i ja sam se relativno dobro snasla i uklopila-valjda zato sto sam mlada, pa sam nekako lako naucila jezik, i nasla drustvo...inace zivim u svajcarskoj, gde ima preko 130 hiljda nasih, tako da se stalno i svugde cuje srpsko-hrvatski. ima i puno nasih diskoteka, barova, kafica, mada moram da priznam da tu nesto preterano i ne zalazim...
sto se nostalgije tice, naravno da mi nedostaju svi moji prijatelji, uza i sira porodica, ali ako mi nesto smeta to su oni nasi koji non-stop kukaju da hoce da se vrate jer im je ovde tesko, a pritom ni u ludilu ne bi to stvarno uradili. svaki put kad dolazim ovamo iz bg-a, sa mnom bude u avionu neko ko se placuci vraca sa odmora. na moje jednostavno pitanje 'zasto onda ne ostanete dole?' jos ni jednom nisam dobila drugaciji odgovor od 'aaa, pa ne mogu...'
jos me zanima sta je to dole tako fantasticno zbog cega bi se oni uopste vratill? jedino zbog cega bih se ja vratila su moji prijatelji, ali veliko je pitanje ko ce od njih dole i ostati, buduci da vecina gleda gde bi i kako mogla da zbrise...
veliki pozdrav svima!