Koja je filozofija religije?

Страх од живота је створио религију не страх од смрти.
Strah od života ili smrti, svejedno, nije stvorio religiju. Religiju su stvorili promućurni ljudi koji su se setili da pomoću ljudskog straha od smrti ili života, ljudima može da se manipuliše i debelo profitira. I kako je bilo na početku kada su religije stvarane tako je i danas. I to je jedima filozofija religija - živeti bogato na tuđ račun, a ne raditi ništa.
 
Od svega navedenog, meni je verska podela najgora ubedljivo. Nepotrebna potpuno. Ne razumem verske fanatike, cak mi je i prosecan vernik fanatik.
Ako ćemo da sudimo po tome ko je na planeti tokom istprije sejao najveća i najgora zla, a potpuno je nekoristan i nepotreban za život čoveka, onda su to države kao političke tvorevine i organizacije sa svojim mehanizmima, administracijom, poreskim, pravnim, vojnim sistemom i ratnim tehnologijama. Svetske političke, isto kao i verske vođe, za debele pare prodaju svetu maglu i to je jedini cilj i smisao njihovog postojanja. Zbog novca i svetskih materijalnih blaga svetske političke i verske vođe su tokom istorije pokretale i još uvek pokreću i sve svetske plitičke i verske ratove. i to je sva njihova filozofija. Postoji način da ih se za sva vrenena oslobodimo, ali me niko ne sluša i ne razume.

https://forum.krstarica.com/threads/zakon-postojanja-i-novi-narod.957982/
 
Logično je da ništa ne može ni da postoji, ni da desiti bez Uzroka.
Logično da mora da postoji i PRVI UZROK kao uzrok svih uzroka.
Logično je da PRVI UZROK postoji sam po sebi, od uvek i zauvek, jer nije mogao da nastane iz NIŠTA.
Logično je da ni PRVI UZROK ne može da postoji bez Uzroka.
Logično je da PRVI UZROK mora da bude sam svojim uzrokom i posledicom, zato jer je PRVI koji postoji.
Logično je da ne postoji ništa drugo, sem PRVOG UZROKA koje bi moglo da bude predmet verovanja u Boga.
Meni uopste nije logicno da postoji prvi uzrok zato sto nista ne moze biti prvi uzrok. Ako je nesto oduvek postojalo,
to su univerzumi koji nastaju i umiru analogijom sa planetama i zvezdama, jer sve sto vidimo je radjanje i umiranje necega.
Ciklus pretvaranja materije u energiju i obratno. To sto posmatramo ovaj univerzum, ne mora da znaci da drugi ne postoje,
jer ih ne vidimo, kao sto su ljudi nekad zamisljali da zemlja ima ivicu jer niko nije obisao svet...
Ima religija koje ne veruju u tvorca, nego smatraju da univerzumi oduvek postoje, kao sto je Djainizam.
 
Meni uopste nije logicno da postoji prvi uzrok zato sto nista ne moze biti prvi uzrok.
Naravno da može. Ne samo da prvi uzrok postoji, već on jedino i može da postoji i ništa drugo. Da postoji sam po sebi, kao stvar po sebi, tj. kao svoj i uzrok i posledica. To je naravno Svest sa svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, sem koje ničeg drugog nema, pomoću kojih večito i uvek iznova, kako što jaje uvek iznova uzrokuje koku kao svoju posledicu, a koka uzrokuje jaje kao svoju posledicu, tako po istom tom principu i Svest uz pomoć sebe kao psihičke pojave i procesa,tj. uz pomoć znanja o sebi kao fizičkoj pojavi i procesu, uzrokuje sebe kao fizičku pojavu i proces, Da bi zatim uz pomoć sebe kao fizičke pojave i procesa uzrokovala sebe kao psihičku pojavu i proces, tj. uzrokovala znanje o sebi kao fizičkoj ojavi i proces.
Ako je nesto oduvek postojalo,
to su univerzumi koji nastaju i umiru analogijom sa planetama i zvezdama, jer sve sto vidimo je radjanje i umiranje necega.
Ono jedino što od uvek postoji je Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti - naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje. A univerzumi koji uvek iznova nastaju i nestaju su organizovani oblici naprezanja, kretanja i rada čestica i delova Svesti, koji uvek iznova, po principu "jaje-koka", ponavljaju, tj. nastaju i nestaju.
To sto posmatramo ovaj univerzum, ne mora da znaci da drugi ne postoje,
Univerzum nije nešto što apsolutno postoji, jer univerzum se sastoji od sedam fizičkih i psihičkih radnji Svesti, koje uvek mogu i da poćnu i završe. Dok Svest kao vršilac tih radnji, koja je nedeljiva od njih, postoji apsolutno, jer nikada ne može ni da nastane, ni nestane.

