Ko su moji prijatelji?

  • Začetnik teme Začetnik teme Kiika
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Сви ми различито доживљавамо ствари, различито подносимо лепе и тешке тренутке...и нисмо сви исти, не показујемо сви једнако ни пријатељство, ни љубав ни приврженост.

Мислим да је као и код љубави - једна од основних грешака вапитања у нашој култури је стварање те потребе за ИДЕАЛНОМ личношћу и идеалним односом и строго одбацивање свега што није савршено!
То нас доводи до тога да остајемо сами, несрећни, несхваћени и огорчени...

У младим данима сви имамо ту потребу за потпуним стапањем са пријатељем. Сећам се само како сам понекад била љубоморна када моја другарица више времена проводи са момком него са мном... После се то очекивање пренесе са пријатеља на партнера...

А тек са сазревањем способни смо да прихватимо да су и наши пријатељи и наши партнери људи од крви и меса, са својим манама и слабостима и да их волимо такве какви јесу.
...Да прихватимо да нису дужни да нам буду на располагању кад год нам затребају, да нису обавезни да реагују увек баш онако како бисмо ми то од њих желели, да имају право на свој живот, своју муку, своје приоритете...али да и даље остану наши пријатељи онолико колико то и нама и њима прија.

Pa u cemu je onda svrha prijateljstva? Kada mi je lijepo mogu da budem i sama... ili da se zabavim sa ljudima koje sam tek upoznala to vece u baru. Prijateljstvo je bas kada ostavis SVOJE obaveze i SVOJ zivot na trenutak kako bi pomogao prijatelju kome je pomoc potrebna. A sto se tice SVOJIH prioriteta, pa zar i ja ne bi trebala kao prijatelj sa problemom da pripadam prioritetima?? Da je sad nekom u isto vrijeme se nesto ruzno desilo pa su se onda pozabavili svojim a ne mojim problemima, to bi vec bilo drugo. Ne svidaju mi se osobe koje nemaju dusu za druge i samo gledaju na sebe i da li je njima dobro. Sa takvima ne mogu ni da slavim ako znam da su tu samo jer se super provodimo, a cim ti nesto drugo zatreba da bi nestali... To NISU PRIJATELJI!
 
Не кажем то, кажем само да, ако смо заиста пријатељи, онда треба да имамо двосмерно разумевање за потребе оног другог. Пријатељ уопште НЕМА ОБАВЕЗУ да буде ту кад ми је потребан, нећу се љутити ако има нешто прече јер и пријатељ има право на СВОЈ живот, свог партнера, своју породицу, своје муке и болове, проблеме и обавезе...и немам право да тражим да му будем приоритет у животу.
Иначе, не можемо ни од сваког пријатеља очекивати да буде УНИВЕРЗАЛНИ пријатељ, особа за све!
Једног пријатеља зовем кад треба да се неком искукам, за другог знам да ће се створити у по дана, у по ноћи ако га цимнем, за једну другарицу знам да се НЕЋЕ створити кад год ми затреба, али је прихватам такву...са трећом могу да делим своје патње, али није много пријемчива за моје успехе и радости...али таква је и прихватам је такву....са четвртом не морам да се видим месецима, не знам кроз шта пролази и не зна кроз шта пролазим, али кад се видимо - као да се нисмо раздвајале.... Да их не набрајам сада све редом у свим њиховим различитостима.... једноставно, некако сам их сортирала и ЗНАМ од кога шта могу да очекујем и на кога у којим ситуацијама могу да рачунам.
Вероватно су и они мене тако некако прихватили када се дружимо интензивно већ 25 година.

Бар, то је моје виђење пријатељства - доказано кроз деценије.
 
Pa u cemu je onda svrha prijateljstva? Kada mi je lijepo mogu da budem i sama... ili da se zabavim sa ljudima koje sam tek upoznala to vece u baru. Prijateljstvo je bas kada ostavis SVOJE obaveze i SVOJ zivot na trenutak kako bi pomogao prijatelju kome je pomoc potrebna.itd
e što volim ljude koji prijatelje tretiraju ko kante za emocionalno smeće..
 
e što volim ljude koji prijatelje tretiraju ko kante za emocionalno smeće..

