Koja je bila naša najbolja godina, naše najbolje vreme?

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
20.751
Možda je to bila neka letnja noć, ili jutro kada smo se probudili odmorni i uzbuđeni?

Možda je to bio trenutak kada smo se pogledali u ogledalo i pomislili: "Da! Ovo sam ja!"

Postoji ono jedno vreme u životu kada se osećamo moćno, živo, potpuno prisutno.

Ako bismo mogli da izaberemo jednu godinu, jedan period kada smo bili najbolja verzija
sebe, koji bi to period bio?

Da li najbolju verziju sebe možemo ponoviti?

:heart2:
 
Imala sam 24 i 25 godina. Te godine, uprkos nekim teškim danima zbog zdravlja, bile su moje najlepše, najsrećnije godine.

Jedva sam čekala da prođe nedelja i da svane ponedeljak. 🙂

Ti lepi dani ne mogu da se vrate. Ne mogu više nikada. Ostala su prelepa sećanja, koja mi se bude kada o njima razmišljam..kao sada dok odgovaram na ova pitanja.

I danas se osećam sasvim ok. I ove godine su lepe, opet uprkos svemu. Valjda nam neke zrele godine donesu i smirenje i mudrost. I uživanje u sitnicama.
 
Da li mislite da ni naš UM neće više da sarađuje i stvara one misli kao kada smo
bili svoja najbolja verzija?
Bojkotuje li Um one misli koje su postojale kada smo bili svoja najbolja verzija?

A od misli zavisi koja nas energija preplavljuje...

Naš UM može da stvara takve misli. I stvara. Ali.. postoji to ali..

Nešto, ili Neko nedostaje u toj slagalici mozaika koji stvara naš um. Zato lepa osećanja nisu potpuna. A postoje.

Ovo je nešto..moje lično...i nevažno za ovu temu...
 
Meni je najlepši period detinjstvo.
Ne znam ništa a mislim da znam sve.
Nema straha i strepnje, kredita, računa, stresa.
Nismo svesni koliko ovisimo o roditeljima.
Ne znamo koliko bolesti nas vreba. Koliko tuge nas čeka.
Sad učim od svog psića.
Živim u trenutku. :D
I vratila sam se na početak. Ispunjavam sebi sitne želje koje su mi u detinjstvu izgledale nemoguće. I zaista deluje.
 
Naš UM može da stvara takve misli. I stvara. Ali.. postoji to ali..

Nešto, ili Neko nedostaje u toj slagalici mozaika koji stvara naš um. Zato lepa osećanja nisu potpuna. A postoje.

Ovo je nešto..moje lično...i nevažno za ovu temu...
Mislila sam da je potreban Neko, ali se opet svodi na nas, na naš sadržaj koji je zaljubljen, ali u sebe...
 
Meni je najlepši period detinjstvo.
Ne znam ništa a mislim da znam sve.
Nema straha i strepnje, kredita, računa, stresa.
Nismo svesni koliko ovisimo o roditeljima.
Ne znamo koliko bolesti nas vreba. Koliko tuge nas čeka.
Sad učim od svog psića.
Živim u trenutku. :D
I vratila sam se na početak. Ispunjavam si sitne želje koje su mi u detinjstvu izgledale nemoguće. I zaista deluje.
Shvatam šta pišeš, ali u toj detinjoj ušuškanosti ne vidim tebe kada si bila u najboljoj formi,
najboljoj misli, emociji, kada si bila na pravom mestu, zadovoljna i samodovoljna, sveukupna...

Imaš li takvih trenutaka u životu?
 
Mislila sam da je potreban Neko, ali se opet svodi na nas, na naš sadržaj koji je zaljubljen, ali u sebe...

Свако је помало заљубљен у себе, а можда и грешим?

Тај Неко је некада био птица рањених крила. Тај Неко је желео да лети високо.

Када се опоравио, одлетео је. Само се још пар пута окренуо... И можда ћемо се једног дана поново срести..

Ух..постајем носталгична и имам инспирацију да пишем сада..
 
Свако је помало заљубљен у себе, а можда и грешим?

Тај Неко је некада био птица рањених крила. Тај Неко је желео да лети високо.

Када се опоравио, одлетео је. Само се још пар пута окренуо... И можда ћемо се једног дана поново срести..

Ух..постајем носталгична и имам инспирацију да пишем сада..
Pa piši. Tu smo da čitamo :D
 
Ovo mi se dopada...
Kako to postižeš?
Kakve su ti misli?
Kakva ti je energija?
Emocije?
Huuuhh dugačka tema, morao bih da smislim skraćenu verziju.

pa, ja sam (kao prvo) materijalno obezbeđen. Čak ne bih morao ništa raditi do kraja života.
Imam par ozbiljnih pasija (Biljke i muzika,. i donekle putovanja).
misli su mi vaspitane iz sredine u kojoj sam dugo radio - sa decom (pametnim mangupima u muškoj školi - srednja). ta deca imaju puno manje od mene (kad sam bio oni), a ipak su vesela i normalna.. Matorce više ne ubrajam u normalne,.. to su skuvane žabe :) .
Jedan (možda i jedini) način da ih sve animiram (i da im se dopadnem) je bio da ih razumem, da budem uvek veseo (i kad moram biti strog) pozitivan i konstruktivan. Zato kažem da su mi misli vaspitane.
To je Šopenhauer lepo objasnio: Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji!
i ja se toga držim :D
Energije sam uvek imao u suficitu ( vatreni sam trigon i u horoskopu)... radoznalost mi često prelazi u glad,.. jako me puno toga zanima. To i daje energiju - ta radoznalost, želja za učenjem ( a Ovnovi imaju - ili ja imam :D - jako izražen takmičarski duh,..)
emocije: pa trenutno (već oko 6 meseseci imam osobu do koje mi je jako stalo - pored porodice,.. , dece, unučadi, stare majke), skoro da sam na sedmom nebu.
Čekaju me velike promene u životu, menjam zanimanje,.. pa se svemu tome radujem, jer me izazovi inspirišu ( priželjkujem ih).
 
