Koja je vaša definicija života?

Pogledajte prilog 1642309
Rodiš se, imaš neko lepo ili manje lepo detinjstvo. Uživaš u mladalačkim ludostima. Pa se skrasiš. Odrasteš. Ideš na fakultet ili počneš da radiš. Zasnuješ porodicu. Dobiješ decu. Ponovo prolaziš kroz detinjstvo i pubertet.


I dok se okreneš, godine prođu. Tvoja deca sada imaju decu.
Taman sada imaš vremena i malo para da živiš lepše, bolje, kvalitetnije, mirnije.
Ali, đavo nikada ne spava. Razboliš se, i ne prođe mnogo, više te nema. Kao da nisi postojao.

Šta je život? Da li je to samo jedan tren sreće između rađanja i umiranja, ili jedan tren bola?

Koja je vaša definicija života?


Foto: Unsplash.com
zivot je superspektakl pa ga tako i treba proziveti.
 
Pogledajte prilog 1642309
Rodiš se, imaš neko lepo ili manje lepo detinjstvo. Uživaš u mladalačkim ludostima. Pa se skrasiš. Odrasteš. Ideš na fakultet ili počneš da radiš. Zasnuješ porodicu. Dobiješ decu. Ponovo prolaziš kroz detinjstvo i pubertet.


I dok se okreneš, godine prođu. Tvoja deca sada imaju decu.
Taman sada imaš vremena i malo para da živiš lepše, bolje, kvalitetnije, mirnije.
Ali, đavo nikada ne spava. Razboliš se, i ne prođe mnogo, više te nema. Kao da nisi postojao.

Šta je život? Da li je to samo jedan tren sreće između rađanja i umiranja, ili jedan tren bola?

Koja je vaša definicija života?


Foto: Unsplash.com
Smrt je jedini sigurni garantovani dogadjaj , koji oznacava kraj naseg zivota.Za vernike, smrt je mozda neka vrsta promocije u pravcu raja, ali je pod znakom pitanja.Definicija zivota postoji u biologiji, recimo zivot bakterije, no posto ti spadas u vise primate, bilo bi pametnije da zivis, jer se zivot sastoji od zivljenja,a ne od razmisljanja o istome.Radi stati pase, sta mozes, jer vreme ne mozes zaustaviti, jedino ga mozes potrositi
 
I šta sa osobama koje Bog baš i nije pogledao, invalidnima, osobama koji boluju od srtonosnih bolesti, koja je tu definicija života ako je uopšte ima?

Mnoge osobe koje su invalidi bore se da žive normalno, rade, studiraju, imaju interakciju sa drugim ljudima. Što se tiče osoba koje boluju od teških bolesti, neke od njih se ne predaju i optimisti su uprkos svojoj bolesti. Drugi potonu i odbijaju lečenje.

***

@dejs Na koga se odnosio Vaš komentar? Ili ste pisali uopšteno?
 
@dejs Na koga se odnosio Vaš komentar? Ili ste pisali uopšteno?
Zapravo uopšteno.
Postoji mnogo ljudi koji će vam dati svrhu života; oni će vam reći šta govore svete knjige. Pametni ljudi će nastaviti da izmišljaju šta je svrha života. Politička grupa će imati jednu svrhu, verska grupa će imati drugu svrhu, i tako dalje i dalje. Dakle, koja je svrha života kada ste i sami zbunjeni? Kada sam zbunjen, postavljam vam ovo pitanje: "Koja je svrha života?" jer se nadam da ću kroz ovu zabunu pronaći odgovor. Kako da nađem pravi odgovor kada sam zbunjen? Ako sam zbunjen, mogu dobiti samo odgovor koji je takođe zbunjen. Ako je moj um zbunjen, ako mi je um poremećen, ako moj um nije lep, tih, kakav god odgovor da dobijem biće kroz ovaj ekran zbunjenosti, anksioznosti i straha; dakle, odgovor će biti izopačen.
Dakle, ono što je važno je da se ne pitamo: "Koja je svrha života, postojanja?" već da raščistiš zbrku koja je u tebi. To je kao slepac koji pita: "Šta je svetlost?" Ako mu kažem šta je svetlost, slušaće po svom slepilu, po svojoj tami; ali pretpostavimo da je sposoban da vidi, onda nikada neće postaviti pitanje "šta je svetlost?" To je tamo.
Slično tome, ako možete da razjasnite konfuziju u sebi, tada ćete otkriti koja je svrha života; nećete morati da tražite, sve što treba da uradite je da se oslobodite onih uzroka koji izazivaju zabunu.
 
Mnoge osobe koje su invalidi bore se da žive normalno, rade, studiraju, imaju interakciju sa drugim ljudima. Što se tiče osoba koje boluju od teških bolesti, neke od njih se ne predaju i optimisti su uprkos svojoj bolesti. Drugi potonu i odbijaju lečenje.

***
Odlicna poruka, secam se pre dosta godina na nezgodnom delu ulice cuo sam glas za pomoc- osoba rodjena slepa sa stapom, jos nije naucio put.
Citava situacija je meni delovala poprilicno zalosno- no na moje iznenadjenje on je bio poprilicno vedar i pun duha.
Kasnije u novinama sam vidio da je izuzetno skolovan, radi kao specijalista u bolnici, ima izuztno lepu zenu i dvoje dece.

