Koja je bitka u istoriji ostavila utisak na vas i zasto!?

Nije reagovao zato što nije mogao opsedati Rim sa toliko malo vojske...njega su Rima koštali kartaginski političari koji su mu uskratili podršku jer su bili protiv tog rata (ako znaš, Hanibal je sam krenuo iz Španije sa svojom vojskom, bez prethodne podrške političkog vrha Kartagine)...čak i da su mu poslali pomoć, nisam siguran da bi Rim pao...ne tada
I pored svega ostaje jedan od najbriljantnijih vojskovođa

Kartaginski politicari nisu bas obozavali Hanibala,ali posle pobeda koji je ovaj redjao i oni su bili zadovoljni a uticaj im je u tom momentu bio nistavan.
Bez obzira sto Hanibal u tom momentu nije imao puno vojske,imao je veoma jake,dobro obucene i iskusne trupe i sto je bitno veoma jaku numidsku konjicu.Momenat za napad na Rim je bio pravi,jer su Rimljani bili strasno desetkovani i morali su da pocnu da regrutuju i nedorasle mladice.Kasnije su se oporavili i ubacili u vojsku jos neke Italike i druge narode.Da li bi Hanibal osvojio Rim?Ne znam,to bi bilo posebno poglavlje istorije,ali bi sigurno bitka bila neizvesna.
Kasnije je on i krenuo na Rim,ali momenat nije bio pravi,a i nebo se urotilo protiv njega,pa je odustao.I sam je prokomentarisao da je posle Kane pogresio sto nije isao na Rim.
 
Po meni Termopil.Bitka se održala kraj prolaza Termopila (Vruća vrata), gotovo istovremeno kad i pomorska bitka kod Artemizija. Sukobljene strane bili su savez grčkih polisa predvođenih Spartom i Perzijsko Carstvo. Perzijska vojna ekspedicija bila je odgovor na atensko pomaganje jonskog ustanka, gusarenje nad perzijskim brodovima u Egejskom i Sredozemnom moru, grčko razaranje hrama u Sardu (perzijska satrapija), te kao ispravka neuspješne prve vojne ekspedicije koju je poveo veliki kralj Darije I. Veliki. Atenski general Temistoklo predložio je da se Perzijance pokuša zaustaviti istodobno kod prolaza Termopila na kopnu i kod tjesnaca Artemizija.

Grčki plan bio je neutralizirati perzijsku brojčanu nadmoć koristeći prirodne uske prolaze poput Termopila koji je od planine do morskih litica bio širok svega 14 m i u kojem se mogla boriti samo grupica od obje vojske. Unatoč hrabrom pokušaju suprostavljanja nadmoćnijoj vojsci, Perzijanci su porazili grčke snage te nastavili napredovati prema jugu gdje su u znak odmazde spalili polise Atenu i Eretriju. Kserkso i većina vojske se potom vratila u Perziju prvenstveno zbog pobuna u Babilonu, dok je u Grčkoj ostavljena manja vojska pod vodstvom generala Mardonija, koje su ujedinjeni Grci napali i porazili godinu dana poslije kod Plateje.

Unatoč porazu, bitka kod Termopila postala je sinonimom hrabrosti u djelima zapadnih povjesničara, gdje je često opisana kao primjer malobrojnih domoljuba koji se brane protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja. Zanimljivo je kako se slična bitka odigrala stoljeće i pol nakon bitke kod Termopila, gdje je šačica elitnih perzijskih vojnika kod Perzijskih vrata zadržala vojsku Aleksandra Makedonskog više od mjesec dana.

Zato što su izginuli do posljednjeg u obrani onog u što su vjerovali-slobodnu domovinu.
A tko nije spreman poginuti crno mu se piše.

Ako su izginuli svi do poslednjeg, kako Herodot do detelja izvestava o toku bitke, ko mu je preneo tako precizan izvestaj kada su svi grcki svedoci pobijeni? I da nisu, Spartanci nisu znali persijski tako da nisu mogli svedociti sta se desava u protivnickom taboru. Ako su to bili Tebanci, cije znanje persijskog opet ostaje nereseno, ostaje pitanje zasto ih je Herodot tako ocrnio? Logicno objasnjenje bi bilo da su to mozda bili neki propersijski nastrojeni Grci, cela Grcka je bila podeljena na progrcku i propersijsku struju, koji su se borili na strani Kserksa... Medjutim, ono sto ce biti vrlo moguce je da je Herodotov izvestaj o Termopilskoj bici jedan od najbrilijantnih komada helenske politicke propagande koji poznajemo iz starog sveta...
 
