i slično stičem utisak da će Vučić svake godine imati neku tragediju i proteste ako se održi i posle nadstrešnice. Ne burno kao devedesete ali opet burno i nestabilno. Svakako spoljna politika na nivou Tita, balansiranje i svi ga podržavaju, od Hila preko Zaharove pa do afričkih plemena. Treba to umeti, to mu se mora priznati u periodu kad traje novi Hladni rat.
Stabilan period ne mora nužno da znači i najbolji.
A ni obrnuto.

A obzirom da ne mogu da se izaberu 2 realna perioda kao śto su Tito i Vučić jer nisi štiklirao višestruki izbor glasaću Vučića pa vi opet drvlje i kamenje po meni.
 
Najmanje loš - 2001. do 2004.

Jeste da su krali ko mutavi (a ko pa nije u istoriji Srbije?) i da se mafija rokala ko i pre, ali je makar postojala kakva-takva vera i nada u budućnost i kakav-takav optimizam.
Posle toga je isto bilo privredno čudo circa 2007

Ali još od 2003. i prvog kruga Tome Šolje, postoji zadah naprednjaštva koji kvari svakodnevicu
 
Posle toga je isto bilo privredno čudo circa 2007
Džaba, drkoš tunica je već negde 2005. počeo s jeftinim nacionalisanjem, rusovanjem i sličnim glupostima, što jedino Đinđićev kabinet nije radio. Tadić je 2008. samo to nastavio, a pod sns om je to metastaziralo.
 
Poslednja izmena:
Džaba, drkoš tunica je već negde 2005. počeo s jeftinim nacionalisanjem i sličnim glupostima, što jedino Đinđićev kabinet nije radio. Tadić je 2008. Samo to nastavio, a pod sns om je to metastaziralo.
Nema tu Koštunica najveću krivnju nego onaj Prokleti Maj se desio, u drugom krugu normalni nisu izašli, a Adolph VuqIer tresao lažne džakove rajhstaga
 
Ima, sprečio je lustraciju još 2001. kada je zauvek trebalo skršiti srs i sps zlo.

A već neke 2005. je krenulo rusovanje, gibaničarenje i palančarenje, koje se samo vremenom intenziviralo.
Ta lustracija bi predviđala samo par godina pauze

A i da je predviđala 25, ove godine bi VuqIer opet počeo da se bavi javnom službom
 

Back
Top