Koga podrzavate za premijera - Cvekovica ili Tadica ???

Lepi Bora

Buduća legenda
Poruka
38.422
Mislim da se ovih dana pravi velika nepravda prema gospodinu Cvetkovicu , koji je energicno i dinamicno vodio Srbiju kroz ova turbulentrna vremena , a njegovo ime se nigde ne pominje u kadrovskoj kombinatorici DSa za novog premijera ... :eek:

S druge strane - Tadic je za sobom ostavio neizbrisiv trag - pa je i on zestok stih za premijera ... :think:

Kosmarmna je dilema - ko bi bio bolji predsednik vlade ???

Sta vi mislite ??? :)
 
Naravno.Mirkova vlada je pobedila,a Tadic je izgubio.To jasno govori ko uziva vece postovanje u narodu :lol:

Naravno .

Ali izgleda da DS nema snage da prizna istinu i sagleda realnost. U svakoj razvijenoj demokratiji i modernoj evropskoj drzavi Cvetkovic bi prvi izbor , jer iza njega stoji volja biraca !!!

Nikad se DS nece formirati kao moderna stranka u kojoj se rezultat na izborima vredniuje i u kojoj je pojedinac manje vazan od stranke , zato sto su formirani na zastarelom i praziluckom principu : ,, Lider i bulumenta ,, .... E Srbijo ... :confused:
 
Naravno .

Ali izgleda da DS nema snage da prizna istinu i sagleda realnost. U svakoj razvijenoj demokratiji i modernoj evropskoj drzavi Cvetkovic bi prvi izbor , jer iza njega stoji volja biraca !!!

Nikad se DS nece formirati kao moderna stranka u kojoj se rezultat na izborima vredniuje i u kojoj je pojedinac manje vazan od stranke , zato sto su formirani na zastarelom i praziluckom principu : ,, Lider i bulumenta ,, .... E Srbijo ... :confused:
Zbog toga ce se DS i raspasti.Ne postuju sopstvene glasace...Mislim da bi bilo najpametnije da Cvetko osnuje svoju frakciju "moderni DS",ili tako nesto...
 
Tadića za premijera: Šta Paris Hilton i ostali analitičari misle o izborima u Srbiji?

