Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 32.961
Jedno od „neodgovorivih“ pitanja koje skeptici često postvaljaju je: „Ako Bog postoji, ko je onda stvorio Boga?“
Hrišćani na ovo pitanje mogu dati odgovor, ali da bi smo odgovor bolje razumeli moramo razmotriti sledeće krucijalno pitanje: kakav bi Bog morao biti?
U svetu kompjuterskih programa, sve funkcioniše na osnovu binarnog koda, tj. kombinacije 1 i 0. Ove dve cifre su jedini činilac svog sadržaja na našem kompjuteru. Programer koji stvara nove programe, uslovno govoreći, čini to koristeći se kombinacijama ove dve cifre. Drugim rečima, ništa u svetu kompjuterskih programa ne može da postoji bez određene kombinacije 1 i 0 koje programer odredi.
No, sam programer koji stvara programe uz pomoć ovih kodova se ne sastoji iz jedinica i nula. Ako bi smo pitali „ko je isprogramirao binarni kod programera?“ odgovor bi logično bio „niko“, jer njegov organizam postoji i bitiše van granica digitalne sfere, te po prirodi svoga bića programer ne podpada pod zakone koji važe u digitalnom svetu.
Pitanje „ko je stvorio Boga?“ po pravilu se postvalja isključivo imajući u vidu fizičke zakone sveta u kome mi živimo. Drugim rečima, oni koji postavljaju ovo pitanje obično ne uzimaju u obzir činjenicu, da Bog-stvoritelj, paralelno programeru iz našeg prethodnog primera, bitiše van sveta koji je on sam stvorio, te njegovo biće ne podpada pod iste fizičke zakone.
Početak je vremenska kategorija, a vreme je jedno od fizičkih svojstava materije, na isti način kao što su to, npr., dužina, širina i visina. Ove kategorije vezane su za materiju i energiju koje postoje unutar univerzuma. Pitati „ko je stvorio Boga?“ je isto kao i pitati „koliko je Bog visok?“, ili „koliko je Bog težak?“ ili „kako Bog miriše?“. Pošto po prirodi svoga bića nije deo univerzuma koji je sam stvorio, on ne može biti meren istim merilima kojima se meri materija (na sličan način na koji se programer iz našeg primera ne može izraziti kroz binarni kod, jer bitiše izvan digitalnog sveta).
Priroda Božijeg bića je takva da ne podpada pod fizičke zakone, i ne može se izraziti kroz vremenske kategorije kao što su početak ili kraj.
Sveto Pismo nam kaže da je Bog duh (Jovan 4,24), što nam potvrđuje da je on biće koje po svojoj prirodi nije deo fizičkog sveta koji nas okružuje.
Odgovor na gore postavljeno pitanje je sledeći: niko nije stvorio Boga, jer Bog ne poseduje fizička svojstva koja poseduju bića i stvari koje je on sam stvorio, te nema vremenski početak.
Biblija nam kazuje da je Bog večan, tj. nema početak i kraj. Nama je, kao bićima koja bitišu unutar stvorenog sveta, teško da u potpunosti razumemo i racionalizujemo ovu kategoriju, no to ne menja na stvari činjenicu da je stvoritelj sveta po prirodi bića drugačiji od nas.
Kada je Mojsije pitao Boga da mu kaže kako se zove, Bog je odgovorio imenom koje je zapisano kao YHWH, a u slobodnom prevodu znači „Ja sam onaj koji jesam“. Ovim imenom Bog je ukazao na činjenicu da je on večno postojeći, onaj koji jeste u kontinuitetu i nije vezan za početak i kraj.
Iz razloga ograničenosti uma mi, kao bića koja postoje unutar fizičkog sveta, ne možemo da u potpunosti razumemo prirodu Boga koji bitiše izvan sfere svega što poznajemo na osnovu naših pet čula.
No, zbog toga što nas je Bog stvorio „u svom liku“, mi smo sposobni da Božiju prirodu, doduše na ograničen način, u nekim stvarima razumemo. On nas je stvorio zarad odnosa sa njim, a odnos je prekinut našom krivicom, tj. voljnim padom u greh. Greh je razlog iz kog je ljudima danas Bogu u velikoj meri nerazumljiv, jer se pri grehu savršen odnos Boga i čoveka prekinuo, a time i naša komunikacija s Bogom. No, svako od nas je sposoban da gledajući prirodu oko nas nasluti da je stvorena od strane inteligentnog bića (Rimljanima 1,20), i to je jedan od razloga iz kog ljudi uopšte i kreću u traženje obnove odnosa sa Bogom
Posli su od Kantove ideje razuma i uma, sta je van vremena i prostora i razradila se u ovom pravcu.