Poslednja izmena:
Ја мислим да две битке престављају једини прави разлог зашто човек треба да се бори. А то су битке; Бој на Косову и Једна јеврејска битка која се није ни одиграла, јер су Јевреји извршили самоубиство, рађе него да падну у римско ропство. Као што су то учинили и Срби више од хиљаду година касније на Косову, али у борби.

'Jedna jevrejska bitka' je bitka za tvrdjavu Masadu 73. godine, iz prvog Rimsko-jevrejskog rata, poslednja koja je pala u rimske ruke, kada je oko 1000 sikara sa svojim porodicama izvrsilo masovno samoubistvo da ne bi pali u rismke ruke. Vrlo uzoran primer, bas kao i Kosovska bitka, i vrlo uporediva... :confused:
 
Ako su izginuli svi do poslednjeg, kako Herodot do detelja izvestava o toku bitke, ko mu je preneo tako precizan izvestaj kada su svi grcki svedoci pobijeni? I da nisu, Spartanci nisu znali persijski tako da nisu mogli svedociti sta se desava u protivnickom taboru. Ako su to bili Tebanci, cije znanje persijskog opet ostaje nereseno, ostaje pitanje zasto ih je Herodot tako ocrnio? Logicno objasnjenje bi bilo da su to mozda bili neki propersijski nastrojeni Grci, cela Grcka je bila podeljena na progrcku i propersijsku struju, koji su se borili na strani Kserksa... Medjutim, ono sto ce biti vrlo moguce je da je Herodotov izvestaj o Termopilskoj bici jedan od najbrilijantnih komada helenske politicke propagande koji poznajemo iz starog sveta...

No,no nisam tvrdio da je baš sve istina no to je ipak bio podvig,uostalom dobar dio Helenista se slaže s ovim gore napisanim.***** vojsku koja podvije rep pa hvata maglu u tim situacijama.
 
Стаљинградска битка (рус. Сталинградская битва, нем. Schlacht von Stalingrad) је била главна прекретница у Другом светском рату , и сматра се најкрвавијом битком у људској историји. Трајала је од 17. јула 1942. до 2. фебруара 1943. године.
Битку су обележили бруталност и небрига за цивилне жртве са обе стране. Битка се састојала из немачке опсаде јужног руског града Стаљинграда (данашњи Волгоград), битке унутар града, и совјетске контраофанзиве у којој су коначно биле заробљене и уништене немачке и остале снаге Сила осовине око града. Укупни губици у људству се процењују на између 1,5 и 2 милиона.
Силе осовине су изгубиле око четвртине укупног људства на источном фронту и никад се нису опоравиле од овог пораза. То је био њихов први велики пораз у овом рату. За Совјете, који су изгубили преко милион војника и цивила за време битке.

I meni je ovo najjaca cepacina.Dve armije od kojih jedna dosla sa 100 Mercedesa a polupalo ih hiljadu Moskvicha.
 
Ukratko
Napoleon - dosta puta je pobedio sa neuporedivo manjim brojem vojnika.
Ko želi neka pročita knjigu Kamon-Napoleonovi ratovi, ja mislim da je nekad služila i kao udžbenik na vojnoj akademiji u Francuskoj.
Cer i Kolubara - Niko nije računao da će Srpska vojska izmorena Balkanskim ratovima i sa hroničnim nedostatkom municije,brojčano slabija ipak razvaliti austrougarsku svežu i naoštrenu vojsku.
Aleksandar Makedonski - isto malobrojnom vojskom u nekoliko bitaka pokorio je persijsko carstvo
Boj na Mišaru - dobar manevar srpske konjice koja je kao i cela srpska vojska bila inferiornija u odnosu na bosanske Turke.
Velbužd - mnogi su to već pomenuli samo bi ja dodao da sam negde pročitao da je Dušan komandovao srpskim konjičkim strelcima i zapadnim najamnicima (a ne oklopljenim vitezovima).Konjički strelci bi kasnije povadili mačeve i krenuli da gone Bugare a Nemački najamnici su pogubili Mihajla Šišmana.
 