Cekajte, ovdje nesto nije u redu. Ja vam govorim o situaciji u kojoj mi se prijatelj utopio i o njegovim prijateljima koji su ga u tom trenutku ostavili jer "vjerovatno vise nije ziv, sta tu ima da se trazi"... i onda vam govorim o svojim prijateljima koji su znali sta nam se desilo i koji su znali da su to teske stvari i da ne spavam i ne jedem danima... da mi je neko ponudio da popricamo i da ostane kod mene na noc ili dvije da se osjecam sigurnije, i da me mozda izvede negdje... ne, niko. Znaju da nemam porodicu ni roditelje sa kojima da pricam i koji o meni da se brinu. Znaci, ti se bavi svojim problemima, ja imam svoj zivot. Jos jednom, to nisu pravi prijatelji o kojima vam je govorim. To su ljudi sa kojima provodis vrijeme... i to samo ono u kojima nemas nikakvih problema. To nisu bas ljudi sa puno srca i duse. Ja nikada ne bi a da ne nazovem nekoga ko je kroz takvo nesto prosao da ga pitam treba li pomoc bilo kakve vrste, da izademo na pice, koncert, treba li mu podrska i razgovor... Vi koji govorite abstraktno o nekakvim slobodama da se radi sta se zeli ili ste nekakva djeca koja jos uvijek imaju roditelje koji se o njima brinu ili onda nikad niste imali prave probleme, a i kada ih imate drugi ce da ih srede za vas...
 
Разумем да си повређена, усамљена у уплашена...све је то разумљиво...
Али, оно што не разумем је да ли си ти све те људе заиста сматрала правим приајтељима све до сад? Да ли су се до сада показивали као прави пријатељи, па сад први пут нису показали емпатију за тебе и твоје проблеме?

Vi koji govorite abstraktno o nekakvim slobodama da se radi sta se zeli ili ste nekakva djeca koja jos uvijek imaju roditelje koji se o njima brinu ili onda nikad niste imali prave probleme, a i kada ih imate drugi ce da ih srede za vas...

Не, него смо одрасли људи који не траже да се неко други брине о њима...(иако је понекад потреба за тим сасвим људска и разумљива).
 
To je uzasno...nemam rechi..omg,chovek je poginuo i niko prstom da mrdne????
A shto se tih razocharenja tiche,odlichno te razumem ..Ja sam poslednje 2 godine dozivela toliko ruznih stvari,razocharenja,toliko sam puta plakala zbog svojih 'prijatelja' dozivela sam da mi 'drugarica' napravi haos od zivota i shto je josh gore SVE ljude koje sam znala i sa kojim sam bila dobra okrene protiv mene..zbog njih se sa ovih 19god. osecam kao da imam 90,toliko sam umorna od..zivota i tih razochrenja..kad su mi najvishe trebali,okretali su mi ledja,jedno po jedno,umirali u mojim ochima..ljudi koje sam volela,kojima sam verovala i sa kojima sam porasla...eto,hvala Bogu,nashao mi se jedan pravi prijatelj,zaduzio me je dok sam ziva nikad mu necu zaboraviti to...da mi nije bilo njega ne znam kako bih..sad,ne mogu da kazem da ne verujem u prijateljstvo,ali ne verujem u ljude vishe i ovakve me priche kao tvoje ne iznenadjuju..to je postalo svakodnevica..ili imash jednog pravog prijatelja ili nijednog..ostali su..:rolleyes:
 
Или људе прихваташ такве какви јесу - па онда имаш више пријатеља, или си огорчен због њихове несавршености па немаш ниједног....

Ja bih rekla: ili ljude prihvataš takve kakvi su - pa onda imaš više drugara, ili si ogorčen zbog njihove nesavršenosti, pa nemaš nijednog....
Delim ljude na prijatelje, drugare i poznanike. A prijatelj ne može biti svako, već samo onaj ko je tu i kada je sve divno, pa se raduje sa vama i kada je loše kako bi bio uteha. Ne mora da plače sa vama, ali treba da nekako stavi do znanja da je uz vas, na vašoj strani. I to, naravno, vi njemu treba takođe da budete. Drugari su oni koji su specijalizovani. Jedan za jedno, drugi za drugo. Tu nema prevelikog intimiziranja i zato je to češće i lakše. Biti prijatelj je lako, ali treba voleti tu osobu. Nema tu problema da je jedan prijatelj nesposoban, pa ga drugi vodi kroz život, brine o njemu, već "brinu" jedno o drugom.
 
ja imam 5 prijatelja:) trenutno...i svi su iz razlicitih prica...izlazim ja sa raznim ljudima i mozda sam izlazio sa jedno 1000 razlicitih ljudi ali sa ovim sam bas prijatelj: )
znam da ovo 1000 zvuci pretjerano ali ja stvarno volim da izlazim...:)
 