Hrišćani na ovo pitanje mogu dati odgovor, ali da bi smo odgovor bolje razumeli moramo razmotriti sledeće krucijalno pitanje: kakav bi Bog morao biti?
U svetu kompjuterskih programa, sve funkcioniše na osnovu binarnog koda, tj. kombinacije 1 i 0. Ove dve cifre su jedini činilac svog sadržaja na našem kompjuteru. Programer koji stvara nove programe, uslovno govoreći, čini to koristeći se kombinacijama ove dve cifre. Drugim rečima, ništa u svetu kompjuterskih programa ne može da postoji bez određene kombinacije 1 i 0 koje programer odredi.
No, sam programer koji stvara programe uz pomoć ovih kodova se ne sastoji iz jedinica i nula. Ako bi smo pitali „ko je isprogramirao binarni kod programera?“ odgovor bi logično bio „niko“, jer njegov organizam postoji i bitiše van granica digitalne sfere, te po prirodi svoga bića programer ne podpada pod zakone koji važe u digitalnom svetu.
Pitanje „ko je stvorio Boga?“ po pravilu se postvalja isključivo imajući u vidu fizičke zakone sveta u kome mi živimo. Drugim rečima, oni koji postavljaju ovo pitanje obično ne uzimaju u obzir činjenicu, da Bog-stvoritelj, paralelno programeru iz našeg prethodnog primera, bitiše van sveta koji je on sam stvorio, te njegovo biće ne podpada pod iste fizičke zakone.
Početak je vremenska kategorija, a vreme je jedno od fizičkih svojstava materije, na isti način kao što su to, npr., dužina, širina i visina. Ove kategorije vezane su za materiju i energiju koje postoje unutar univerzuma. Pitati „ko je stvorio Boga?“ je isto kao i pitati „koliko je Bog visok?“, ili „koliko je Bog težak?“ ili „kako Bog miriše?“. Pošto po prirodi svoga bića nije deo univerzuma koji je sam stvorio, on ne može biti meren istim merilima kojima se meri materija (na sličan način na koji se programer iz našeg primera ne može izraziti kroz binarni kod, jer bitiše izvan digitalnog sveta).
Priroda Božijeg bića je takva da ne podpada pod fizičke zakone, i ne može se izraziti kroz vremenske kategorije kao što su početak ili kraj.
Sveto Pismo nam kaže da je Bog duh (Jovan 4,24), što nam potvrđuje da je on biće koje po svojoj prirodi nije deo fizičkog sveta koji nas okružuje.
Odgovor na gore postavljeno pitanje je sledeći: niko nije stvorio Boga, jer Bog ne poseduje fizička svojstva koja poseduju bića i stvari koje je on sam stvorio, te nema vremenski početak.
Biblija nam kazuje da je Bog večan, tj. nema početak i kraj. Nama je, kao bićima koja bitišu unutar stvorenog sveta, teško da u potpunosti razumemo i racionalizujemo ovu kategoriju, no to ne menja na stvari činjenicu da je stvoritelj sveta po prirodi bića drugačiji od nas.
Kada je Mojsije pitao Boga da mu kaže kako se zove, Bog je odgovorio imenom koje je zapisano kao YHWH, a u slobodnom prevodu znači „Ja sam onaj koji jesam“. Ovim imenom Bog je ukazao na činjenicu da je on večno postojeći, onaj koji jeste u kontinuitetu i nije vezan za početak i kraj.
Iz razloga ograničenosti uma mi, kao bića koja postoje unutar fizičkog sveta, ne možemo da u potpunosti razumemo prirodu Boga koji bitiše izvan sfere svega što poznajemo na osnovu naših pet čula.
No, zbog toga što nas je Bog stvorio „u svom liku“, mi smo sposobni da Božiju prirodu, doduše na ograničen način, u nekim stvarima razumemo. On nas je stvorio zarad odnosa sa njim, a odnos je prekinut našom krivicom, tj. voljnim padom u greh. Greh je razlog iz kog je ljudima danas Bogu u velikoj meri nerazumljiv, jer se pri grehu savršen odnos Boga i čoveka prekinuo, a time i naša komunikacija s Bogom. No, svako od nas je sposoban da gledajući prirodu oko nas nasluti da je stvorena od strane inteligentnog bića (Rimljanima 1,20), i to je jedan od razloga iz kog ljudi uopšte i kreću u traženje obnove odnosa sa Bogom
Posli su od Kantove ideje razuma i uma, sta je van vremena i prostora i razradila se u ovom pravcu.