'Jedna jevrejska bitka' je bitka za tvrdjavu Masadu 73. godine, iz prvog Rimsko-jevrejskog rata, poslednja koja je pala u rimske ruke, kada je oko 1000 sikara sa svojim porodicama izvrsilo masovno samoubistvo da ne bi pali u rismke ruke. Vrlo uzoran primer, bas kao i Kosovska bitka, i vrlo uporediva... :confused:

Драго ми је да си то приметио.
 
Midvej je zaista bio prekretnica i zaustavljanje japanske pomorske ofanzive,a prekretnica za zaustavljanje pomorsko-kopnene bio je Gvadalkanal.
Koji su detalji koji su mozda odlucili Midvej?
Prvo,Japanci su napravili gresku sto su na nosacima aviona drzali i prevelike kolicine bombi,eksploziva i ostalog naoruzanja,tako da kada su bili pogodjeni dolazilo je do lancane reakcije.Voleli su da do zuba naoruzavaju svoje avione,a to bas i nije bilo toliko neophodno.
A kao drugo,kada su pogodili pistu na Midveju,nekom pukom srecom nije bila previse ostecena i americki avioni su mogli da polecu sa nje.
A da je ishod Gvadal kanala bio drugaciji,cela Severna Australija bi bila evakuisana.

Pa nisu imali gde drugo da drze, nije to stojalo na pisti svo vreme nego u utrobi broda. Tu je bitna stvar onih 15 minuta sto sam napisao gore. Japanci su iznenada napali amere, unistili nosac Jorktown (cini mi se) i ostetili Enterprise. Vratili su se na svoje nosace da se opreme novim bombama. Spremali su se da zadaju ovom drugom zavrsni udarac, avioni su se naoruzavali na pisti i bum, odjednom ih nasli americki bombarderi! I to je kraj. Cetiri nosaca, ponos imperijalne mornarice odose na dno, a tok rata u drugi smer.
 
Može da se pomene i Marička bitka kao jedna od najmisterioznijih bitaka u srednjem veku.
Naime, srpska vojska koju je predvodio Despot Uglješa Mrnjavčević brojala je oko 20 000 ljudi, a turska vojska predvođena Lala-Šahinom oko 10 000 ljudi. Ono što je čudno je to da je maltene cela srpska vojska pobijena a da Turci nisu imali gotovo nikakvih gubitaka. U nekim spisima se govori da su Turci napali noću, dok je srpska vojska spavala i tako napravili opšti pokolj. Šta se tu stvarno dogodilo, niko nije tačno opisao.
 
No,no nisam tvrdio da je baš sve istina no to je ipak bio podvig,uostalom dobar dio Helenista se slaže s ovim gore napisanim.***** vojsku koja podvije rep pa hvata maglu u tim situacijama.

U kojim situacijiama? Ja hocu da poentiram na tome da Herodot nikako nije mogao tako precizno da zna kakva je situacija bila za vreme bitke, jer je onaj primarni izvor od koga je to mogao da cuje u toj bici navodno je zatrt sa zemljom. Onda morama pribegavati drugim pretpostavkama i konstrukcijama, medju kojima je sasvim legitimna i ta je Herodotov izvestaj dobrim delom politicka propaganda. Za to ima jos nekoliko dobrih razloga. Na primer, Herodot spominje elitni persijski odred od 10 000 vojnika, tzv. Besmrtne, za koje su sigurno svi culi iz filma '300' ili Milerovog stripa. Za tu persijsku vojnu jedinicu samo Herodot zna posto o njoj nema traga u drugim (persijskim) izvorima. Moguce su dve stvari - da Herodot preuvelicava snagu i vestinu persijske vojske da bi dao na znacaju Grcima ili da je pomesao dve slicne persijske reci koje znace 'besmrtni' i 'saborac/pratilac'. S druge strane, kod Herodota saznajemo da su pre bitke Spartanci bili upoznati sa delfijskim prorocanstvom da ce u predstojecem ratu izgubiti jednu od dve bitne stvari: grad ili svog kralja. Sasvim je osnovana pretpostavka da se medju Spartancima nije radilo ni o kakvom junastvu vec o svesnoj zrtvi kralja i njegovih kamikaza da bi se sacuvao grad, a Herodot sve to kasnije upakovao u epski mit o 300 Spartanaca. Pa onda tretman Tebanaca kod Herodota za sta je bio zestoko kritikovan jos u starom svetu. Poenta je da uz minimalana rezon svaki od ovih scenarija ima svoju realnu podlogu i da 'gramaticko' citanje Herodota ima mnogo rupa. Kad jevandjelja uzmes u ruke i procitas da je Isus hodao po vodi ti mozes da budes budala i da poverujes u to ili da ipak nadjes neko racionalno objasnjenje...
 