Tokom godina sam sreo mnogo sretnih beskucnika, parova u invalidskim kolicima koji nasli zajednicku srecu.

Mnogi su citali bajke o princevima i princezama, i zapamtili sretan kraj- ali su zaboravili sredinu- da su morali proci kroz mnogo peripetija i presli sedam gora i mora dok nisu zaradili i stekli svoju srecu.
 
Mnoge osobe koje su invalidi bore se da žive normalno, rade, studiraju, imaju interakciju sa drugim ljudima. Što se tiče osoba koje boluju od teških bolesti, neke od njih se ne predaju i optimisti su uprkos svojoj bolesti. Drugi potonu i odbijaju lečenje.

***

@dejs Na koga se odnosio Vaš komentar? Ili ste pisali uopšteno?

Meni je posao rad sa osobama sa invaliditetom, ima ih takvih kao što ti kažeš, a ima ih onih nesvesnih sebe i okoline. Da li oni kao takvi vide smisao života, ili je to na njihovim starateljima/roditeljima? Kako njihov život definisati? Okej, pružiti im najbolju moguću negu i kvalitet života, ali to rade staratelji. Da li im onda oni definišu život?
Nekome je definicija života pun stomak i tako svaki dan.
Možemo sad da raspredamo na zadatu temu, nema unuverzalnog odgovora.
 
Koja je vaša definicija života?

Ја који сам дефинисао или прихватио објашњења свих најбитнијих појмова,
љубав, слобода, другарство, правда, истина, чак смисао живота ...
никада се нисам заинтересовао за објашњење самог појма живот.
Хмммм ... :huh:

Ае погледаћу шта други кажу, можда неки став прихватим као свој.
Или бар да ме иницира да нађем неки став !
 
Ја који сам дефинисао или прихватио објашњења свих најбитнијих појмова,
љубав, слобода, другарство, правда, истина, чак смисао живота ...
никада се нисам заинтересовао за објашњење самог појма живот.
Хмммм ... :huh:
Zato sto si vec definisao sta je zivot upravo u razumevanju ovih pojmova i svatio da su to najbitniji pojmovi koji cine zivot.
 
Pogledajte prilog 1642309
Rodiš se, imaš neko lepo ili manje lepo detinjstvo. Uživaš u mladalačkim ludostima. Pa se skrasiš. Odrasteš. Ideš na fakultet ili počneš da radiš. Zasnuješ porodicu. Dobiješ decu. Ponovo prolaziš kroz detinjstvo i pubertet.


I dok se okreneš, godine prođu. Tvoja deca sada imaju decu.
Taman sada imaš vremena i malo para da živiš lepše, bolje, kvalitetnije, mirnije.
Ali, đavo nikada ne spava. Razboliš se, i ne prođe mnogo, više te nema. Kao da nisi postojao.

Šta je život? Da li je to samo jedan tren sreće između rađanja i umiranja, ili jedan tren bola?

Koja je vaša definicija života?


Foto: Unsplash.com

Драгичкааа, схватио сам ! :vatromet::vatromet::vatromet:
Па то што си написала, то је живот.

Период између рођења и смрти било ког бића зовемо живот.


Џуди, баш ти хвала.
После ове теме сам паметнији за један појам !

А смисао живота,
е то зависи ког дела живота.

Кад си дете смисао је игра (ради уклапања у заједницу).
Кад си млад смисао је љубав (ради продужења врсте)
Кад си зрео смисао је рад и стицање (ради обезбеђења егзистенције).

Овде је неко поменуо и сврху живота.
Сврха је мислим оно због чега нас је Творац створио.

Ја лично мислим да смо створени (сав живот на Земљи) да би очували неку тајну, неки патент кроз време.
Тајна је у нама, мада ми о томе наравно немамо појма ...
 
Volim da verujem da postoji neki viši razlog našem postojanju, da nismo samo čestice koje su tu odvajkada, a koje su se sklopile slučajno u celinu koju zovem JA, pa će se opet iznova raspršiti da bi postale deo nekih drugih (ne)bića. Ako postoji neki viši smisao onda bi to (po meni) bilo upravo samo postojanje - beskrajni niz trenutaka - ponekad sličnih, ponekad različitih, ali nikada istovetnih.

Svaki tren je drugačiji doživljaj i ti doživljaji se nižu u beskraj - ne sećamo se njihovog početka i nećemo biti svesni njihovog kraja živeći tako u jednom večnom SADA. Ti doživljaji su neponovljivi, bez obzira na to šta radimo i jesmo li uronjeni u svetovna zbivanja ili hodimo po nekim svojim unutrašnjim svetovima koje samo mi poznajemo.

Čovek nekad može doživeti mnogo više dok zatvorenih očiju putuje kroz sebe udobno uvaljen u omiljenu fotelju nego dok juri od mesta do mesta, od osobe do osobe, od stvari do stvari, sve u strahu da nije ugrabio dovoljno od ovog sveta i da će u nekom imaginarnom budućem postojanju zažaliti što u prošlosti nije "više, dalje, brže, bolje".

No, trenutke ne možemo zadržati, ljudi odlaze, stvari propadaju, a ni uspomene nisu pouzdane. Možemo semo uzjahati talas postojanja i nadati se da sve što smo nekada pomislili, osetili i iskusili - ipak znači ... nekome ... negde...
 

Back
Top