I potpuno je nebitno da li se uvek jedan i isti univerzum ponavlja ili ih ima bezbroj, Svaki univerum će da gradu uvek Svest uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Zato što su Svest i sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji uslov i ZAKON svakog postojanja. I gde god u beskrajnom nebeskom prostoru može da se primeti da nečega ima, uvek će to da bude Svest. I kad do kraja uspemo da razumemo Zakon po kojem Svest postoji, razumećemo i Zakon po kojem sve postoji. A da bi razumeli taj Zakon, dovoljno je da razumemo sami sebe, jer i mi smo Svest, kao što je i sve drugo što pstoji SVEST:
 
Naravno da može. Ne samo da prvi uzrok postoji, već on jedino i može da postoji i ništa drugo. Da postoji sam po sebi, kao stvar po sebi, tj. kao svoj i uzrok i posledica. To je naravno Svest sa svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, sem koje ničeg drugog nema, pomoću kojih večito i uvek iznova, kako što jaje uvek iznova uzrokuje koku kao svoju posledicu, a koka uzrokuje jaje kao svoju posledicu, tako po istom tom principu i Svest uz pomoć sebe kao psihičke pojave i procesa,tj. uz pomoć znanja o sebi kao fizičkoj pojavi i procesu, uzrokuje sebe kao fizičku pojavu i proces, Da bi zatim uz pomoć sebe kao fizičke pojave i procesa uzrokovala sebe kao psihičku pojavu i proces, tj. uzrokovala znanje o sebi kao fizičkoj ojavi i proces.

Ono jedino što od uvek postoji je Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti - naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje. A univerzumi koji uvek iznova nastaju i nestaju su organizovani oblici naprezanja, kretanja i rada čestica i delova Svesti, koji uvek iznova, po principu "jaje-koka", ponavljaju, tj. nastaju i nestaju.

Univerzum nije nešto što apsolutno postoji, jer univerzum se sastoji od sedam fizičkih i psihičkih radnji Svesti, koje uvek mogu i da poćnu i završe. Dok Svest kao vršilac tih radnji, koja je nedeljiva od njih, postoji apsolutno, jer nikada ne može ni da nastane, ni nestane.

I potpuno je nebitno da li se uvek jedan i isti univerzum ponavlja ili ih ima bezbroj, Svaki univerum će da gradu uvek Svest uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Zato što su Svest i sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji uslov i ZAKON svakog postojanja. I gde god u beskrajnom nebeskom prostoru može da se primeti da nečega ima, uvek će to da bude Svest. I kad do kraja uspemo da razumemo Zakon po kojem Svest postoji, razumećemo i Zakon po kojem sve postoji. A da bi razumeli taj Zakon, dovoljno je da razumemo sami sebe, jer i mi smo Svest, kao što je i sve drugo što pstoji SVEST:
Ja bih rekao da je svest trenutak kada se dusa povezuje sa materijalnim svetom, tj kad se rodimo, a nestaje onda kada umremo, tj dusa se odvoji
od materijalnog sveta. E sad verujem u reinkarnaciju :P
Izmedju zivota dusa je u nekom snu jer kad ne vidis i ne cujes, mozes samo da sanjas :P
Naravno, materija je iluzija, samo mi nije jasno ko stvara tu iluziju i kako to da umiremo?
 
Niko ne zna sta je svest. To mozemo da konstatujemo, ali ne znamo sta je. Ok je tvoje objasnjenje, ali to moras da dokazes, sto ce ici malo teze...
Kad za moje objašnjenje ne bi postojali dokazi, ja ga ne bih ni davao.

Prvi dokaz je da materoja, život i Svenir nastaju iz Kvantnog vakuuma koji nije materijaln, a koji kad se napregne i pokrene (Big-Bang) postaje materijalan.

Drugi dokaz jeste da se materija život i Svemir ne manifestuju samo kao fizičke radnje naprezanja i kretanja, već i kao psihičke radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. Bez kojih evolucija materije Svemira ne bi bila moguča, Takođe ni naši informatiččki sistemi i roboti. A da ne pominjemo tela ćelija, biljaka, životinja i ljudi koji su ravni čudu.

