Nije poenta na mestu. Najstariji sačuvani primerak Dušanovog Zakonika je 29 godina mlađi od prvog primerka (kao zakonik, imao je funkciju i kao takav se normalno umnožavao prepisivanjem) i ne pati od anahronizma u jezičkom sloju kao ovaj istoriografski gaf sa vinodolskim zakonikom koji je tristo godina mlađi i s obzirom na naglašeni vokalizam jezički anahron, (samo) ako je verovati hrvatskim istoriografima.
"Original Dušanovog zakonika nije sačuvan, ali je poznato 24 prepisa. Najstariji prepis potiče iz
Struge iz
1373. Struški prepis nije sačuvan ceo, već samo oko 100 članova. Sledeći je atonski prepis (oko
1418), a iz tog vremena je i studenički prepis.
Iz
15. veka su hilandarski, bistrički i prizrenski prepis. Prepis iz
Prizrena je najpoznatiji i ima najbogatiji tekst.
Kasniji prepisi se sadržinom uglavnom udaljavaju od starijih. U Rakovačkom prepisu (oko
1700) se jedino nalazi poslednjih 12 članova i Reč cara Dušana uz Zakonik."
Kao što vidiš, jedan dug period osujećene srpske državnosti preživela su 24 primerka Dušanovog zakonika, a Vinodolski zakonik je osvanuo u 19. veku samo tako, odjednom u rukama Sakcinskog. Pa ti sad tumači kako hoćeš, sebe lažeš.