Или људе прихваташ такве какви јесу - па онда имаш више пријатеља, или си огорчен због њихове несавршености па немаш ниједног....

ili ti se jedan prijatelj nadje u teshkim trenucima,ili te i on izneveri..Prihvatila sam ja mnoge i sa njihovim nesavrshenostima.chak kad ih niko drugi nije prihvatao,pa opet nishta..i ne govorimo ovde o njihovim nesavrshenostima,vec o tome kad i koliko imash podrshke od tih ljudi..ako mi se 'prijatelj' nikad ne nadje ili me chak iskulira kad mi je teshko,treba na to da gledam kao na njegovu 'nesavrshenost'?
 
gdjesupartizani

nego kiiko, vidi
zar ne bi bilo lakše da ti od prijatelja zatražiš ono što ti treba
umesto što očekuješ da oni ne znam na koji način provale šta je tebi neophodno u toj situaciji
i da ti to pruže?
ja npr ako izričito ne zatražim drugačije očekujem da budem ostavljena na miru..

dalje, zašto osuđuješ one koji nisu bili u stanju da pođu u potragu?
svako se na različit način bori sa gubitkom, a nekome je prihvatanje smrti težak i bolan proces.
(na kraju krajeva, valjda postoje neke službe koje se time bave?)<- jel tebi ovo zvuči surovo? meni zvuči logično.. ti im tom potrafom ni malo nisi pomogla, evtl malo sebi..
 
Pa mozda im nije pomogla ali je svakako postupila kao covek...i prirodno instiktivno reagovala, kao sto bi , po meni, trebao svaki normalan covek koji se tu zatekao...a da ne pominjem tek prijatelj onog ko je nestao.
Valjda se upravo i tek ( na zalost) u ovakvim situacijama i vidi ko ti je pravi prijatelj, a ko ne.
 
Cekajte, ovdje nesto nije u redu. Ja vam govorim o situaciji u kojoj mi se prijatelj utopio i o njegovim prijateljima koji su ga u tom trenutku ostavili jer "vjerovatno vise nije ziv, sta tu ima da se trazi"... i onda vam govorim o svojim prijateljima koji su znali sta nam se desilo i koji su znali da su to teske stvari i da ne spavam i ne jedem danima... da mi je neko ponudio da popricamo i da ostane kod mene na noc ili dvije da se osjecam sigurnije, i da me mozda izvede negdje... ne, niko. Znaju da nemam porodicu ni roditelje sa kojima da pricam i koji o meni da se brinu. Znaci, ti se bavi svojim problemima, ja imam svoj zivot. Jos jednom, to nisu pravi prijatelji o kojima vam je govorim. To su ljudi sa kojima provodis vrijeme... i to samo ono u kojima nemas nikakvih problema. To nisu bas ljudi sa puno srca i duse. Ja nikada ne bi a da ne nazovem nekoga ko je kroz takvo nesto prosao da ga pitam treba li pomoc bilo kakve vrste, da izademo na pice, koncert, treba li mu podrska i razgovor... Vi koji govorite abstraktno o nekakvim slobodama da se radi sta se zeli ili ste nekakva djeca koja jos uvijek imaju roditelje koji se o njima brinu ili onda nikad niste imali prave probleme, a i kada ih imate drugi ce da ih srede za vas...

Ma ne moras uopste da se pravdas.
Situacija je skroz jasna i naravno da ocekujes empatiju ljudi koji su ti blizu.
Mislim da se secam te price, jer je bila u novinama, cini mi se...i zaista je to strasno. Drugih reci covek nema.
 
prijateljicq4.jpg
 
Или људе прихваташ такве какви јесу - па онда имаш више пријатеља, или си огорчен због њихове несавршености па немаш ниједног....

Chekaj.ti smatrash da treba da prihvatimo prijatelja 'takvog kakav jeste' ako ne pomogne kad je pomoc ochigledno potrebna? Dajte,molim vas,sad ispade da treba da crtamo prijateljima shta nam od njih treba..naravno da je u nekim situacijama pomoc koja je potrebna ochigledna i nema je potrebe traziti..a ovde bash i ne govorimo o 'nesavrshenostima' prijatelja..mislim da je svaka normalna osoba svesna nesavrshenosti svih ljudi oko sebe,pa chak i sopstvene nesavrshenosti,samim tim je svesna i toga da ne postoji 'savrshen prijatelj' ...ovde se ne trazi savrshenost,vec pomoc,podrshka...ljubav prijatelja...
 

Back
Top