Zamislite mentora koji svom studentu-diplomcu kaže sledeće: “Kolega, žao mi je, vaš rad ne zadovoljava standarde. Ne možete da diplomirate, ali ga možemo prihvatiti kao doktorsku disertaciju ukoliko ste zainteresovani za PhD.”
Spinovanje je počelo. Nezavisni analitičari srpske političke scene razmileli su se po jednako nezavisnim srpskim medijima i horski ponavljaju tri teze:
1. Boris Tadić treba da bude premijer.
2. Vesnu Pešić treba lustrirati; pošto nema nikakvu funkciju, onda joj treba zabraniti da govori.
3. Beli listići su doveli Tomu Diplomu na vlast.
Idemo redom.
Premijer Tadić?
Boris Tadić je onaj hipotetički student-diplomac. Za izradu diplomskog imao je punih osam godina; sasvim dovoljno vremena da odabere teorijski okvir u kojem će delovati i empirijski proveri hipoteze koje je iz njega dedukovao. On je to i učinio.
Pred ispitnu komisiju izašao je 20. maja. U pozadini, postavljen je slavljenički set: kamere, posluženje, trubači… Na žalost, ništa nije gotovo dok se na zvrši. Naš student naučio je ovu lekciju na teži način. Ispitna komisija – građani Srbije – smatrali su da je diplomski rad loš.
Tadić kao da je u prvom trenutku razumeo barem tu krajnju poruku. Čestitao je kolegi koji je uspeo da odbrani diplomski, a ispitnoj komisiji zakazao novi susret “u nekom novom filmu”. Doduše, u obrazloženju svog neuspeha, pokazao je da ne razume zašto je pao. Nisu, naime, krivi svetska ekonomska kriza, nerazumevanje intelektualne javnosti, teška vremena i slična opšta mesta.
No, za ovo prvobitno nesuočavanje s realnošću mora se imati razumevanja. Niko iz prve ne prihvata odgovornost i krivicu. Potrebno je vreme. Postojale su šanse da, vremenom, Tadić shvati da je problem u tome što je svetsku ekonomsku krizu razumeo kao dimnu zavesu – kao pokriće za domaću ekonomsku krizu, generisanu iznutra, produbljenu korupcijom, nepravednom preraspodelom, odsustvom inicijative da se tome stane na put.
Nije Tadić imao ni problem s intelektualnom elitom. Štaviše, jedno vreme je imao popust u tim krugovima. Upravo mu je ona pomogla da se pozicionira kao “manje zlo” ako ne i bolje od toga. Problemi su nastupili tek kada je svima postalo jasno da je Tadić pogrešno razumeo ovo gledanje kroz prste. Ideja da poruka “ne sviđa mi se to što radiš, ali ovoga puta nemam izbora” nije opomena, nego poziv da se nastavi po starom, u toj meri je arogantna i ignorantska da je morala rezultirati ozbiljnim posledicama.
Mentor
Zavisno od prirode diplomskog, rad s mentorom ume da bude dugotrajan proces. U tom procesu, nije neobično da se granice profesionalnog i privatnog zamagle i da između mentora i studenta-diplomca nastane neka vrsta sasvim lične bliskosti. Nema u tome ničeg samog po sebi lošeg, sve dok su i jedna i druga strana svesne šta je osnovni cilj zajedničkog napora i da će u proceni uspešnosti ostvarenja tog cilja učestvovati i neke hladne glave.
Dakle, šta je moja hipoteza? Tadić je svestan – ili je barem bio na putu da to postane – šta se zapravo dogodilo. Ne verujem da je lagao kada je u izbornoj noći rekao da ne želi mesto premijera. Međutim, neodbranjeni diplomski je i neodbranjeno mentorstvo. Neko ko nije smeo da dozvoli da diplomac izađe pred komisiju s tako lošim radom, to je dozvolio i sada s pravom oseća da je poraz i njegov.
Ne znam ko je Tadićev mentor. Ne znam da li je, u ovom slučaju, to Demokratska stranka (DS), poslovna elita na čije se nerazumevanje Tadić ne žali (stoga osnovano pretpostavljam da su se međusobno odlično razumeli), možda neko treći. Znam da je dovoljno moćan da medije zatrpa kvazi-analitičarima, čije pseudo-analize “pokazuju” (verovatno objektivno) da neko ko nije pobedio u trci za predsednika (ko je pao na diplomskom) zadovoljava sve uslove da mu se dodeli titula doktora nauka (da postane premijer). Čitava svita analitičara – od Đorđa Vukadinovića, preko Sonje Liht i Vladimira Todorića, do Vladimira Vuletića i Jelene Milić – danas horski govore o tome da je Tadić u ulozi premijera ono što je Srbiji potrebno.
Teze analitičarske svite koja poraz hoće da pretvori u pobedu su, ukratko, sledeće: Tadić može da obezbedi stabilnost; Tadić je već naučio da se nosi s odgovornošću; time bi se sprečio raskol, eventualno poniranje DS-a…
Nisam sigurna da analitičari i građani čije izborno ponašanje analiziraju žive u istoj zemlji. U zemlji u kojoj su 20. maja održani izbori, jedan čovek postao je bivši predsednik iz veoma valjanih razloga: zemlja kojom je autokratski upravljao osam godina nestabilna je ekonomski, pravno i bezbednostno; bivši predsednik nikada nije prihvatio ni mrvu odgovornosti za takvo stanje u zemlji, isturivši svoje saradnike da Savetu za borbu protiv korupcije, ljudima iz nevladinog sektora, malom broju novinara i intelektualaca koji još imaju snage i prostora za kritičko mišljenje…da svima njima poruče da ne razumeju “trenutak”, “situaciju”, da su razmaženi, uobraženi, uljuljkani u ličnu udobnost…
Konačno, zašto je srpskim analitičarima tako važno da se DS spasi od eventualnog slabljenja? I ne samo to, zašto misle da je Srbija primeren zalog za tako nešto? To je jedan od elemenata koji nisam pronašla u njihovim analizama; na stranu to što tezu o Tadiću kao dobrom rešenju za premijera podupiru samo svojim ličnim ocenama, a ne i taksativnim nabrajanjem rezultata koje je postigao kao predsednik u dva mandata, a koji bi ga eventualno mogli preporučiti za premijera.