Свако је помало заљубљен у себе, а можда и грешим?

Тај Неко је некада био птица рањених крила. Тај Неко је желео да лети високо.

Када се опоравио, одлетео је. Само се још пар пута окренуо... И можда ћемо се једног дана поново срести..

Ух..постајем носталгична и имам инспирацију да пишем сада..
Taj Neko, bilo čiji je samo okidač za našu najbolju verziju sebe...
Okidač... Neko ko je zapalio naše vatre, osvetlio smisao i uzrok postojanja kada nam je najbolje
u svojoj koži...
Možda smo i mi bili nekom okidači, a da to nikada nismo saznali...
 
Huuuhh dugačka tema, morao bih da smislim skraćenu verziju.

pa, ja sam (kao prvo) materijalno obezbeđen. Čak ne bih morao ništa raditi do kraja života.
Imam par ozbiljnih pasija (Biljke i muzika,. i donekle putovanja).
misli su mi vaspitane iz sredine u kojoj sam dugo radio - sa decom (pametnim mangupima u muškoj školi - srednja). ta deca imaju puno manje od mene (kad sam bio oni), a ipak su vesela i normalna..
Jedan (možda i jedini) način da ih sve animiram (i da im se dopadnem) je bio da ih razumem, da budem uvek veseo (i kad moram biti strog) pozitivan i konstruktivan. Zato kažem da su mi misli vaspitane.
To je Šopenhauer lepo objasnio: Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji!
i ja se toga držim :D
Energije sam uvek imao u suficitu ( vatreni sam trigon i u horoskopu)... radoznalost mi često prelazi u glad,.. jako me puno toga zanima. To i daje energiju - ta radoznalost, želja za učenjem ( a Ovnovi imaju - ili ja imam :D - jako izražen takmičarski duh,..)
emocije: pa trenutno (već oko 6 meseseci imam osobu do koje mi je jako stalo - pored porodice,.. , dece, unučadi, stare majke), skoro da sam na sedmom nebu.
Čekaju me velike promene u životu, menjam zanimanje,.. pa se svemu tome radujem, jer me izazovi inspirišu ( priželjkujem ih).
I adore you!
 
Huuuhh dugačka tema, morao bih da smislim skraćenu verziju.

pa, ja sam (kao prvo) materijalno obezbeđen. Čak ne bih morao ništa raditi do kraja života.
Imam par ozbiljnih pasija (Biljke i muzika,. i donekle putovanja).
misli su mi vaspitane iz sredine u kojoj sam dugo radio - sa decom (pametnim mangupima u muškoj školi - srednja). ta deca imaju puno manje od mene (kad sam bio oni), a ipak su vesela i normalna.. Matorce više ne ubrajam u normalne,.. to su skuvane žabe :) .
Jedan (možda i jedini) način da ih sve animiram (i da im se dopadnem) je bio da ih razumem, da budem uvek veseo (i kad moram biti strog) pozitivan i konstruktivan. Zato kažem da su mi misli vaspitane.
To je Šopenhauer lepo objasnio: Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji!
i ja se toga držim :D
Energije sam uvek imao u suficitu ( vatreni sam trigon i u horoskopu)... radoznalost mi često prelazi u glad,.. jako me puno toga zanima. To i daje energiju - ta radoznalost, želja za učenjem ( a Ovnovi imaju - ili ja imam :D - jako izražen takmičarski duh,..)
emocije: pa trenutno (već oko 6 meseseci imam osobu do koje mi je jako stalo - pored porodice,.. , dece, unučadi, stare majke), skoro da sam na sedmom nebu.
Čekaju me velike promene u životu, menjam zanimanje,.. pa se svemu tome radujem, jer me izazovi inspirišu ( priželjkujem ih).
Hvala na opširnom odgovoru... mislim da i nije trebalo da bude kraći...
toliko te dobro razumem, da mi se čini da sam mogla i sama da napišem sličan tekst o sebi... naravno, sa korekcijama tu i tamo...
razumem te čak i za spominjanje sedmog neba, za koje mislim da je presudno baš u tim godinama... ta energija stvara krila i takve misli stvaraju krila
i čine čoveka da živi najlepšu verziju sebe... Blagiš tebi...
 
Hvala na opširnom odgovoru... mislim da i nije trebalo da bude kraći...
toliko te dobro razumem, da mi se čini da sam mogla i sama da napišem sličan tekst o sebi... naravno, sa korekcijama tu i tamo...
razumem te čak i za spominjanje sedmog neba, za koje mislim da je presudno baš u tim godinama... ta energija stvara krila i takve misli stvaraju krila
i čine čoveka da živi najlepšu verziju sebe... Blagiš tebi...
ee, i te misli se mogu vaspitati ili bar usmeriti. Otvoreni um, kako kažu je jako važan,.
uvek sam voleo neku :D . i dok nisam pronašao svoju drugu polovinu,.. Volim da volim :) . (da se udvaram,.. hvalim,..
I to sam stavljao sebi u zadatak , u principu sam i sanjar, maštar, fantast,.. ali u glavi inženjer (treba napraviti taj - čardak i na nebu i na zemlji ,.. ili ni na nebu,. ni na zemlji - divna bajka,.. ako je znate. :heart: )
 

Back
Top