Kada kažem da je jugokomunistička država krila istinu o 2.s.r. pre svega mislim na to da su izgradili lažni narativ o jednakosti četnika i ustaša. Taj narativ je ekstremno nepravedan, antisrpski. Ustaše su imali računicu: kad nas već ne može oprati ni Dunav ni Sava, ajde onda da ocrnimo i Srbe, tj da ih izjednačimo sa sobom. Jugokomunistički režim je u tom smislu išao na ruku ustašama. To je, dakle, laž jugokomunista koja je dobrodošla hrvatskim nacionalistima.
Ali sa padom jugokomunističke države, vi ste tu ogavnu antisrpsku igru izgubili. Danas četnici užuvaju slavu kako u Srpskim Zemljama, tako i u svetu, dok su ustaše zabranjene.
Padom jugokomunističke države, isplivala je ta istina o ustašama kao najvećem zlu, i ta istina je kompromitovala i delegitimizovala hrvatski nacionalizam. Na šta tačno mislim?! Kad npr. hrvatski nacionalista, kao Ante Prkačin, poželi da ukine SPC, i da na njeno mesto postavi "Hrvatsku pravoslavnu crkvu" razne adrese se alarmiraju i kažu "no, no, to je ustaštvo, to se ne sme". I tako hrvatski nacionalizam i HPC bivaju "kuš", jer su istorijski kompromitovani i delegitimizovani, a SPC ostaje netaknuta i sa lepom imovinicom.
Kada kažem da vam je vladajuća elita jugoslavofilna, i da suzbija nacionalistički plebs - pa, je li vam predsednik hrvatski nacionalista? Premijer? Gradonačelnik glavnog grada? Karamarko je pokušao da ide na ruku hrvatskom nacionalizmu, ali je ekspresno spakovan u penziju.
U ovim skromnim ex ju regionalnim okvirima, Srbija može da projektuje nekakvu meku moć u Hrvatskoj, BiH, CG, Kosmetu, Makedoniji. Vi ste ranije imali saveznu jugokomunističku državu da je u tome sputava, ili da omogućava nepravedan reciprocitet. To ste izgubili sa nestankom te države.
Naravno i ti, kao i neki moji četnici nažalost, insistiraju na kriterijumima devetnaestog veka, u kojem su bila drugačija merila uspeha nego danas. Međutim, od tada je država promenila svoju prirodu. Prostor za uticaj jedne države na društvene procese u drugoj je uvećen i u tome treba tražiti merilo uspeha.