Naravno da te “sitnice” nedostaju u “analizama”. Da su u njima sadržane, znaci navoda bili bi suvišni, a termin “spin” sasvim neupotrebljiv. Stvar je u tome da sem ličnih ocena i nemaju šta da iznesu, a rezultate je mnogo teže izmisliti i podmenuti nego subjektivne preference.
“Slučaj” Vesne Pešić i Belih listića
Analitičari, partijski trećepozivci DS-a i LDP-a, komentatorski kadar beogradskih štampanih i elektronskih medija na ovom pitanju pokazuju da baš kao i vrh DS-a ne žive u istoj zemlji u kojoj živi većina građana Srbije. Ne znam kako je drugačije moguće objasniti činjenicu da oni ne primećuju da se podrška DS-u i Tadiću umanjila za 700.000, odnosno 800.000 hiljada glasova. Kada bi to uviđali, uvideli bi i da neuspeh stranke i njenog predsednika ne mogu pripisati belim listićima, kojih je bilo oko 100.000. To je tek nekoliko džakova poput onog s kojim je po Beogradu tumarao novi predsednik Srbije.
U borbi za očuvanje sopstvenih pozicija, analitičari i poslušni urednici medija postavili su sebi cilj da po svaku cenu spreče Tadića i DS da se suoče s realnošću, da izborne rezultate/izborni poraz analiziraju hladne glave i daju sebi šansu da nešto nauče na greškama.
Da se vratim paraleli s diplomskim radom. Ne bih umela precizno da definišem i imenujem teorijski okvir u kojem se Tadić kretao, ali on zasigurno jeste bio kombinacija “teorija” Koštunice, Dačića i radikala presvučenih u naprednjake. Iz tog okvira formulisano je nekoliko opasnih hipoteza; na primer: “Unesi Kosovo u preambulu Ustava i ubedićeš građane da je ono time sačuvano, a potom sve teškoće u zemlji pravdaj borbom da se Kosovo sačuva, na šta nas obavezuje Ustav”. Takvih je hipoteza bilo puno. Za izborni kontekst, najpogubnijom se pokazala sledeća: “Građanska Srbija nema izbora, mora da glasa za mene kao manje zlo; njihovi glasovi su sigurni, a meni samo ostaje da na rečima i delu pozajmljujem od Koštunice i Dačića i proširim glasačko telo i na “nacionalno osvešćene” građane.
Neće biti. Ne može se biti veći katolik od pape. Nema nijednog razloga da branitelji Kosova, balvan-revolucionari i “domaćini” ne glasaju za DSS, SNS ili SPS. Nevolja je u tome što su se, u međuvremenu, istopili razlozi zbog kojih je građanska Srbija glasala za DS.
Konačno, u čemu je problem s Vesnom Pešić? U zemlji u kojoj ja žvim, Vesna Pešić je davno bila lider jedne stranke koju zemlja u kojoj ja živim nije podržavala. Potom je bila ambasadorka u zemlji koja je, uz dužno poštovanje, za Srbiju irelevantna (i obrnuto, razume se). Zatim se obrela u LDP-u i napustila ga kada je LDP sebi za cilj postavio da bude “veća DS od same DS”, upravo na način na koji je Tadić pokušao da se dodvori biračima desnice. Ta ista Vesna Pešić, kaže analitički esnaf, odgovorna je za dolazak Tome Diplome na vlast.
Na žalost, Vesna Pešić nikada nije bilo tako moćna. Nije nju poslušalo 800.000 ljudi koji su Tadiću uskratili podršku između dva izborna ciklusa. U krajnjoj liniji, objašnjenje zašto su ti birači “otišli” možda je najbolje dala sama Pešić kroz ideju o “strateškom glasanju”. To nije glasanje za Nikolića, zato što je on odličan kandidat; to je očajnički pokušaj da se Tadić, DS, građani … prizovu pameti i stanu na put daljem urušavanju svega što u ovoj zemlji barem izdaleka liči na uređen sistem. Čitava povika koja se podigla na Vesnu Pešić i bele listiće i nema drugi cilj do da upali “zeleno svetlo” za dalje neodgovorno političko delovanje. Ta buka treba da spreči svakoga da čuje svoj unutrašnji glas koji mora da govori: “U Srbiji se desila promena – u ovoj zemlji se mora zaraditi glas”.
Na kraju, otkud Paris Hilton u naslovu? Po čemu je ona poznata? Po tome što je poznata. Po čemu su poznati naši analitičari? Da li je neko proverio bibliografiju Đorđa Vukadinovića ili Jelene Milić? U kojoj stručnoj periodici su oni dali svoj doprinos političkoj misli i analitici? Kako bi se pokazali na indeksu citiranosti? Znate šta…oni su nevažeći, precrtani…to im smeta, toga se boje i zato hoće svog čoveka u Nemanjinoj.

http://mindreadings.wordpress.com/2...ostali-analiticari-misle-o-izborima-u-srbiji/


 
kakve su ovo varosarije,cuj kao bili izbori u Srbiji:lol:
Tadic ako izgubi predsednicke dobija mesto premijera,al briju na suvo majke im ga,..

Pa o toj nepravdi sam i otvorio temu - DS luzera Tadica pokusava da utrpa na premijersku funkciju , a Cvetkovica - coveka koji je izgurao mandat u vremenu krize , kada je i jedan Berluskoni morao da leti sa premijerskog mesta , nigde ne pominju . :rtfm: ...
 
Pa o toj nepravdi sam i otvorio temu - DS luzera Tadica pokusava da utrpa na premijersku funkciju , a Cvetkovica - coveka koji je izgurao mandat u vremenu krize , kada je i jedan Berluskoni morao da leti sa premijerskog mesta , nigde ne pominju . :rtfm: ...

Opusteno, DS je na putu samounistenja. Umesto da se povuku kad su vec izgubili izbore, oni guraju gubitnika da vodi vladu i to u periodu kad nas ocekuju velike socijalne turbulencije. Provesce se kao bosi po trnju, i oni i socijalisti.
 

Back
Top