Poslednja izmena:
Može da se pomene i Marička bitka kao jedna od najmisterioznijih bitaka u srednjem veku.
Naime, srpska vojska koju je predvodio Despot Uglješa Mrnjavčević brojala je oko 20 000 ljudi, a turska vojska predvođena Lala-Šahinom oko 10 000 ljudi. Ono što je čudno je to da je maltene cela srpska vojska pobijena a da Turci nisu imali gotovo nikakvih gubitaka. U nekim spisima se govori da su Turci napali noću, dok je srpska vojska spavala i tako napravili opšti pokolj. Šta se tu stvarno dogodilo, niko nije tačno opisao.

u nekim dokumentima koje sam citao na netu ,ako je tacno...kazu da su turci napali nocu ,jer su znali da po brojcanosti ne bi izneli bitku u svoju korist. takodje kaze se da su se turci plasili srpske konjice...
 
Može da se pomene i Marička bitka kao jedna od najmisterioznijih bitaka u srednjem veku.
Naime, srpska vojska koju je predvodio Despot Uglješa Mrnjavčević brojala je oko 20 000 ljudi, a turska vojska predvođena Lala-Šahinom oko 10 000 ljudi. Ono što je čudno je to da je maltene cela srpska vojska pobijena a da Turci nisu imali gotovo nikakvih gubitaka. U nekim spisima se govori da su Turci napali noću, dok je srpska vojska spavala i tako napravili opšti pokolj. Šta se tu stvarno dogodilo, niko nije tačno opisao.
Ujak, koji je kvazi istoricar kaze: srpska vojska je krenula u boj, i tokom celog dana marsa se pricescivala u svakom manastiru na koji je naisla, misleci da je bitka vec dobijena - jer ne moze turski pesadinac srpskom konjaniku nista! Dobro su potegli raznih rakija i vina, slabo se utvrdili za prenociste i eto zla! Prica je dobra, a da li je tako...
 
Bitka kod Velbužda, kada je relativno mala, ali fantastično obučena konjica princa Dušana (kasnije cara), sama i bez ikakve pomoći očeve cele srpske vojske, porazila ....ma šta porazila...razbila u paramparčad kompletnu bugarsku vojsku cara Jovana, i dva puna dana čekala u Sofiji da stigne ostatak srpske vojske, njegovog oca Stefana.
Ta bitka je označila jednu novu eru ratovanja u ovom delu sveta. Od tada je srpska konjica postala nešto o čemu se sa strahopoštovanjem govori.

Istim stopama je išao i despot Stefan Lazarević. I njegova konjica je bila najbolja u Evropi.

Pa, sve do srpske konjice koja je u žestokom naletu, ne čekajući pešadiju i saveznike, oslobodila Srbiju, nakon proboja solunskog fronta, i naterala bugarsku vojsku da se bukvalno raspadne i popuca po svim šavovima, a onda poterala Švabe kao đavole.

Temelji svetloj istoriji srpske konjice su definitivno udareni u bici kod Velbužda.

Mislim da su bugari samo od Vasilija II na Bjelasici gore prosli, car Dusan ih jeste pocepao, al' Vasilije bugaroubica je bio malo originalniji i oslepeo je 1ooo tuta :)
 
1. Bitka kod Kane, jedini slucaj u istoriji ratovanja (bar koliko ja znam) gde je manja vojska opkolila vecu. Fantasticno vodjenje Hanibala

2. Alezija 40.000 opkoljenih legionara sa Cezarom na celu potuklo je 250.000 Gala.

3. Farsala, jedna jedina kohorta 600 ljudi, je zaustavila 2000 Pompejevih konjanika koji su krenuli u opkoljavanje, nakon cega sledi potpuni krah Pompejevih legija.