Treći dokaz proizilazi iz definicije Svesti po kojoj je Svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti, a to je upravo ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti - naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja mišljenja i razumevanja, bez kojih svesnosti ne bi moglo da bude, a time ujedno ni Svesti.

Četvrti dokaz je da Kvantni vakuum polje čiste Svesti, jer on je taj koji raspolaže sa tih sedam sposobnosti i može da vrši sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji i pomoću njih može da se dovede u stanje svesnosti i samopreobrazi u materiju, život i Svemir.

Peti dokaz je čovek, kao delić tog Kvantnog vakuuma, koji i sam rasplaže sa tih sedam fizičkih i psihičkihsposobnosti, bez kojih ne bi mogao ni da nastane, niti dapostoji.

Šesti dokaz je da da Svest nije materijalna, opažljiva i spoznatljiva, koja je putem samonaprezanja i samopokretanja Kvantnog vakuuma poprimila fizička svojstva sile i mase i tako postala materijalna i kao materija postala opažljiva i spoznatljiva, Kad ne bi mogla da postane materijalna, Svest ne bi mogla ničega da postane svesna, jer ne bi imala šta da opaža, oseća, pamti, misli i razume.

I za sve ostalo što sam rekao objašnjavajući Zakon po kojem Svest kao jedina prirodna sila i pojava postoji, u prordnim naukama i psihologiji, pa i metafzici, dokazi postoje.

Opširnije o logici i dokazima o tome da samo Svest i njenih sedam fizikih i psihičkih sposobnosti postoje, rekao sam u temi "ZAKON POSTOJANJA I NOVI NAROD", link; https://forum.krstarica.com/threads/zakon-postojanja-i-novi-narod.957982/ Tu siu i linkovi za knjigu "ZAKON POSTOJANJA" kao i linkovi za tri video materijala
 
Svaka religija u sebi sadrzi "bozansko" iz prostog razloga sto ljude povezuje nesvesnim vezama kroz veru u jednu misao. Iako nevidljive ove veze su veoma cvrste i u isto vreme razvijaju svaku jedinku u boljeg coveka.
Dakle, istorija religija je sasvim jasna, jer je svojim nastankom oduzela bozansku moc coveku i uzdigla je do nadcoveka. Period nastajanja svih religija je direktno vezan sa najtezim trenucima velikog broja ljudi i u isto vreme sa postojanjem najgorih ljudi u istoriji dotadasnjeg sveta.
S jedne strane strah, s druge strane uteha su dve osnovne komponenete svih religija. Duhovnost religije je stvarna i dokazana, ali nije jedina duhovnost coveka.
Unosenjem straha u svest ljudi na vlasti, da postoji masa ljudi kojima ne moze da se vlada samo nasiljem, svakom vladaru bi oduzela moc boga i spustila ga na zemlju. S druge strane, masa ugnjetenih ljudi je dobila utehu da ovaj svet gde je samo bol ima nastavak u svetu gde nema bola i time ih pridobila da stvore vojsku za otpor vladarima nad zivotom. Kao sto i sada vidimo da pomaze, vladari popustaju pred masama ljudi koje ne mozes ubiti, tacnije, mozes da ih ubijes i mucis, ali ne mozes da ih odvojis medju sobom, jer i ostali dele to misljenje.
Ovakve religije dobra smetaju mocnicima da postanu bogovi i sada se sudi samoj religiji, jer je sud medija i marketinga jaci od religijskih zajednica. Religijama se sudi jer se svet ponovo nalazi u vremenu robovlasnistva, ovoga puta mentalnog robovlasnistva gde su bogovi ljudi koji raspolazu medijima i raspolozenjem sire mase ljudi nego svaka religija posbeno. Robovi koji predvode ovaj robovlasnicki sistem za interese ljudi bogova moraju da uniste svaku povezujucu religiju i slome otpor svesti koji jos jedino stize iz verskih centara. Iza toga pocinje da se stvara vera u coveka, kao osnova nove religije koja bi se suprotstavila ljudskim bogovima, pa je unistavanje postojecih religija samo proces koji je korak u razvoju civilizacije.
Vreme izmedju nestanka jedne religije i stvaranja nove je vreme koje svet mora da prodje u ropstvu.
 

Back
Top