4. Pomenuo bih i bitku kod Kadesa koja i nijet toliko zanimljiva u taktickom smislu koliko po tome da je nakon ove bitke potpisam prvi mirovni sporazum dveju zemalja Egipta i Hetitskog carstva

5. Kolubarska bitka. Kolubarska bitka usla je u istoriju ratovanja kao jedinstven primer da se vojska, kojoj je predvidjen potpun slom, za kratko vreme reorganizuje, predje u kontraofanzivu i nanese neprijatelju odlucujuci poraz. Taktika pregrupisavanja samo I armije i koncentrisanog udara na VI armiju (koja je bila razvučena na širokom frontu) koju je izveo Zivojin Misic danas se izucava na vojnim skolama sirom sveta.

Kolubarska bitka je znacajna i po tome sto su obe vojske u operacijama nisu imale strategijske rezerve kojima bi mogle da ojacaju svoje linije tamo gde je to neophodno, vec su to postizale prebacivanjem snaga sa jednog na drugi deo fronta.

.......
 
Sto se tice pitanja iz prvog posta, izdvojila bih bitku kod Staljingrada. Prilicno duga i kompleksna bitka na gradskim ulicama. Pored price o Vasiliju Zajcevu, koju manje vise svi znaju, meni je recimo bilo interesantno kako su Rusi resavali problem nadmoci nemacke avijacije koja je tukla rusku pesadiju. Trudili su se da se maksimalno priblize Nemcima, do te mere da avijacija nije mogla da izdvoji Ruse, pa se desavalo da tuce i sopstvenu pesadiju. Kad su videli da im se ne isplati, smanjili su napade.
I naravno, sve bitke srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Tu sam malo pristrasna, ali pitanje je i bilo o licnom utisku :)
 
Trudili su se da se maksimalno priblize Nemcima, do te mere da avijacija nije mogla da izdvoji Ruse, pa se desavalo da tuce i sopstvenu pesadiju. Kad su videli da im se ne isplati, smanjili su napade.
I naravno, sve bitke srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Tu sam malo pristrasna, ali pitanje je i bilo o licnom utisku :)

To je standardna taktika koja se primenjivala kada protivnik ima prednost u vazduhu. Ti postupci (u slucaju neprijateljeve nadmoci, a neprijatelj, je li, ne bi ni napao da nije nadmocan) svakako su se ucili u vojnim skolama tog vrmena, verovatno i danas. Na primer, srpska artiljerija, koja je bila daleko slabija od Austo-Uhgarske u WWI, svoje topove nije postavljala na same brdske i planinske vrhove. Dominantni vrhovi su prirodno mesto odakle artiljerija moze da gadja protivnika, ali mesto gde i sama moze da bude pogodjena. Zato je srpska vojska, a sigurno i druge vojske toga vremena u slicnoj situaciji, postavljala topove iza samog vrha gde bi oni bili za neprijatelja nevidljivi i bila manje izlozena vatri protivnika jer su haubice prebacivale tako postavljene baterije.
 
Zanimljiva je bitka kod Ivrija, krajem XVI veka, u okviru francuskih verskih ratova. Pobedu protiv nadmoćnijeg protivnika, kojem su pomagali Španci, odnela je vojska predvođena francuskim kraljem Anrijem IV.
Za razliku od velike većine bitaka, gde je nemoguće sa sigurnošću razdvojiti šta je bilo plod slučajnosti a šta rezultat mudrog plana, i u kojima je često nemoguće razdvojiti stvarni značaj od preuveličavanja, u bici kod Ivrija se smatra da je presudan trenutak bio kada je na čelo trupa stao sam kralj Anri, te da je pobedila njegova lična hrabrost i energija.
Znamenit je govor koji održao svojim vojnicima u odlučnom trenutku bitke: "Vi, koji danas nemate drugoga obeležja, gledajte moju perjanicu, ona će vam pokazati put slave i pobede."
Razume se, i verodostojnost tog događaja je podležna proveri.
Anri IV je rodonačelnik burbonske dinastije koja se održala do danas. Prvi je u Evropi doneo akt o verskoj toleranciji, "Nantski edikt" i okončao verske ratove. I ubio ga je religiozni fanatik.
 

Back
Top